Knjiga proroka Varuha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Knjiga Varuhova je devterokanonska knjiga Starog zaveta. Prethodi joj Poslanica Jeremijina, a zajedno sa Plačem Jermijinim nastavlja se na Knjigu proroka Jeremije. Pravoslavna, rimokatolička i drevnoistočne crkve smatraju ovu knjigu sastavnim delom Svetog pisma u okviru šireg kanona a protestanti je svrstavaju u apokrifne knjige.

Knjigu čine:

  1. uvod, za koga se pretpostavlja da ga je napisao Varuh, Jeremijin učenik, koji je delo čitao jevrejskim zatočenicima u Vavilonu (6. v.) ;
  2. liturgijske ispovesti (1,15-3,8); 3), propovedi (3,9–4,4) i 4) crkvenih pesama (4,5-5,9). Sa kritičke tačke gledišta, delo izuzetno podseća na radove Danila, pa je navelo naučnike da Knjigu Varuhovu stave u post – makavejski period. Njena liturgijska namena ukazuje da je napisana ili prilagođena za prilike žaljenja nad nesrećama naroda za vreme Sabata, praksa koja se održavala od 70. g. po Hr., tj. pada Jerusalima. U svakom slučaju, dokazano je da su prvi delovi knjige napisani na hebrejskom.

Knjigu Varuhovu i ostale devterokanonske knjige su na srpski preveli mitropolit Amfilohije Radović i episkop Atanasije Jeftić.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • R.H. Charles, The Apocripha and Pseudepigraphia of the Old Testament, I, 1913, c. 569-595
  • R.R. Harwell, The Principal Versions of Baruch, 1915

Vidi još[uredi | uredi izvor]


  1. ^ „Sveto Pismo u izdanju Svetog Arhijerejskog Sinoda”.