Milerov zakon specifične energije nerava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Johanes Miler, nemački fiziolog.

Milerov zakon specifične energije nerava jeste zakon koji je izveo i formulisao nemački fiziolog Johanes Miler. Ovaj zakon je veoma važan u oblasti psihologije opažanja, grani psihologije.

Zakon[uredi | uredi izvor]

Johanes Miler, osnivač eksperimentalne fiziologije, objavljuje knjigu u kojoj su sakupljena sva dotadašnja znanja o funkciji čovekovog organizma. To je bio pokušaj odvajanja fiziologije od neposredne medicinske prakse. Miler je bio vrlo značajan fiziolog, koji je doprineo najviše u oblasti fiziologije čula.

Milerov najveći doprinos predstavlja nov pristup problemu kvaliteta senzacija. Formulišući svoja zapažanja u deset zakona ili propozicija, on zaključuje sledeće:

  1. Ako je čulni nerv nadražen, javiće se uvek ista vrsta čulnog iskustva, bez obzira na prirodu stimulusa.
  2. Isti fizički stimulus primenjen na različite čulne organe daće uvek nejednake senzacije u zavisnosti od organa ili nerva koji je nadražen.
  3. Osećaj je samo svest o stanju nervno-čulnih puteva, a ne direktno okoline.

Različite vrste energije delujući na isti čulni prijemnik daju isti saznajni efekat, a ista energija primenjena na različite prijemnike daje različite saznajne efekte, Miler zaključuje da kvalitet senzacija ne zavisi od svojstva stimulacije, već od neke specifične energije čulno-nervnog aparata.

Milerov zakon glasi:[1]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Müller, Johannes; Müller, Johannes (1835). Handbuch der Physiologie des Menschen : für Vorlesungen /. Coblenz :: Hölscher,.