Kalamiti Džejn

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kalamiti Džejn
Kalamiti Džejn
Datum rođenja(1852-05-01)1. maj 1852.
Mesto rođenjaPrinston, MisuriSAD
Datum smrti1. avgust 1903.(1903-08-01) (51 god.)
Mesto smrtiTeri, Južna DakotaSAD
Zanimanjeistraživač, izvođač, devojka iz plesne sale, prostitutka, graničarka

Marta Džejn Kanari (engl. Martha Jane Cannary; 1. maja 18521. avgusta 1903), poznatija kao Kalamiti Džejn, bila je američka graničarka. Pored mnogih podviga, bila je poznata i po tome što je bila poznanica Divljeg Bila Hikoka. Kasno u svom životu pojavila se u emisiji Divlji zapad Bufalo Bila i na Panameričkoj izložbi 1901. godine. Pokazivala je saosećanje sa drugima, posebno sa bolesnima i siromašnima. Ovaj aspekt njenog karaktera bio je u suprotnosti sa njenim smelim ponašanjem i pomogao joj da postane zapažena granična figura. [1] Bila je poznata i po svojoj navici nošenja muške odeće.[2]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Oznaka istočno od Prinstona koja ukazuje na mesto gde se najviše verovalo da je rođena. Mesto je kasnije zauzela farma svinja Premium Standard Farms

Mnogi podaci o ranim godinama Džejn potiču iz autobiografske knjižice koju je ona diktirala 1896. godine, napisane u reklamne svrhe. Namera joj je bila da privuče publiku na turneju koju je trebalo da započne, u kojoj se pojavljivala u muzejima širom Amerike. Neke informacije u brošuri su preterane ili čak potpuno netačne.[3]

Kalamiti Džejn rođena je 1. maja 1852. godine kao Marta Džejn Kanari u Prinstonu, u okrugu Okrug Merser, država Misuri.[a] Njeni roditelji su u popisu iz 1860. godine navedeni da žive oko 7 mi (11 km) severoistočno od Prinstona u Ravani. Njen otac Robert Vilson Kanari imao je problema s kockanjem, a o njenoj majci Šarlot M. Kanari malo se zna. Džejn je bila najstarije od šestoro dece i imala je dva brata i tri sestre.

1865. godine Robert i njegova porodica su se vozom iz Misurija preselili u Virdžinija Siti, Montana. 1866. godine Šarlot je usput umrla od upale pluća, u Blackfoot- u, u državi Montana. Po dolasku u Virdžiniju Siti u proleće 1866. godine, Robert je odveo svoje šestoro dece u Solt Lejk Siti, Utah. Stigli su na leto, a Robert je navodno počeo da se bavi poljoprivredom na 40 40 acres (16 ha) zemlje. Porodica je bila u Solt Lejk Sitiju samo godinu dana kada je umro 1867. Sa 14 godina, Marta Džejn je preuzela kontrolu nad svojih pet mlađih braće i sestara, još jednom ukrcala njihova kola i odvela porodicu u Fort Bridger, teritorija Vajoming, gde su stigli u maju 1868. godine. Odatle su putovali Union Pacific Railroad-om do Pijemonta u državi Vajoming.

U Pijemontu je Džejn uzimala poslove koje je pronalazila da obezbedi svoju veliku porodicu. Radila je mnoge poslove: bila je peračica sudova, kuvarica, konobarica, devojka iz plesne sale, medicinska sestra i vozač volovskih kola. [7] Konačno, 1874. godine, tvrdila je da je pronašla posao kao izviđač [8] u Fort D. A. Russell-u (Vajoming). Za to vreme započela je i stalno zapošljenje kao prostitutka na ranču svinja u Fort Laramie Three-Mile. [7] Prešla je na grublji, uglavnom otvoreniji i avanturistički život na Velikim ravnicama.

