Pređi na sadržaj

Kataban

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kraljevstvo Kataban

Geografija
Kontinent Azija
Regija Arabijsko poluostrvo, Bliski istok
Zemlja Jemen
Prestonica Timna
Društvo
Religija Politeizam
Politika
Oblik države monarhija
 — Kralj
Zakonodavna vlast Kralj
Istorija
Istorijsko doba stari vek, Rani srednji vek
 — Osnivanje 6. vek p. n. e.
 — Ukidanje oko 2. vek naše ere
 — Status bivša država

Kataban (arapski: مملكة قتبان) Englezi ga zovu Qataban, bilo je jedno od drevnih plemenskih jemenskih kraljevina uz ; Minejsko kraljevstvo, Hadramaut i Sabu. Prostiralo se u Vadi Beihana, prostranoj dolini u središtu Jemena.

Poput drugih južnojemenskih kraljevina i Kataban je svoj prosperitet bazirao na trgovini tamjanom i drugim skupocenim egzotičnim robama koje su išle preko njihova teritorija. Prestolnica Katabana Timna bila je usputna stanica preko koje je išao karavanski put (zapadni krak tog puta) i roba iz južnog Jemena i Omana. Vrhovno božanstvo Katabanaca bio je Amm (Ujak), a oni su sami sebe nazivali Decom Amma.

Kraljevstvo Kataban je u drugoj polovini 1. milenijuma p. n. e. postalo najmoćnije i najpoznatije jemensko kraljevstvo, vladar Katabana nazvan je mukarib, što je bila titula koja je označavala vladara plemenskog saveza.

Natpis kralja Šahr Hilala, sina Džada'ib Dubdžana (oko 370. p. n. e.)

Istorija Kraljevstva Kataban[uredi | uredi izvor]

Koreni nastanka Kraljevine Kataban još uvijek su obavijeni velom tajne. Pred kraj 8. veka p. n. e. teritoriju Katabana osvojili su Sabejci za vladavine kralja Džita'amara Vatara I., nakon toga Kataban je bio vazalna država Sabejskog kraljevstva. Ubrzo nakon toga Kataban je podpao pod vlast drugog susednog plemenskog Kraljevstva Ausana. Nakon toga ponovo su ga zauzeli Sabejci, pa je ponovno postao njihova vazalna država. Međutim, Kataban je to iskoristio i zauzeo susedni Ausan i zajedno sa njima uspeo da podvrgne ceo kraj uz obalu Indijskog okeana pod svoju vlast.

I danas je otvoreno pitanje u kojoj meri je Kataban mogao da kontrolišei pomorsku trgovinu sa Afrikom i Indijom, u svakom slučaju južna obala Jemena je čak i neposredno pre potpune nezavisnosti Katabana, za Sabejskog vladara Sumuhu'ali Džanufa III. bila pod kontrolom Sabejaca.

Bronzanii lav sa jahačem iz Katabana 75-50. p. n. e.

Negde pred kraj 4. ili početkom 3. veka. p. n. e. Kataban se za vladavine kralja Džada ib Džigala, verovatno u savezništvu sa susednim Minejskim kraljevstvom i Hadramautskim kraljevstvom uspio da se oslobodi Sabejske hegemonije.

Od tada su Kraljevstvom Kataban vladala plemena zastupljena u Veću Kataban; Radman, Madaj, Almalik i Džahir, Kraljevstvo Ausan (kao vazalna država) i njegovi bivši vazali - gradovi države; Kahad, Dahas i Tubanaj.

Nakon tog su uspeli su da zauzmu Hadramautsko kraljevstvo, za vladavine Džada'ib Dubdžan Džuhan'ima (220.-205. p. n. e.)[1] i da poraze pleme Amir. To je bio vrhunac moći Kraljevstva Kataban, oni su uspeli da zavladaju velikim delovima unutrašnjosti Jemena kao i obalnom ravnicom i ono što je najvažnije, stekli su kontrolu nad Putem tamjana. Od kralja Haufi'amm Džuhan'ima II. Katabanski vladari nose titulu pet sledećih generacija - Mukarib, a to je titula koja je značila nešto više od običnog kralja plemena, to je bila oznaka vladara plemenskog saveza.

Glavni grad zemlje je bila Timna, koje se nalazila na zapadnom kraku Puta tamjana. Poput drugih južno arapskih kraljevina i Kataban je značajno zavisio od trgovine tamjanom .

Jedno kratko razdoblje za vreme vladavine kralja Šar Džigal Džuhargiba II. (od 80. p. n. e.) Kataban je čak i povećao svoju kontrolu nad Putem Tamjana. Ali to nije dugo trajalo, uz pomoć Sabejaca svi su se pobunili protiv Katabana pa je i susedni Himjar neočekivano proglasio nezavisnost.

Zapadni Kataban i nešto kasnije Minejsko kraljevstvo podpali su pod vlast Sabejskog kraljevstva i Himjara, i time je došao kraj velike Kraljevine Kataban i njene hegemonije nad drevnim Jemenom. Kao rezultat gubljenja kontrole nad Putem tamjana, moć kraljeva Katabana počela je da slabi, tako je vladar Šahr Džigal Džuhargib III. izgubio kontrolu nad središnjim plemenima Katabana.

Oko 100. godine Timna je izgubila status prestolnice, koja je preseljena 15 km južnije u Du-Gail.

Kraljevina Kataban konačno je propala oko 150. godine naše ere kad je vladar Hadramauta Džadi ab Gailan II. zauzeo i poslednje delove nekada moćne kraljevine.

Kraljevi Katabana[uredi | uredi izvor]

Ime Vreme vladavine
Varav il oko 450. p. n. e.
Šar Džigal I
Haufi amm Džuhan im I
Džada ib Džigal I od 375. p. n. e.
Džada ib Džanuf Džuhan im
Haufi amm Džuhan im II
Šar Džigal Džuhargib od 80. p. n. e.
Džada'ib DubDžan Džuhan'im od 220-205. p. n. e.
Šar Gailan I
Šar Hilal I
Šar Gailan II
Džada'ib Dubdžan Džuhargib
Šar Džigal II
Šar Hilal II
Šar Hilal III
Šar Džigal Džuhargib II
Kraj kraljevstva, Prekid dinastije
Haufi'amm Džuhan'im III
Šar Džigal Džuhargib III
Varav'il Gailan Džuhan'im
Fara'karib II
Džigal Džuhargib
Fara'karib III
Šar Hilal Džuhakbid
Nabat Džuhan'im od 140./41. god.
Martad od 160. god.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Po Kennethu Kitchenu, koji je to preuzeo od Hermanna von Wissmanna

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]