Kolač od šljiva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija kolača od šljive
Kriške kolača od šljiva

Kolač od šljiva odnosi se na širok spektar kolača koji se obično prave sa suvim voćem kao što su ribizla, suvo grožđe, sultanije ili suve šljive, a ponekad i sa svežim voćem. Postoji širok spektar popularnih kolača i pudinga od šljiva. Pošto se značenje reči „šljiva“ promenilo tokom vremena, mnogi predmeti koji se nazivaju kolači od šljiva i popularni u Engleskoj od najmanje osamnaestog veka sada su postali poznati kao voćni kolači.

Kolači od šljiva napravljeni od svežih šljiva došli su sa drugim migrantima negde drugde, u kojima se kolač od šljiva priprema koristeći šljivu kao primarni sastojak. U nekim verzijama, šljive mogu da se zamene džemom ili da tokom procesa kuvanja šljiva pretvori u smesu nalik džemu. Kolač od šljiva pripremljen sa šljivama je takođe deo aškenaske jevrejske kuhinje, a naziva se Pflaumenkuche ili Zwetschgenkuchen. Drugi kolači na bazi šljiva nalaze se u francuskoj, italijanskoj i poljskoj kuhinji.

Termin[uredi | uredi izvor]

Izrazi „kolač od šljiva“ i „voćni kolač“ si u nekim jezicima sinonimni. Pošto se sušeno voće koristi kao zaslađivač i svako sušeno voće se nekada opisivalo kao „šljive“, mnogi kolači od šljiva i pudinzi od šljiva ne sadrže voće od šljive koje je sada poznato pod tim imenom. (Puding od šljiva je slično, bogatije jelo pripremljeno od sličnih sastojaka, kuvano na pari.) Termin „šljiva“ se prvobitno odnosio na suve šljive, suvo grožđe ili grožđe. Tako su takozvane šljive od kojih se prave engleski pudinzi od šljiva „uvek bile suvo grožđe, a ne debeljuškasto sočno voće koje ime sugeriše danas“.[1]

Na staroengleskom, izraz plūme nastao je „od srednjovekovnog latinskog pruna, od latinskog prunum, što se izjednačilo sa značenjem reči „orezati“. Prune na modernom francuskom znači šljiva, tako da kolači od šljiva imaju nazive kao što su tarte aux prunes. Na engleskom, prune se koristi za sušene šljive, a kada ih moderni kolači koriste kao primarni sastojak,[2] mogu se nazvati kolačem od šljiva[3] ili vrstom kolača od šljiva.

Po regionu[uredi | uredi izvor]

Britanija[uredi | uredi izvor]

Kolač od šljiva se istorijski odnosi na rani tip i stil voćnih kolača u Engleskoj nastao od oko 1700. godine Korišćene su suvo grožđe i ribizle koje su se na engleskom jeziku od oko 1660. godine nazivale šljivama Različite vrste sušenog voća (uglavnom ribizle i suvo grožđe) bile su poznate u engleskoj kuhinji kroz trgovinu sa Levantom i Mediteranom, ali pre nego što su postale dostupne kroz „bez problema“ uvoza iz Australije, Južne Afrike i Kalifornije, njihova priprema zahtevala je „ogromnu količinu količina rada ... na račun grubih i gotovih metoda po kojima je voće brano, sušeno, pakovano i izvezeno“.[4]

Godine 1881. pukovnik Henri-Herbert je rekao da je "dobar engleski kolač od šljiva... nacionalna institucija". Elizabet Dejvid je napisala da su „božićno mleveno meso i božićni puding i kolač od šljiva tako tipični primeri engleske naklonosti prema mešavinama začinjenog voća da je gotovo nepotrebno uključivati recepte za njih...“[5]

Do Prvog svetskog rata, kolači, uključujući kolače od šljiva, pekli su se zajedno sa veknama hleba. „Manja torta ili kolač se može ubaciti ili izvući nakon što je pečenje počelo, ali podignuta pita sa dobro zaštićenim stranama ili velika torta od šljiva trajaće najmanje koliko i vekne hlebe, a iskusne domaćice prave ih u veličinama da to učine."[6]

Evropa[uredi | uredi izvor]

Engleska sorta kolača od šljiva postoji i na evropskom kopnu, iako se tamo „torta sa šljivama“ češće odnosi na pečene kolače napravljene od svežeg, a ne od suvog voća.