Sticanje nadimka[uredi | uredi izvor]

1885 fotografija Kalamiti Džejn [9]

Džejn je bila uključena u nekoliko kampanja u dugotrajnim vojnim sukobima sa američkim domorocima. Njena tvrdnja je bila da:

Tokom ove kampanje 187273 bila sam krštena kao Kalamiti Džejn. Bilo je to na Goose Creek, Vajoming, gde se sada nalazi grad Šeridan. Kapetan Egan je komandovao Poštom. Naređeno nam je da ugušimo ustanak Indijanaca i bili smo nekoliko dana napolju, imali smo brojne okršaje tokom kojih je šest vojnika ubijeno, a nekoliko teško ranjeno. Kada smo se vraćali na poštu, upali smo u zasedu oko kilometar i po od našeg odredišta. Kad je pucano na njega, pucano je na kapetana Egana. Jahala sam unapred i čuvši pucnjavu okrenula sam se u sedlu i videla kapetana kako se kotrlja u sedlu kao da će pasti. Okrenula sam konja i odjurila galopom natrag na njegovu stranu i stigla tamo na vreme da ga uhvatim dok je padao. Podignula sam ga na konja ispred sebe i uspela da ga bezbedno odvedem u tvrđavu. Kapetan Egan, oporavljajući se, smejući se rekao: "Dajem vam ime Kalamiti Džejn, heroina ravnice." To sam ime nosila do danas.[10]

Kapetan John Wallace Crawford služio je pod vođstvom generala Wesley Merritt-a i George Crook-a. Prema standardu Montana Anakonda iz 19. aprila 1904. godine, on je izjavio da Kalamiti Džejn „nikada nije videla službu u bilo kom svojstvu ni pod generalom Crook-om ni pod generalom Nelson A. Miles-om. Nikada nije videla linč i nikada nije bila u indijanskoj tuči. Ona je jednostavno bila notorni lik, raskalašena i đavolska, ali je imala velikodušnu crtu koja ju je učinila popularnom“.

Popularno verovanje je da ga je ona stekla kao rezultat upozorenja muškarcima da je vređanje podrazumeva „sudska nesreća“. Moguće je da „Džejn“ nije bila deo njenog imena dok joj nadimak nije skovan. [5] Izvesno je, međutim, da je pod tim nadimkom bila poznata do 1876. godine, jer je prijavljen dolazak voza vagona sa Hikokom u Dedvudskim novinama, Black Hills Pioneer, 15. jula 1876. godine, sa naslovom: „Kalamiti Džejn je stigla!”[11]

Još jedan izveštaj u njenoj autobiografskoj brošuri je da je njenom odredu bilo naređeno do dođe do reke Big Horn pod vođstvom generala Crook-a 1875. godine. Preplivala je reku Plat i prešla 90 mi (140 km) pri najvećoj brzini dok je mokro i hladno kako bi se isporučile važne pošiljke. Posle joj je pozlilo i provela je nekoliko nedelja na oporavku. Zatim je odjahala do tvrđave Fort Larami u Vajoming i pridružila se vagonu koji je krenuo prema severu jula 1876. Drugi deo njene priče je verifikovan. Bila je u tvrđavi Larami u julu 1876. godine i pridružila se vagonu u kom je bio Divlji Bil Hikok. Tu je prvi put upoznala Hikoka, suprotno njenim kasnijim tvrdnjama, i tako je slučajno došla u Dedvud (Južna Dakota). [12]

Dedvud i Divlji Bil Hikok[uredi | uredi izvor]

Problematična Džejn pratila je Newton–Jenney ekspediciju u Rapid Siti 1875. godine, zajedno sa California Joe Milner-om i Valentine McGillycuddy-om. 1876. godine Kalamiti Džejn se naselila u oblasti Dedvud (Južna Dakota), u Black Hills. Tamo je postala prijateljica sa Dorom Dufran, jednom od najpoznatijih makroa Divljeg zapada, kao prostitutka, kuvarica i peračica, i bila je povremeno zaposlena kod nje. Džejn je pokušala da se sprijatelji sa Divljim Bilom Hikokom i Čarlijem Uterom. Otputovala je da ih vidi u Dedvud u Uterovom vagonu. Stigla je dan nakon što je Divlji Bil ubijen u kartanju. Nikada se nije srela sa Divljim Bilom.

