Маурицијуска сова

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mauricijuska sova
Crtež nedavno ubijene jedinke koji je oko 1770. godine napravio Pol Filipe Sagin de Žosinj
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Strigiformes
Porodica: Strigidae
Rod: Mascarenotus
Vrsta:
M. sauzieri
Binomno ime
Mascarenotus sauzieri
(Newton & Gadow, 1893)
Lokacija Mauricijusa
Sinonimi

Strix sauzieri Newton & Gadow, 1893
Scops commersoni Oustalet, 1896
Strix newtoni (mužjak) Rothschild, 1907
Tyto sauzieri (ženka) Hachisuka, 1953
Tyto newtoni (mužjak) Hachisuka, 1953

Mauricijuska sova (lat. Mascarenotus sauzieri), takođe poznata i kao kamerunova, sozijerova ili njutnova sova, izumrla je vrsta ptice iz reda sova. Bila je endemična vrsta za ostrvo Mauricijus iz Maskarenskog arhipelaga. Poznata je na osnovu zbirke subfosilnih kostiju iz močvare Mar o Sonž, a detaljnu skicu napravio je 1770. godine De Žosinj. Ne manje detaljan opis vrste dao je 1836. godine Žilijen Dežarden na osnovu ustreljene jedinke, a najraniji opis dali su Van Vestzanen 1602. i Matelijef 1606. godine.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Subfosilni ostaci, 1893

Nijedan opis sove nije zabeležen između sredine 17. i kraja 18. veka. To je dovelo do velike konfuzije, pogotovo zato što su kosti identifikovane kao kosti bezuhe sove ili buljine, dok slika i opis nedvosmisleno pokazuju prisustvo ušnih pramenova. Tako se dugo vremena smatralo da su se na ostrvu pojavile 2 ili čak 3 vrste sova.

Navodna "buljina" Tyto newtoni je opisana iz kostiju tarzometatarzusa onoga što je verovatno bila muška jedinka ove vrste, dok je tip jedinke mauricijuske sove izgleda bila kost veće ženske ptice. Ali ptica nije bila ni iz roda Strix ni iz roda buljina. Umesto toga, maskarenske sove iz roda Mascarenotus su najverovatnije bile aberantni članovi loze sova iz roda Otus. Ptica sa Mauricijusa bila je najveća vrsta u svom rodu, ukupne dužine oko 60 centimetara. Njeno naučno ime odaje počast Teodoru Sozijeru, koji je prve kosti učinio dostupnim za naučna istraživanja.

Godine 2018, DNK studija utvrdila je da je pravilnije maskarenske sove grupisati u rod Otus. Kladogram ispod pokazuje položaj mauricijuske sove:[2]

Otus mirus (mindanaoski ćuk)

Otus longicornis (luzonski ćuk)

Otus murivorus (rodrigeška sova)

Otus capnodes (anžuanski ćuk)

Otus moheliensis (mohelijski ćuk)

Otus mayottensis (majotski ćuk)

Otus insularis (sejšelski ćuk)

Otus sunia (orijentalni ćuk)

Otus sauzieri (mauricijuska sova)

Otus pauliani (komorski ćuk)

Otus rutilus madagascariensis (torotoroka ćuk)

Otus rutilus rutilus (madagaskarski ćuk)

Izumiranje[uredi | uredi izvor]

Ilustracija Emila Ustalea iz 1896. godine bazirana na Žosinjovom crtežu

Mauricijuska sova bila je najveća mesožderka na ostrvu pre početka naseljavanja ljudi. Tako, za razliku od drugih lokalnih vrsta ptica, nije bila mnogo pogođena uvođenjem predatora kao što su mačke, pacovi i makaki. Tokom 1830-ih, izgleda da vrsta nije bila neuobičajeno pronađena u jugoistočnom delu ostrva, između Sujaka i Montanj Bambusa istočno od Kjurpajpa, sa poslednjim svedočanstvima koja se odnose na nekoliko susreta 1837. godine. Ipak, kako je uzgoj šećerne trske i čaja zahvatio stanište ove ptice, u kombinaciji sa nesmotrenim pucanjem, brzo je nestala. Godine 1859. Klark je napisao da je ptica izumrla.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2012). Mascarenotus sauzieri. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ Louchart, Antoine; Bastian, Fabiola; Baptista, Marilia; Guarino-Vignon, Perle; Hume, Julian P.; Jacot-des-Combes, Cécile; Mourer-Chauviré, Cécile; Hänni, Catherine; Ollivier, Morgane (2018). „Ancient DNA reveals the origins, colonization histories, and evolutionary pathways of two recently extinct species of giant scops owl from Mauritius and Rodrigues Islands (Mascarene Islands, south-western Indian Ocean)”. Journal of Biogeography. doi:10.1111/jbi.13450. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Newton, Alfred & Gadow, Hans Friedrich (1893): On additional bones of the Dodo and other extinct birds of Mauritius obtained by Mr. Théodore Sauzier. Trans. Zool. Soc. 13: 281-302, plate 33: figures 11-18.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]