Muzeji u Nišu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Muzeji u Nišu su kulturne i naučno obrazovne ustanove u ovom gradu, nastale kao potreba da se bogato kulturno istorijsko nasleđe sa prostora Niša i njegove šire okoline, prikupi, konzervira, izuči, depunuje i na adekvatan način predstavi domaćoj i inostranoj javnosti.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Muzejska delatnost u Nišu začeta je tokom 19. veka, nakon povećanog interesovanja stranih putopisaca za Srbiju i nakon dobijanja unutrašnje samoupravne granice dobijene hatišerifom iz 1830. i 1833. godine. Prikupljajući podatke o prošlosti Srbije oni su polako počeli da prezentuju svoja istraživanja još u vreme Osmanlija. Među njima su bili najznačajniji Lamartin koji je 1833. objavio podatke o Ćele-kuli, a sedam godina kasnije i Nemac Ami Bue, koji je pisao etnografskom bogatsvu jugoistočne Srbije i niškog kraja.

Glavna pokretačka snaga za osnivanje muzeja u Nišu predstavljalo je Muzejsko društvo, čiji su najaktivniji i najistaknutiji članovi bili njegovi osnivači (Adam Oršić Slavetić, Rudolf Bratanić, Borivoje Gojković, Aleksandar Nenadović i Borivoje Popović). Oni su po prvi put u Nišu osnovali gardski muzej pod imenom Istorijski muzej Niš.[2]

Spisak muzeja[uredi | uredi izvor]

Slika Naziv muzeja - izložbenog prostora Opis
Narodni muzej Osnovala je 1. aprila 1933. godine od grupe niških muzeoloških entuzijasta okupljenih oko (iste godine godine, osnovanog) Muzejskog društva, pod imenom Istorijski muzej.[2] Prvih meseci postojanja Muzej je privremeno bio smešten u zgradi Učiteljskog doma. Prvu muzejsku izložbu prikazanu u ovom objektu videlo je nekoliko hiljada posetilaca. Šest meseci nakon svog osnivanja (22. oktobra 1933), muzej je preseljen u kuću Hristoduluovih tada nazivanu i Hristodulov konak.

Drugi svetski rat prekinuo je jednu od najproduktivnijih etapa u razvoju muzeja. U toku savezničko bombadovanje Niša, ogromnu štetu pretrpeo je grad i njegovo stanovništvo a 2. septembra 1944. godine, i zgrada muzeja koja je stradala od direktnog pogotka bombe, koja je tom priliko uništila veliki broj prikupljenih artefakata. Prvobitna zgrada muzeja obnovljen je 1945. godine, ali ne i njena etnografska zbirka artefakata koja je u ratnom vihoru potpuno izgubljena, dok su druge zbirke bile prepolovljene. Tada je i zvanično otvoren pod imenom Istorijsko–etnografski muzej grada Niša.


Naziv Narodni muzej Niš, ova ustanova dobila je 1947. Njen prvi zadatak je bio da obnovi muzejske postavke i animira svest kod građana o potrebi za sakupljanjem starina. Pored otkupa i poklona, nastao je perio u kome su se muzejske zbirke, pored otkupa, ponovo popunjavale i putem arheoloških istraživanja.

Muzej je 1950. godine preseljen u nove prostorije u ulici Stanka Paunovića (danas ulici Milojka Lešjanina) u kojima se nalazi i danas. U ovoj zgradi smešteno je istorijsko odeljenje pod nazivom Muzej NOB-a, a u zgradi bivše banke, jednospratnoj zgradi sagrađenoj 1894. godine u neo-klasičnom stilu, u ulici Petog kongresa (danas ulici Nikole Pašića), izložena je stalna arheološka postavka muzeja.

Arheološka izložba Narodnog muzeja Niš Zbirka ima eksponate iz vremena praistorije koji su pronađeni u okolini grada Niša. Najveći broj eksponata je iz kasnoantičkog vremena sa arhološkog lokaliteta Medijana koji se nalazi u Nišu.

Vizantijski i srednjovekovni period su takođe zastupljeni (kao što su portret vizantijske carice i stari srpski nakit iz 12. veka sa lokaliteta Sv. Pantelejmon).

Muzej Medijana Medijana, rimska Medijana (lat. Mediana) danas arheološki lokalitet u istočnom delu Niša, na pola puta za Nišku Banju, u vreme vladavine cara Konstantina Velikog, rimsko naselje ili kompleks letnjih rezidencija tipa urbanih vila i veliko poljoprivredno gazdinstvo, otvorenog tipa, pokraj puta, koji je od Naisa vodio ka istoku, prema Serdici i dalje prema Konstantinopolisu. Naselje je nastalo na samom kraju 3. ili početkom 4. veka.[3][4]

Od rimske Medijane treba razlikovati arheološko nalazište „Medijana grupe“ (glavno arheološko nalazište iz bronzanog doba u naselju Brzi Brod, koja je u neposrednoj blizini rimske Medijane).[5]

Muzej Ćele Kula Nastao je u okviru spomenik iz Prvog srpskog ustanka koji je u znak odmazde tadašnja turska vlast u Srbiji izgradila od lobanja, poginulih srpskih ratnika, predvođenih Stevanom Sinđelićem, u bici na Čegru. Nalazi se na 4 km od centra Niša, na putu ka Niškoj Banji.[6]

Danas je ovaj muzejski objekat svrstan u spomenike kulture od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju[7]

Muzej zdravstvene kulturePasterov zavod Osnovan je 1962. godine u zgradi bivšeg Pasterov zavod iz 1900. godine. Jedina je državna muzeološka ustanova te vreste ne samo u Srbiji već i šire na Balkanskom poluostrvu.