Džejn se divila Hikoku (do te mere da se zaljubila) i bila je jednostavno opsednuta njegovom ličnošću i životom.

Tvrdnje Mekormik[uredi | uredi izvor]

6. septembra 1941. godine, američko Ministarstvo za javno blagostanje pružilo je pomoć ostareloj Džejn Hikok Burghart Mekormik koja je tvrdila da je zakonito potomstvo Marte Džejn Kanari i Džejms Batler Hikoka (Divlji Bil Hikok). Iznela je dokaze da su se Kalamiti Džejn i Divlji Bil venčali u Benson's Landing, teritorija Montane (danas Livingston, Montana) 25. septembra 1873. godine. Dokument se nalazi potpisan u crkvenim knjigama, a verovatno su ga potpisala dva ministra i brojni svedoci. Međutim, Mekormikova tvrdnja energično je osporena zbog različitih odstupanja.[6][13]

Mekormikova je kasnije objavila knjigu sa pismima za koja se pretpostavlja da su stigla od Kalamiti Džejn do njene ćerke. U njima Kalamiti Džejn kaže da je bila udata za Hikoka i da je Hikok bio otac Mekormikove, rođene 25. septembra 1873. i predata je na usvajanje kapetanu Jim O'Neil-u i njegovoj ženi.[14] Tokom perioda kada se rodilo navodno dete, Kalamiti Džejn je navodno radila kao izviđač vojske.[15]

Čini se da je Džejn imala dve ćerke, iako identitet oca nije poznat. Krajem 1880-ih, Džejn se vratila u Dedvud sa detetom za koje je tvrdila da je njena ćerka. Na Džejnin zahtev, u jednom od pozorišta održana je donacija za prikupljanje novca za obrazovanje njene ćerke u Akademiji Svetog Martina u Sturgisu, Južna Dakota, obližnjem katoličkom internatu. Donacijom je prikupljena velika suma; Džejn se napila i potrošila znatan deo novca iste noći i sutradan otišla s detetom.

Estelline Bennett je u to vreme živela u Dedvudu i nekoliko dana pre beneficije kratko je razgovarala sa Džejn. Mislila je da je Džejn iskreno želela da njena ćerka ima obrazovanje i da je pijano stanje samo primer njene nesposobnosti da obuzda svoje impulse i sprovede dugoročne planove (što je Estelline Bennett smatrala tipičnim za Džejninu klasu). Bennett je kasnije čula da je Džejnina ćerka „stekla obrazovanje, i odrasla i dobro se udala“.[16]

Posle smrti Divljeg Bila Hikoka[uredi | uredi izvor]

Džejn je takođe tvrdila da je, nakon Hikokove smrti, krenula za njegovim ubicom Jack McCall-om sa satarom za meso, pošto je puške ostavila u svojoj rezidenciji. Nakon McCall-ovog pogubljenja za zločin, Džejn je nastavila da živi neko vreme u oblasti Dedvud, a u jednom trenutku je pomogla spasiti brojne putnike u kopnenoj diližansi preusmerivši nekoliko ravničarskih Indijanaca koji su tragali za vozilom. Vozač diližanova Džon Slater ubijen je tokom gonjenja, a Džejn je preuzela uzde i odvezala pozornicu do odredišta u Dedvudu.[17]

Krajem 1876. ili 1878. godine, Džejn je negovala žrtve epidemije malih boginja u oblasti Dedvud.[18]

Poslednje godine[uredi | uredi izvor]

Kalamiti Džejn pije piće sa Teddy Blue Abbott, 1887
Kalamiti Džejn na grobnom mestu Divljeg Bila Hikoka, Dedvud, teritorija Dakote, 1890-ih

Godine 1881. Džejn je kupila ranč zapadno od Majls Sitija u Montani duž reke Jelouston, gde je držala gostionicu. Prema jednoj verziji njenog života, kasnije se udala za Klintona Burka iz Teksasa i preselila se u Boulder, gde je još jednom pokušala da posluje u gostionicama.

