Klimatska promena (535—536)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Klimatska promena (535—536) se odnosi na nekoliko značajnih odstupanja svetske klime u 535. i 536. godini. Vizantijski istoričar Prokopije iz Cezareje zabeležio je da je Sunce davalo svetlost bez punog sjaja i da je izgledalo kao da je sunce pomračeno, jer nije davalo jasnu svetlost.

Najslabiji prirast drveća i mnogi dokazi o zahlađenju[uredi | uredi izvor]

Dendrolog Majk Bejli sa kraljevskog univerziteta u Belfastu izvršio je analizu drveća i godova na drveću. Tom analizom se pokazalo da je irski hrast imao izuzetno slab prirast 535, a drugi jaki pad je bio 542, posle delomičnog oporavka. Do sličnih nalaza došlo se i analizom godova drveća u Švedskoj, Finskoj, Sijera Nevadi i u Čileu.

Brojni izvori toga doba zabeležili su i mnoge druge fenomene povezane sa neobičnom klimom toga perioda:

  • niska temperatura, čak i sneg tokom leta
  • tamni oblaci i samo nekoliko sati sunca tokom dana
  • brojni izveštaji o gotovo noćnoj tami u podne
  • poplave u dotad suvim područjima
  • veliko smanjenje prinosa žita.

Povezivanje te pojave sa vulkanskom zimom[uredi | uredi izvor]

Zaključilo se da su takve pojave zbog prašine ili pepela u vazduhu nakon udara komete ili meteorita ili nakon erupcije vulkana (fenomen poznatog kao vulkanska zima). Slična pojava desila se 1816. i ta godina je nazvana Godina bez leta, a povezana je sa erupcijom vulkana Tambora u Indoneziji.

Događaji iz 536. i glad koja je usledila predlagala se kao objašnjenje pojave da su viši slojevi u Skandinaviji žrtvovali velike količine zlata na kraju perioda seoba, da bi umirili ljutite bogove i da bi vratili sunčevu svetlost.

Istraživanja u poslednje vreme[uredi | uredi izvor]

  • Staders je 1984. pretpostavio da je taj događaj izazvao vulkan Rabaul u današnjoj Papui Novoj Gvineji. Tezu je objavio u časopisu Nejčer.[1]
  • Dejvid Kiz je 1999. u svojoj knjizi Katastrofa: Potraga za poreklom modernog sveta ("Catastrophe: A Quest for the Origins of the Modern World) pretpostavio da je vulkan Krakatau eksplodirao u to vreme i izazvao te promene. Njegovu pretpostavku podupire američki vulkanolog Ken Volec.

Kiz je pretpostavio da je promena klime mogla biti uzrok mnogih drugih pojava kao što su:

Ipak, Kizova i Volecova teorija još nije najšire prihvaćena. Potreban je dokaz u vidu vulkanskih sedimenata.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stothers, R. B. (1984). „Mystery cloud of AD 536”. Nature. 307 (5949): 344—345. Bibcode:1984Natur.307..344S. S2CID 4233649. doi:10.1038/307344a0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]