Кафка на обали мора

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kafka na obali mora
Naslovna strana japanskog prvog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslov海辺のカフカ (Umibe no Kafuka)
AutorHaruki Murakami
ZemljaJapan
Jezikjapanski jezik
Izdavanje
Datum2002.

Kafka na obali mora (jap. 海辺のカフカ Umibe no Kafuka) roman je japanskog književnika Harukija Murakamija prvi put objavljen 2002. Sačinjen je iz dve paralelne priče. U neparnim poglavljima se pripoveda o petnaestogodišnjem Kafki Tamuri i njegovom bekstvu od kuće zbog misterioznog proročanstva. Ovaj pripovedni tok zasnovan je na reinterpretaciji starogrčkog mita o caru Edipu, jer je Tamuri, kao i antičkom junaku, prorečeno da će ubiti oca i spavati sa svojom majkom. U parnim poglavljima čitalac prati sudbinu Nakate, sredovečnog muškarca, koji je, dok je bio dečak, izgubio sposobnost čitanja i pisanja u misterioznom događaju, ali je stekao neobičnu sposobnost da razgovara sa mačkama. Nakon susreta sa Džonijem Vokerom, ubicom mačaka koji pokušava da od mačijih duša napravi sviralu, Nakata kreće na put ne bi li otvorio vrata drugog sveta.

U ovom zamršenom i začudnom romanu prepunog neočekivanih spojeva realnosti i fantastike, Murakami obrađuje prepoznatljive teme prisutne i u njegovim drugim ostvarenjeima, poput ljudske izolovanosti, usamljenosti, moći muzike, uloge snova, neuobičajnih seksualnih ponašanja, itd. U romanu se obrađuje i japansko srednjovekovno verovanje da živa osoba nesvesno tokom sna može da postane duh, koji nesvesno luta po javi. Ovo verovanje je tematsko-motivski prisutno i u jednoj epizodi Priče o Gendžiju, najpoznatijem japanskom klasičnom romanu. Za pisca poput Murakamija, koji se češće poziva na Zapadnu kulturu (koja je, naravno, prisutna i u Kafki na obali mora), reference na japanske romane i haiku poeziju jesu drugačije interetekstualne veze, nego one na koje je čitalac navikao čitajući Murakamija. Roman je postao bestseler u Japanu, a pozitivno je dočekan i na Zapadu. Američki književnik Džon Apdajk je roman u recenziji za časopis Njujorker opisao kao delo koje se čita u jednom dahu i kao intenzivnu metafizičku terevenku.[1] Pošto su mnogobrojna pitanja u romanu ostala otvorena, japanski izdavač je nakon objavljivanja pozvao čitaoce da pošalju Murakamiju pitanja vezano za značenje knjige. Murakami je lično odgovorio na 1200 od pristiglih 8000 pitanja.[2]

Kafku na obali mora je na srpski jezik prevela Nataša Tomić 2014.

Sadržaj romana[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Roman sadrži dva paralelna pripovedna toka. U neparnim poglavljima se u formi prvog lica pripoveda o Kafki Tamuri, dok se u parnim poglavljima pripoveda u trećem licu ili u vidu pronađenih dokumenata o Satoru Nakati.

Zaplet o Kafki[uredi | uredi izvor]