1893. godine Kalamiti Džejn je počela da se pojavljuje u emisiji Divlji zapad Bufala Bila kao pripovedačica. Takođe je učestvovala na Panameričkoj izložbi 1901. godine.

Njena zavisnost od alkoholnih pića bila je očigledna još u mlađim godinama. Na primer, 10. juna 1876. godine unajmila je konja i prikolicu u Čejenu za jedno milju vožnje do Fort Russell-a i nazad, ali bila je toliko pijana da je prošla pored svog odredišta ne primetivši to i na kraju završila oko 90 mi (140 km) u Fort Laramie.[19]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Džejn se vratila u Black Hills u proleće 1903. godine, a vlasnica bordela Madame Dora Dufran još uvek je vodila svoj posao. Sledećih nekoliko meseci Džejn je zarađivala kuvanjem i pranjem veša za Dorine devojke iz javnih kuća u Belle Fourche, Južna Dakota. Krajem jula, Džejn je putovala rudnim vozom do Terija, Južna Dakota, malog rudarskog sela u blizini Dedvuda, i odsela u hotelu Calloway. Umrla je u 51. godini. Izvešteno je da je jako pila dok je bila u vozu i da joj je pozlilo, sa bolom u stomaku. Kondukter, S.G. Tillett, izveo ju je iz voza,[20] barmen joj je obezbedio sobu u hotelu Calloway, a pozvan je i lekar. Džejn je umrla skoro odmah zatim u subotu, 1. avgusta 1903, od upale creva i upale pluća.

Među nekoliko Džejninih stvari navodno je pronađen svežanj neposlanih pisama njenoj ćerki. Kompozitor Libby Larsen uglazbio je neka od ovih pisama u ciklusu umetničkih pesama pod nazivom Songs From Letters (1989). Ta pisma je prva objavila Jean McCormick u okviru svoje tvrdnje da je ćerka Džejn i Hikoka, ali neki ne prihvataju njihovu autentičnost, uglavnom zbog toga što postoji dovoljno dokaza da je Džejn bila funkcionalno nepismena.[13]

Kalamiti Džejn sahranjena je na groblju Mount Moriah u Južnoj Dakoti, pored Divljeg Bila Hikoka.[21] Četvorica muškaraca koji su planirali njenu sahranu kasnije su izjavili da Divlji Bil Hikok nije imao „apsolutno nikakve koristi“ od Džejn dok je bio živ, pa su odlučili da mu odigraju posthumnu šalu zakopavši je pored sebe.[22][23] U drugom izveštaju se kaže: „u skladu sa Džejninim umirućim zahtevima, Društvo pionira sa Black Hills - a preuzelo je kontrolu nad njenom sahranom i sahranom na groblju Mount Moriah pored Divljeg Bila. Ne samo stari prijatelji, već bolesno znatiželjni i mnogi koji ne bi prepoznali Kalamiti Džejn dok je bila živa, preplavili su prvu metodističku crkvu za pogrebne usluge 4. avgusta i pratili mrtvačka kola strmim vijugavim putem do brda Deadvood-a"

Medijska predstavljanja[uredi | uredi izvor]

Filmovi[uredi | uredi izvor]

The Plainsman je film iz 1936. godine u kome Gari Kuper glumi Divljeg Bila Hikoka i Džin Artur kao Kalamiti Džejn. U filmu Mladi Bil Hikok sa Roy Rogers-om (1940), portretirala ju je Sally Payne. Marin Sais glumila ju je u seriji Deadwood Dick 1940. Kalamiti Džejn glumila je Frances Farmer u vesternu The Badlands of Dakota 1941. godine. Kalamiti Džejn glumila je Džejn Rasel u komediji The Paleface (1948). Calamity Jane and Sam Bass je film iz 1949; Kalamiti je igrala Ivon De Karlo, Sama Basa Howard Duff, oba lika u velikoj meri izmišljena.