Postavka muzeja svedoči o razvoju srpske medicine i zdravstvene kulture u Srbiji od njenog oslobođenja od Osmanlijskog carstva do današnnjih dana. U pogledu korišćenja repozitorijuma zdravstvenih institucija kao inicijalnih fondova, najviše su korišćeni sačuvani eksponati iz Pasterov zavod u Nišu, počev od medicinske opreme, instrumenata, mobilijara, fotografija i pojedinačnih sačuvanih dokumenata i drugih predmeta.

Muzej logor 12. februar Memorijalni kompleks 12. februar, poznatiji kao Logor na Crvenom Krstu sastoji se od centralne zgrade zatvora, tri pomoćne zgrade, četiri stražarske kućice, dve kule osmatračnice i dva tornja. Centralna logorska zgrada ima dva sprata i potkrovlje na kom se nalazilo 20 samica. U prizemlju se nalazi sto i klupe kao i seno na kome su logoraši spavali. U potkrovlju se nalaze 20 samica, a u nekima od njih je pod bio pokriven bodljikavom žicom. I danas se još uvek se na zidu mogu videti autentnične poruke koje su logoraši ispisivali. Poruke govore o nekim logorašima i datumu kada su otišli u Nemačku.
Digitalni muzej Digitalni muzej, kao jedna od stalnih izložbenih postavki Narodnog muzeja u Nišu, realizovana je 24. avgusta 2015. godine u zgradi bivšeg turskog arsenala u Niškoj tvrđavi.[8]

Prateći, savremeni trend osnivanja nteraktivnih model muzeja u Evropi, kod edukatora u Narodnom muzeju Niš, javila se ideja da, u saradnji sa Elektronskim fakultetoma iz Niša, osmisle, organizuje i realizuje savremeni edukacijski program muzeja, uz pomoć informacionih tehnologija, i da na taj način kulturnu baštinu Niša prikaže na nov način, uz pomoć 3D animacija i aplikacija, slika i tonova, i još više je približi svakom posetiocu.

Nišvil džez muzej Nišvil džez muzej (engl. Nisville Jazz Museum) je prva nevladina institucija kulture (u osnivanju), te vrste u Srbiji, koja je svečano otvorena u Niškoj tvrđavi u prostoru starog turskog Hamama, 3. avgusta 2018. godine, u vreme održavanja tradicionalnog 35. po redu Nišvil džez festivala („Nišvil 2018.”).[9][10]

Muzej se osniva kao poseban kulturni sadržaj grada Niša i oblik promocije istorije džeza, i Nišvil džez festicvala kao javne gradske manifestacije Niša, koju je Ministarstvo kulture Republike Srbije proglasilo manifestacijom od nacionalnog značaja, i koja je za svoje aktivnosti dobila brojne nagrade kao kulturni događaj.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Muzeji - Grad Niš - arhiva gradske uprave” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-13. 
  2. ^ a b Narodni muzej Niš, Pristupljeno 9. 10. 2017.
  3. ^ K. Jireček, Vojna cesta, Zbornik Konstantina Jirečeka I, 91­92.
  4. ^ Zirojević O. 1970 Carigradski drum od Beograda do Sofije, Zbornik Istorijskog muzeja Srbije 7, Beograd, 3-196.
  5. ^ Draga Garašanin, Bronzano doba Srbije Tekst iz kataloga izložbe "Bronzano doba Srbije", Narodni muzej, Beograd, 1972., Pristupljeno 31/1/2013
  6. ^ „Ćele-kula”. Discover Serbia. Pristupljeno 5. 1. 2010. 
  7. ^ spomenicikulture.mi.sanu.ac.rs. Pristupljeno 4. 8. 2014.
  8. ^ „Digitalni Muzej”. ARhiMedia. Arhivirano iz originala 30. 07. 2018. g. Pristupljeno 30. 7. 2018. 
  9. ^ „Niš dobija Nisville jazz muzej”. Made-in-Germany.rs. Pristupljeno 3. 6. 2018. 
  10. ^ M, J. „Otvaranje džez muzeja i pozorišnog dela Nišlvila u slikama”. Južne vesti. 3. 8. 2018. Pristupljeno 4. 8. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Muzeji u Nišu na Vikimedijinoj ostavi