Iluminirani rukopisi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslavljevo jevanđelje, srednjovekovni rukopis koji se čuva u Narodnom muzeju Srbije
Iluminacije
Papirus Romance, fragment svitka iz 2. veka., ima najstarije očuvane iluminacije. Nacionalna biblioteka, Pariz.

Iluminirani rukopisi i iluminacija , ili živopisani rukopisi (živopisi na rukopisima srednjeg veka) su živopisima ukrašeni srednjovekovni rukopisi. Slike u njima su rađene živim bojama a neki delovi su ukrašavani i pozlatom. Umetnik koji je radio iluminacije zvao se iluminator ili živopisac. Najpre bi autor teksta napisao rukopis a zatim bi ga slao iluminatoru na konačnu obradu.

Za izradu živopisa upotrebljavale su se prozirne ili pokrivne boje, a zlato se nanosilo u listićima ili u prahu. U početku je korišćeno zlato boje bakra a nešto kasnije zlato crvenkastog odsjaja.

U zapadnoj Evropi rukopisi su uglavnom pisani na latinskom jeziku. Većina iluminatora nije umela da piše i bila je nepismena pa su autori pisali sva slova da ovi ne bi grešili. Iluminatori su ukrašavali i početna velika slova. Ova slova su se nalazila na počecima knjige, na početku stranica ili odeljaka. Boju je iluminator sam pripremao i nanosio bi je u nekoliko slojeva zbog senki. Najpre je bojio motive jedne boje a zatim pristupao bojenju drugih delova drugom bojom.

Iluminacije imaju svoju davnu istoriju i početke još u Egiptu gde su se svici ukrašavali slikama a sreće se i u grčkim i koptskim knjigama iz 4. veka p. n. e., međutim najznačajaniji razvoj će se desiti u srednjem veku. Inicijali u antičkim rukopisima su bili više ili manje geometrizovani mada se javljaju i biljni motivi. U srednjem veku iluminisanje je bilo sprovedeno i na rubovima stranica. Budući da je pisanje i slikanje rukopisa živopisima iziskivalo mnogo vremena – neretko i više godina – veliki broj rukopisa je ostao neukrašen. U doba romanike pojavljuju se iluminacije biblije i crkvenih knjiga. Miroslavljevo jevanđelje iz 12. veka je najočuvaniji i najlepši primerak srpskog iluminiranog crkvenog rukopisa. U 13. veku, u vreme gotike i kada se pojavljuju prve knjige putopisi, epike i obrazovna literatura, mnoge od njih su bile ukrašavane iluminacijama. Radionice Arapa, Persijanaca, Turaka i Indijaca islamske tradicije 15. veka i koji su bili vrhunski iluminatori, stvorile su iluminacije sa minijaturama u plavim tonovima i sa zlatnim ukrasima, koji se smatraju delima izuzetne lepote.

U doba renesanse 15. i 16. veka i kada je otkrivena štampa, umetnost izrade živopisanih rukopisa postepeno odumire.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. Članak je delom ili u potpunosti iz istoimenog članka češke Vikipedije

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]