Mračna strana Meseca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mračna strana Meseca je francuski pseudodokumentarni film reditelja Vilijama Karela na kanalu koji je prvobitno emitovan na stanici Arte 2002. godine sa naslovom Operacija Mesec. Osnovna premisa za film je hipoteza da su televizijski snimci sletanja Apola 11 na Mesec lažirani i da ih je zapravo snimila CIA u studiju, uz pomoć reditelja Stenlija Kjubrika. U filmu se pojavljuju neočekivani gosti, kao što su Donald Ramsfeld, Henri Kisindžer, Aleksander Hejg, Vernon Valters, Baz Oldrin i udovica Stenlija Kjubrika, Kristijan Kjubrik.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Karel je u snimanju filma sarađivao sa Kjubrikovom udovicom Kristijan Kjubrik i njegovim šurakom Ijanom Harlanom, i oboje se pojavljuju u filmu i govore unapred napisani tekst. Karel je takođe sarađivao sa nekoliko osoba zaposlenih u Nasi (koji takođe govore unapred napisani tekst) i koriste snimke osoblja predsednika Ričarda Niksona, uključujući Ramsfelda i Kisindžera. Među mnogim tragovima (uglavnom u drugoj polovini) koji odaju da je ceo film prevara i šala, su razgovori sa ljudima nazvane po likovima u Kjubrikovih filmova, poput filmskog producenta po imenu Džek Torans.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

"Dokumentarni film“ počinje sa ključnom premisom da je NASA blisko sarađivala sa Holivudom u vreme sletanja na Mesec. U toku priče, Karel ne tvrdi samo da je Kjubrik pomagao SAD u lažiranju sletanja na Mesec, već i da ga je na kraju ubila CIA kako bi prikrila istinu.

Dok se prikazuje odjavna filma i prikazuju scene sa snimanja, otkriva se da je ceo film lažan, jer se glavni učesnici filma smeju zbog apsurdnosti tekstova koje bi trebalo da izgovore ili se pitaju da li će neka rečenica prerano otkriti prevaru. Osim što je komični dokumentarac, film je takođe i vežba iz teorije hiperrealnosti Žana Bodrijara. U intervjuu iz 2004. reditelj je upitan zašto je odlučio da film napravi „više kao komediju nego ozbiljan film“, Karel je odgovorio da u svetlu snimanja ozbiljnih dokumentarac, cilj je bio da napravi smešan film.

Nekoliko izmišljenih ispitanika, kao što su Dejvid Bouman, Džek Torans i Dmitrij Muflej su dobili imena po likovima iz filmova koje je režirao Stenli Kjubrik. Tu su i reference na filmove Alfreda Hičkoka, jer su Iv Kendal i Džordž Kaplan likovi iz filma Sever-severozapad, a Embrouz Čapel (Ambrozijeva kapela) je lokacija u rimejku filma Čovek koji je znao previše iz 1956. Izmišljeni likovi koji se pojavljuju u filmu su navedeni u odjavnoj špici zajedno sa imenima glumaca koji su ih glumili. Na primer, rabin naveden kao V. A. Kenigsberg (V. A. je referenca na Vudija Alena, čije je pravo prezime Kenigsberg) i tumači ga Binem Oreg.

Pored sve neverovatnijih tvrdnji koje se pojavljuju kako film odmiče, naratora u uvodu pravi nekoliko činjeničnih grešaka, možda zamišljeno kao indicije za gledaoca:

  • govor Džona Kenedija „Biramo da idemo na Mesec“ je bio 1962, a ne 1961 kao što se tvrdi u filmu
  • Luna 9 je sletela na Mesec u februaru 1966, ali narator kaže da je to bilo u januaru
  • narator navodi da Apolo 11 je lansiran 17. jula 1969, zapravoje lansiran dan ranije, 16. jula
  • Sergej Koroljov je umro posle operacije uklanjanja polipa iz creva, a ne krajnika kao što se tvrdi u filmu
  • rečeno je da je Lindon Džonson bio guverner Teksasa - zapravo on nikada nije bio guverner Teksasa
  • isto tako, Ričard Nikson je pogrešno naveden kao bivši guverner Kalifornije.
  • narator implicira da je Kejp Kanaveral izabran kao mesto za lansiranje delimično zbog uticaja porodice Džordža Buša na Floridi, ali Bušovi nisu imali nikakve veze sa Floridom do 1980, kada se Džeb Buš preselio tamo. Sa druge strane, Kejp Kanaveral je postao centar za testiranje raketa 1950.

Muzika korišćena u filmu uključuje pesmu The American Dream iz filma Ratom protiv istine Barija Levinsona, priču o holivudskom reditelju kojeg savetnici američkog predsednika tajno unajmljuju da stvori lažni rat. U jednom trenutku, snimak koji pokazuje ukrcavanje vojske u avion je praćen rečima „desna, leva, desna, leva“ artiljerijskog narednika Hartmana (R. Li Ermej) iz Kjubrikovog filma Bojevi metak.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Džek Torans je izmišljeni lik iz Kjubrikovog filma Isijavanje - nije holivudski producent, a igrao ga je Dejvid Vinger.
  • Ijan Harlan je brat Kristijan Kjubrik. U filmu se vidi kako raspravlja o „zaplet"u filma sa Kristijan Kjubrik.
  • Dejvid Bouman je izmišljeni lik iz Kjubrikovog filma 2001: Odiseja u svemiru - nije pravi astronaut, a glumio ga je Ted Braun.
  • Marija Vargas je izmišljeni lik iz filma Bosonoga kontesa - nije sestra Baza Odlrina, a igrala ju je Žaklin Toman.
  • Eva Kendal je izmišljeni lik iz Hičkokovog filma Sever-severozapad - nije bila Niksonova sekretarica (kojoj je pravo ime bilo Rouz Mari Vuds), a igrala ju je Barbara Rodžers.
  • Dmitrij Muflej je spoj imena iz Kjubrikovog filma Doktor Strejndžlav (sovjetski premijer u filmu se zove Dmitrij Kisov, a američki predsednik Merkin Maflej) - nije bišvi agent KGB, a glumio ga je Bernard Kirhof.
  • Embrouz Čapel (Ambrozijeva kapela) je lokacija u Hičkokovom filmu Čovek koji je znao previše, a ne bivši agent CIA, kojeg je glumio Džon Rodžers.
  • Džordž Kaplan (pominje ga narator) je izmišljeni lik u filmu Alfreda Hičkoka Sever-severozapad.
  • V. A. Kenigsberg (V. A. je za Vudija Alena, a Kenigsberg je pravo prezime Vudija Alena), a glumio ga je Binem Oreg.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Kada je film pokazan grupi studenata sociologije koji su proučavali teorije zavere, mnogi su pogrešno poverovali da je ovo iskreni i ozbiljan film.[1] Dalje, Vejn Grin, zagovornik hipoteze o lažnom spuštanju na Mesec, je naveo ovaj film kao dokaz za svoje stavove, poverovavši da su snimci Niksonovog osoblja izvučeni iz konteksta dokaz lažnog spuštanja.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ More than a hoax: William Karel's critical mockumentary dark side of the moon. This URL is a very lengthy excerpt from a longer version in Goliath Business News. A subscription is required to view the entire article. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. mart 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  2. ^ As discussed on Jay Windley' "clavius.org" site defending the reality of the moon landings at [1], Pristupljeno 13. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]