Kalamiti Džejn je muzičko-vestern film iz "Varner Brosa" iz 1953. godine, u kojem glavne uloge igraju Doris Dej i Howard Keel kao Divlji Bil Hikok. Radnja filma je gotovo u potpunosti izmišljena i malo liči na stvarni život protagonista. Film je dobio Oskara za najbolju pesmu „ Tajna ljubav“, Sammy-a Fain-ai Paul-a Francis-a Webster-a.

1961. godine u epizodi 4. sezone Have Gun, Will Travel, tumači je Norma Crane. Tu je promena njenog prezimena u Conroy.

U filmu napravljenom za TV 1984. godine, Kalamiti Džejn, portretirala ju je Jane Alexander. U Diznijevom filmu Tall Tale: The Unbelievable Adventures of Pecos Bill 1995. godine prikazala ju je Catherine O'Hara kao mitsku figuru.

U filmu Divlji Bil 1995. godine, Kalamiti Džejn tumačila je Elen Barkin. U filmu Buffalo Girls iz 1995. godine Kalamiti Džejn tumačila jeAndželika Hjuston. U francuskom filmu Lucky Luke iz 2009. godine, Džejn je tumačila Sylvie Testud.

2014. godine objavljen je dokumentarni film pod naslovom Calamity Jane: Wild West Legend u režiji Gregory Monro-a.

Robin Weigert glumi Kalamiti Džejnu u HBO seriji Deadwood, tokom tri sezone, kao i u HBO filmu Deadwood: The Movie, objavljenom u maju 2019.

Dugometražni animirani film Calamity, a Childhood of Martha Jane Cannary koji je objavljen u Francuskoj 2020. godine, a američku premijeru imao je u večeri otvaranja prvog festivala virtuelne animacije 2021, koji je predstavio Francuski institut Alliance Française. Film, koji je režirao Rémi Chayé, titlovan je na engleski jezik.

Igre[uredi | uredi izvor]

Kalamiti Džejn pojavila se kao sporedni lik u RPG računararskoj igri Worlds of Ultima: Martian Dreams (1991). U zabavnoj igri KingsIsle Pirate 101 Kalamiti Džejn jedna je od veličanstvenih 7.[24] Lik nazvan po Kalamiti Džejn pojavio se kao sporedni lik u videoigri Wild Arms(1996).

U RPG-u Fallout 3 Kalamiti Džejn, usamljeni lutalica se poziva u dijalogu kada prvi put razgovara sa šerifom Megaton i gradonačelnikom Lucas Simms. Lik u igrama na kartama na ploči BANG! - Calamity Janet. U igri "Calamity the Natural World", liniji obrazovnih igara napravljenih 90-ih za PlayStation, Lightspan Adventures, glumi Kalamiti Džejn.

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Produkcije: Kalamiti Džejn, predstava Catherine Ann Jones,

Calamity Jane the Musical Catherine Ann Jones.

Književnost[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Kalamiti Džejn je bila važan izmišljeni lik u serijalu Dedvud Dik-ovih romana, počevši od prvog pojavljivanja Dedvud-a Dik-a u izdanju Beadle's Half-Dime Library broj 1 1877. godine. Ova serija, koju je napisao Edward Wheeler, uspostavila ju je na reputaciji heroine divljeg zapada i verovatno je učinila više da poboljša njenu poznatost javnosti nego bilo koji od njenih stvarnih životnih podviga. (Nema dokaza da ju je Wheeler konsultovao ili odobrila priče o Dedvud Diku, pa je lik u pričama bio potpuno izmišljen - kao i opisani događaji, ali su izmišljene avanture u javnosti pomešane sa pravom Džejn.) Kalamiti Džejn bila je naslovni lik u seriji objavljenoj u njujorškom Street & Smith's Weekly-u (1882) pod naslovom Calamity Jane: Queen of the Plains, autora „Nepromišljeni Ralf“.