Kafka Tamura je petnaestogodišnji dečak. On živi povučeno i jedina osoba sa kojom razgovara je njegov alter ego Dečak Zvani Vrana. Njegov otac je čuveni vajar, sa kojim Kafka nema dobar odnos. Njegova majka i sestra su ga napustile kada je imao četiri godine. Glavni junak beži od kuće, jer je uplašen očevim proročanstvom da će ubiti oca i stupiti u seksualne odnose sa majkom i sestrom. On kreće autobusom za Šikoku i tokom putovanja upoznaje frizerku Sakuro. U novom gradu svakodnevno odlazi u teretanu i uglednu biblioteku Kamuro. Tamo se upoznaje sa bibliotekarom Ošimom, hemofiličnim gej muškarcem, koji je rođen kao biološka žena. Nakon nedelju dana Kafka se budi u šipražju umazan krvlju. On se ne seća ničega što se desilo te noći i poziva Sakuro sa molbom da prespava kod nje. Nakon što se uverio da mediji ujutro ne pišu ni o kakvom zločinu, Kafki i dalje nije jasno šta se dogodilo. On odlazi od Sakuro, jer ne može da obuzda erotsku privlačnost prema njoj. Odlazi kod Ošime, koji mu nudi da postane njegov pomoćnik, što će mu kao službeniku omogućiti da živi u biblioteci. Uskoro čuje vest da je njegov otac misteriozno ubijen, i to iste one večeri kada se probudio umazan krvlju, ali , takođe, svestan je da nije mogao da za tako kratko vreme otputuje u Tokio, počini zločin i da se vrati u Šokako.

U biblioteci gde živi i radi Kafka, direktorka je Saeki, za koju glavni junak sumnja da mu je majka. Tokom noći njen duh u obliku petnaestogodišnje devojčice posećuje Kafkinu sobu u želji da obnovi strast prema preminulom momku. Kafka se u nju zaljubljuje i uskoro vodi ljubav, prvo sa njenim duhom a onda potom sa fizičkom Saeki. Nakon što se sakrio od policije u Ošiminoj vikendici, Kafka odlazi duboko u šumu, gde prolazi kroz kapiju drugog sveta. Tamo zatiče Saekin duh, koja mu saopštava da je u realnom svetu preminula i da on treba da se vrati na zemlju, gde ne sme nikada da je zaboravi. Kafka se vraća u fizički svet, oprašta se od Ošime i vraća se u rodni Tokio.

Zaplet o Nakati[uredi | uredi izvor]

Nakata je sredovečni muškarac čije avanture čitalac prati u parnim poglavljima romana. Dok je bio dečak za vreme Drugog svetskog rata Nakata je pao u neku vrstu kome, iz koje se nakon buđenja vratio potpuno promenjen; zaboravio je da čita, piše, apstraktno misli i njegova senka je postala dvostruko bleđa od drugih. Takođe, dobio je neobičan dar da razgovara sa mačkama. Ovaj dar koristi da bi dopunio penziju tako što pronalazi izgubljene mačke. Dok je tražio izgubljenu mačku Gomu, susreće se sa Džonijem Vokerom, misterioznim ubicom mačaka od čijih duša pravi muzički instrument. Voker želi da ga Nakata ubije, i ne bi li ga naterao da to učini, počinje pred njim da ubija mačke. Nakata nevoljno, ali zgrožen iživljavanjem nad macama, uzima nož i ubija misterioznog stranca. Nakata odlučuje da otputuje, a njegov odlazak je propraćen kišom riba. Na svom putašestviju zbližava se sa šoferom kamiona Hošimom, koji odlučuje da putuje sa njim i pomogne mu u nejasnoj nameri.

Hošima mu pomaže da pronađu tajni kamen, kojim se otvaraju misteriozna vrata drugog sveta. Zajedno dolaze u Biblioteku Kamuro, gde se Nakata susreće sa direktorkom Seaeki, koja ga je očekivala. Ona umire, odnosno njena duša postaje slobodna nakon njihovog susreta. Iste večeri umire i Nakata. Hošimo zbunjen shvata da je dobio Nakatin dar da priča sa mačkama. Mačak Toro mu saopštava da mora da ubije misteriozno biće koje će želeti da prodre kroz otvorena vrata. Uskoro groteskno biće izlazi iz Nakatinih usta i Hošima ga ubija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Updike, John (24. 1. 2005). „Subconscious Tunnels: Haruki Murakami's dreamlike new novel”. The New Yorker. Pristupljeno 25. 10. 2016. 
  2. ^ „An Interview with Haruki Murakami”. Book Browse. Pristupljeno 25. 10. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Anđelka Cvijić - Recenzija romana u novinama Danas