U francuskom kulinarstvu, šljive su sastavni deo značajne tradicije pripreme kolača: „...širom okruga Loir, Dordonj, Lot i Perigord. Retko je bilo proslava koje nisu uključivali neku vrstu kolača od šljiva ili mirabelle, napravljen od svežih ili suvih šljiva ili džema u zavisnosti od godišnjeg doba."[7] Šljiva Mirabele je specifična sorta koja se koristi za pravljenje Tarte aux mirabelles (tarta od šljiva).[8][9]

Nemački kolač od šljiva, poznat kao Zwetschkenkuchen, pravi se širom zemlje, iako je poreklom iz oblasti Bavarske. U receptu kuvara Roberta Kerijera za njega, osnova je napravljena od peciva sa kvascem, a ne od često korišćenog prhkog testa, jer testo sa kvascem „upija sok od šljiva, a da se ne pokisne“.[10]

U Italiji je kolač od šljiva poznat po engleskom nazivu, pečen u rerni koristeći suvo voće i često jogurt.[11]

Poljska verzija kolača od šljiva, koja takođe koristi sveže voće, poznata je kao Placek z Sliwkami.[12]

Indija[uredi | uredi izvor]

U Indiji se kolač od šljiva sprema u vreme božićnih praznika i može sadržati dodatne sastojke kao što je rum.

Sjedinjene Američke države[uredi | uredi izvor]

Kolač od šljiva u SAD potiče iz tradicija engleskih doseljenika i pripreman je u engleskom stilu u veličinama koje se kreću od manjih, koji se najčešće spremaju za praznovanje Dvanaeste noći i Božića, do velikih, kao što su venčanja. Ova originalna verzija kolača od šljiva u Sjedinjenim Američkim Državama opisivani je kao dominatna poslastica za slavlja u periodu američkog građanskog rata.

Tokom kolonijalnih vremena pre američke revolucije Muster kolači su pečeni u velikom broju za muškarce koje su britanske trupe pozivale na vojnu obuku. Nakon američke revolucije žene bi pekle ove kolače u ogromnim količinama kako bi motivisale muškarce da prisustvuju gradskim sastancima i izborima. Tako je postao poznat kao izborni kolač.[13] Pripremala se sa ribizlom, suvim grožđem, melasom i začinima, a kasnije se u receptu dodavala rakija. Izborni kolači su obično bili dizani kvascem. U Novoj Engleskoj, veliki izborni kolači teški oko 12 lb (5,4 kg) tradicionalno bi se služilo dok su se čekali rezultati izbora. Navedeno je da se prvi objavljeni recept za izborni kolač objavljen 1796. godine u American Cookery.

Posle 1830. ovo jelo se često nazivala voćna torta/kolač ili crna torta. Godine 1885, u opisu kolača od šljiva koji zvuči kao puding od šljiva, opisan je kao sluzav - čvrsta, tamne boje, gusta torta sa obilnim količinama šljiva, šljunkovitih nota suvog grožđa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pool, Daniel (21. 4. 1994). What Jane Austen Ate and Charles Dickens Knew: From Fox Hunting to Whist - the Facts of Daily Life in 19th Century EnglandNeophodna slobodna registracija. New York: Simon & Schuster (Touchstone). str. 208. ISBN 0671882368. 
  2. ^ Hudgens, T. (2011). The Commonsense Kitchen. Chronicle Books. str. 493—494. ISBN 978-1-4521-0033-3. 
  3. ^ Porter, F. (2013). At My Grandmother's Table. Thomas Nelson Incorporated. str. 196—197. ISBN 978-1-4016-0488-2. 
  4. ^ David, Elizabeth (1977). English Bread and Yeast Cookery. London: Allen Lane. str. 136. ISBN 0713910267. 
  5. ^ David, Elizabeth (1970). Spices, Salt and Aromatics in the English Kitchen: English Cooking Ancient and Modern Vol. 1. Penguin. str. 212. 
  6. ^ Ayrton, Elizabeth (1974). The Cookery of England. London: Penguin. str. 494. 
  7. ^ David, Elizabeth (1970). French Provincial Cooking (revised izd.). London, New York: Penguin. str. 505. 
  8. ^ Perrin-Chattard, C. (2000). Les tartes sucrées, salées et les tourtes (na jeziku: francuski). Ed. J.P. Gisserot. str. 78. ISBN 978-2-87747-438-2. 
  9. ^ Gavin, P. (1997). French Vegetarian Cooking. M. Evans. str. 301. ISBN 978-1-59077-269-0. 
  10. ^ Carrier, Robert (1981). Robert Carrier's Kitchen. 11. London: Marshall Cavendish. str. 252. 
  11. ^ „Vocabulario”. Treccani - La Cultura Italiana. 
  12. ^ Behan, Ren (12. 5. 2014). „Inspired by my childhood: Polish plum cake”. Jamie Oliver. Pristupljeno 4. 3. 2014. 
  13. ^ „A History Of Election Cake And Why Bakers Want To #MakeAmericaCakeAgain”. NPR. 23. 10. 2016. Pristupljeno 27. 9. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]