Pisac naučne fantastike A. Bertram Chandler uključio je lik po imenu Kalamiti Džejn Arlen u svoje buduće romane smeštene na granici Svetova Rima, svemirski analog Starog Zapada.[25]

Izmišljena tuča između Kalamiti Džejn i varalice prikazana je u romanu Thomas Berger Little Big Man(1964). Džejn je glavni lik u knjizi Larry McMurtry Buffalo Girls: A Novel (1990). Džejn je centralni lik romana Pete Dexter-a (1986).

J. T. Edson predstavlja Kalamiti Džejn kao lik u brojnim svojim knjigama, kao samostalni lik (u Cold Deck, Hot Lead, Calamity Spells Trouble, Trouble Trail, The Bull Whip Breed, The Cow Thieves, The Whip And The War Lance i The Big Hunt ) i kao romantično zanimaljiv lik Mark-a Counter-a (u The Wildcats, The Bad Bunch, Guns In The Night i drugima).

Alternativna univerzumska verzija Džejn je lik iz kratke priče „Dedvud“ u Corsets and Clockwork (2011), steampunk antologiji. U priči se takođe pojavljuje Džesi Džejms. U In Calamity's Wake (2013), roman istorijske fantastike koju je napisala Natalee Caple, Marta ili Kalamiti Džejn, jedan je od dva glavna natora; druga je Džejnina ćerka Miette.[26] Calamity Jane, légende de l'Ouest, napisao Gregori Monro (2010), jedina je francuska biografija do danas. Kalamiti Džejn pojavljuje se u romanu Zmajevi zubi (2017) Majkla Krajtona.

Stripovi[uredi | uredi izvor]

Kalamiti Džejn figurira kao glavni lik u albumu istog imena francusko-belgijske serije stripova Lucky Luke, koji su kreirali Morris i René Goscinny. Takođe, ona se pojavljuje u albumu Ghosthunt, koji su kreirali Morris i Lo Hartog van Banda .

Grafički roman Calamity Jane - The Calamitous Life of Martha Jane Cannary, 1852-1903( 2017), Christian Perrissin [fr] and Matthieu Blanchin [fr]je biografija Kalamiti Džejn, uglavnom zasnovana na pismima Kalamiti Džejn njenoj kćeri.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Kalamiti Džejn i Divlji Bil Hikok predstavljeni su u pesmi kantri dvojca Big & Rich "Deadwood Mountain". Neka od njenih navodnih pisama uglazbila je u ciklusu umetničkih pesama kompozitorka 20. veka Libby Larsen, nazvane "Songs From Letters". Sopran Dora Ohrenstein naručila je pet dela sastavljenih pod naslovom Urban Diva, drugi komad, Ben Johnston-ova Calamity Jane to Her Daughter je pozorišna postavka izabranih pisama. „Kalamiti Džejn“ je pesma Grant-Lee Phillip-a u „Virginia Creeper“ (2004). "Kalamiti Džejn" je pesma Kiya Heartwood na CD-u Underdog kompanije Wishing Chair-a(2005).

Alain Bashung, Chloé Mons, Rodolphe Burge objavili su album La Ballade de Calamity Jane (2006) zasnovan na Džejninim pismima svojoj ćerki. „Kalamiti Džejn“ je pesma češkog rok benda Kabát. „Kalamiti Džejn“ je pesma Krisa Andersona na njegovom albumu „The Crown“ (2004). U filmu „Kalamiti Džejn“ iz 1953. godine sa Doris Dej i Hovardom Kelom nalazi se pesma „My Secret Love“ koja je 1954. godine osvojila Oskara za Najbolju muzičku originalnu pesmu. Kalamiti Džejn pominje se u pesmi "The Lighter" iz 2016. godine francuskog pop-rok sastava Superbus, sa albuma "Sixtape".

