Interneuron

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Interneuron
Detalji
DeoNervni sistem
Funkcijarefleksi, neurogeneza
Identifikatori
MeSHD007395
NeuroLex IDbirnlex_2534
THH2.00.06.1.00058
FMA67313
Anatomska terminologija

Interneuroni (takođe zvani internuncialni neuroni, relejni neuroni, neuroni povezivanja, neuroni konektora, srednji neuroni ili neuroni lokalnog kola) su neuroni koji povezuju dva regiona mozga, tj. ne direktni motorni neuroni ili senzorni neuroni. Interneuroni su centralni čvorovi neuronskih kola, omogućavajući komunikaciju između senzornih ili motornih neurona i centralnog nervnog sistema (CNS).[1] Oni igraju vitalnu ulogu u refleksima, neuronskim oscilacijama[2] i neurogenezi u mozgu odraslih sisara.

Interneuroni se dalje mogu podeliti u dve grupe: lokalni interneuroni i relejni interneuroni. Lokalni interneuroni imaju kratke aksone i formiraju kola sa obližnjim neuronima za analizu malih delova informacija. Relejni interneuroni imaju dugačke aksone i povezuju kola neurona u jednom regionu mozga sa onima u drugim regionima. Međutim, generalno se smatra da interneuroni funkcionišu uglavnom u lokalnim oblastima mozga. Interakcija između interneurona omogućava mozgu da obavlja složene funkcije kao što su učenje i donošenje odluka.

Struktura[uredi | uredi izvor]

U neokorteksu (koji čini oko 80% ljudskog mozga), približno 20–30% neurona su interneuroni. Istraživanja molekularne raznolikosti neurona otežana su nemogućnošću da se izoluju ćelijske populacije rođene u različito vreme radi analize ekspresije gena. Efikasno sredstvo za identifikaciju koetanih interneurona je datum rođenja neurona. Ovo se može postići korišćenjem analoga nukleozida kao što je EdU.[3]

Godine 2008. predložena je nomenklatura za karakteristike GABAergičnih kortikalnih interneurona, nazvana Petila terminologija.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Types of neurons”. qbi.uq.edu.au (na jeziku: engleski). 2017-11-09. Pristupljeno 2022-08-15. 
  2. ^ Whittington, M.A; Traub, R.D; Kopell, N.; Ermentrout, B.; Buhl, E.H (2000). „Inhibition-based rhythms: Experimental and mathematical observations on network dynamics”. International Journal of Psychophysiology. 38 (3): 315—336. PMID 11102670. doi:10.1016/S0167-8760(00)00173-2. .
  3. ^ Endaya, Berwini; Cavanagh, Brenton; Alowaidi, Faisal; Walker, Tom; De Pennington, Nicholas; Ng, Jin-Ming A.; Lam, Paula Y.P.; Mackay-Sim, Alan; Neuzil, Jiri; Meedeniya, Adrian C.B. (2016). „Isolating dividing neural and brain tumour cells for gene expression profiling”. Journal of Neuroscience Methods. 257: 121—133. PMID 26432933. S2CID 44969376. doi:10.1016/j.jneumeth.2015.09.020. 
  4. ^ Petilla Interneuron Nomenclature Group; et al. (2008). „Petilla terminology: Nomenclature of features of GABAergic interneurons of the cerebral cortex”. Nature Reviews Neuroscience. 9 (7): 557—568. PMC 2868386Slobodan pristup. PMID 18568015. doi:10.1038/nrn2402.