Televizija[uredi | uredi izvor]

Ime "Kalamiti" dato je liku deteta koju je Nancy Gilbert igrala u sindiciranoj televizijskoj seriji 19551956, Buffalo Bill, Jr, sa Dick Jones-om kao fiktivnim Bufalo Bil-om, i Harry Cheshire-om kao sudijom Benom.

U epizodi „Kalamiti“ (13. decembra 1959) serije ABC / Warner Brothers, Colt.45, Dody Heath glumi Kalamiti Džejn, a Džoun Tejlor žensku lekarku Ellen McGraw. U liniji priče, lik iz serije Christopher Colt, koga glumi Wayde Preston, unajmljuje Kalamiti Džejn da vozi kočije sa dr McGraw i vakcinom potrebnom za suzbijanje malih boginja u Dedvudu. Colt nije siguran može li Kalamiti izaći na kraj s tim poslom, jer rudari i Indijanci žele ukrasti dragocene lekove.[27]

U epizodi Bonanza, "Calamity Over the Comstock" (1963), Stefanie Powers glumi Kalamiti Džejn, koja posećuje Virginia City zajedno sa Dok Holidej. U ovoj prvenstveno komičnoj epizodi spasio ju je Little Joe, koji u početku misli da je muško. Ona se zaljubi u njega, a on prima pretnje od Doka Holideja, koji priželjkuje Džejn za sebe. Na njen nagovor (i pretnju), Dok Holidej se suzdržava okrenut prema Joe-u, a Džejn i Dok izlaze iz grada. Ne postoji zvanična ili nezvanična dokumentacija koja sugeriše da su se Dok Holidej i Džejn ikada upoznali tokom svog života. Teško je da su se upoznali s obzirom na geografsku udaljenost između njih tokom svog života.

U epizodi televizijske emisije Dani doline smrti, „Nevolja imenovana Džejn“, Fay Spain glumi Kalamiti Džejn kada se pridružuje misiji Divljeg Bila Hikoka (Rhodes Reasons). Njeno neljubazno ponašanje navodi Bila da pomisli da je pogrešio, a kada joj Bil kaže da bi se trebalo "ponašati kao dama", ubrzo shvata da je napravio veću grešku.

U seriji Batmaniz 1966. godine, jedan od zlikovaca u trećoj sezoni dobio je ime „Kalamiti Džejn“ (glumila ga je Dina Merrill).

U televizijskom filmu Kalamiti Džejn (1984) prikazana je njena životna priča, uključujući navodni brak sa Divljim Bilom Hikokom i ćerkom koje se navodno odrekla. Glumica Jane Alexander tumačila je Kalamiti i bila je nominovana za Emi 1985. godine za izvanrednu glavnu glumicu u ograničenoj seriji ili special. Emisija je takođe predstavila rani nastup Sare Gilbert kao Kalamitine ćerke Džejn u dobi od 7 godina.

Džejn je centralni lik u knjizi Larry McMurtry-a Buffalo Girls: A Novel (1990), a u istoimenoj TV adaptaciji Džejn. Džejn glumi Andželika Hjuston, a Sem Eliot glumi Divljeg Bila Hikoka.

1997. godine u crtanoj seriji o Kids' WB, The Legend of Calamity Jane, prikazana je mlada Džejn (glas Barbara Weber Scaff).

Robin Weigert tumačila je Kalamiti Džejn u HBO seriji Deadwood (2004—2006) i u HBO nastavku Deadwood: The Movie(2019).

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bila je funkcionalno nepismena, i u promotivnom pamfletu koji je diktirala je njeno prezime napisano "Cannary" (dva N) i više puta je pogrešno napisano "Missourri". U pamfletu je i njen datum rođenja pogrešan, čime je predstavljena oko 6 godina starijom. Postoje brojni dokazi da je njeno prezime bilo pisano sa jednim N, uključujući podatke izveštaj sa popisa njenih roditelja kada je imala 4 godine.[4] Takođe je nejasno da li je srednje ime Džejn dobila na rođenju ili nekada kasnije.[5][6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Griske 2005, str. 83+88.
  2. ^ Etulain, Richard (2014). The Life and Legends of Calamity Jane. Norman, Oklahoma: The Oklahoma Western Biographers. str. 42, 202. ISBN 978-0-8061-4632-4. 
  3. ^ Jucovy 2012, str. 47–49.
  4. ^ McLaird 2005, str. 7.
  5. ^ a b Walker 2004, str. 200–201.
  6. ^ a b „Girls of the Gulch: Calamity Jane was part of the overhead”. Deadwood Magazine. leto 2001. Arhivirano iz originala 25. 8. 2018. g. Pristupljeno 1. 3. 2012. 
  7. ^ a b Griske 2005, str. 84–86.
  8. ^ "The Story of 'Calamity Jane': Custer's Famous Woman Scout." Los Angeles, California: Los Angeles Herald, 18. 5. 1902.
  9. ^ Freeman, Lewis R. (1992). Down The Yellowstone. New York: Dodd, Mead and Company. 
  10. ^ „Life and Adventures of Calamity Jane, by Martha Cannary Burk; Life And Adventures Of Calamity Jane Page 2”. pagebypagebooks.com. Pristupljeno 2018-05-01. 
  11. ^ McLaird 2005, str. 58.
  12. ^ Jucovy 2012, str. 23.
  13. ^ a b McLaird, James D. (Autumn—Winter 1995). „Calamity Jane's Diary and Letters: Story of a Fraud”. Montana: The Magazine of Western History. 45, nr. 4: 20—35.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  14. ^ McCormick, Jean Hickok, ur. (c. 1949). Copies of Calamity Jane's Diary and Letters, Taken From the Originals Now on Exhibit at the Western Trails Museum, Billings, Montana. Western Trails Museum. 
  15. ^ Etulain, Richard (2014). The Life and Legends of Calamity Jane. Normon, Oklahoma: The Oklahoma Western Biographies. str. 50–51. ISBN 978-0-8061-4632-4. 
  16. ^ Estelline Bennet, Old Deadwood Days, p. 229-32, 240–42. Quote from p. 242. Lincoln Nebraska & London: Bison Books, University of Nebraska Press, 1982. Reprint of J. H. Sears edition (New York), 1928.
  17. ^ „Martha Jane 'Calamity Jane' Canary biography”. lkwdpl.org. Arhivirano iz originala 2. 9. 2006. g. Pristupljeno 18. 7. 2008. 
  18. ^ Bennett, Estelline (1982). Old Deadwood Days. Lincoln, Nebraska: University of Nebraska Press. str. 222–24. 
  19. ^ Griske 2005, str. 87–88.
  20. ^ S.G. Tillet Letter, 1929. „Historically Yours Podcast Ep. 6: Calamity Jane's Death”. University of Iowa Special Collections Blog. Pristupljeno 28. 7. 2017. 
  21. ^ Straub, Patrick (10. 11. 2009). It Happened in South Dakota: Remarkable Events That Shaped History. Rowman & Littlefield. str. 33. ISBN 978-0-7627-6171-5. 
  22. ^ Frank Ankeney, Jim Carson, Anson Higby, and Albert Malter
  23. ^ Griske 2005, str. 89.
  24. ^ „Reviews: Review 244: Pirate101 (P101), KingsIsle Entertainment”. MMORPG.com. 
  25. ^ „The Rim of Space by A. Bertram Chandler”. WOWIO. Pristupljeno 2013-08-25. 
  26. ^ Caple, Natalee (2013). In Calamity's WakeNeophodna slobodna registracija. Bloomsbury. 
  27. ^ „Colt .45”. ctva.biz. Arhivirano iz originala 4. 5. 2012. g. Pristupljeno 22. 12. 2012. 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Kalamiti Džejn na Vikimedijinoj ostavi