Nenad Milkić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nenad Milkić
Lični podaci
Datum rođenja(1985-02-01)1. februar 1985.(39 god.)
Mesto rođenjaLoznica, SFRJ
Književni rad
Najvažnija delaPurpurne kiše
Zovem se Dunja
Poslednja straža
Zov karaule
Besmrtni bataljon'
Pogrom 1: Kosti
Zvanični veb-sajt
www.nenad.in.rs

Nenad Milkić (Loznica, 1985) srpski je pravnik, pesnik i književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. februara 1985. godine u Loznici, detinjsto je proveo u Banji Koviljači. Sa suprugom Draganom živi u Malom Zvorniku.

U prvom romanu „Zovem se Dunja” otvara teme abortusa i nasilja u porodici, iznoseći činjenicu da samo zbog nasilnih prekida trudnoće svake godine Srbija izgubi grad veličine Šapca, Kraljeva ili Čačka.

Trilogijom „Mi smo branili Košare” čiji su delovi: „Poslednja straža”, „Zov karaule”, i „Besmrtni bataljon” daje novo svetlo na događaje u rejonu karaule Košare tokom 1998. i 1999. godine.

Recenzije u njegovim knjigama pisali: dramska umetnica Ljiljana Lašić, novinari Mihailo Medenica, Aleksandar Radonić, i Zoran Šaponjić, književnici Saša Simonović, Goran Vračar, Vlada Arsić, i Borislav Kosanović, novinar i reditelj Denis Bojić.

Zaljubljenik je u šah, istoriju i staroslovensku mitologiju. Član je Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Član je udruženja Mensa.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Zahvalnica Ratnih veterana, invalida i porodica poginulih boraca Srbije za nesebičnu pomoć i poseban doprinos u radu udruženja RVI Srbije (2014),
  • Orden Kosmetska zvezda 2. reda za zasluge u oblasti književnosti (2015),[1]
  • Plaketa Opštine Mali Zvornik za ostvarena dostignuća od izuzetnog značaja za razvoj Opštine Mali Zvornik (2016),
  • PUŠKINOVA NAGRADA – Nagrada A. S. Puškina za „Vernost rečima i delima”, dodeljena od strane Saveza pisaca Rusije – Gradska organizacija Moskva (2017),[2]
  • Zahvalnica Kopnene vojske Srbije za saradnju sa Komandom Kopnene vojske, sećanje na žrtve i borbu protiv zaborava, doprinos razvijanju i negovanju patriotizma, rodoljoljublja, slobodarskog duha i tradicija slavne Srpske vojske (2017),
  • Blagodarje Ravnogorskog pokreta Čačak za bratsku pomoć (2017),
  • Posebna nagrada Opštine Mali Zvornik, zbog dostignuća u književnosti (2018),
  • Dobitnik i nosilac „Cerske spomenice” (2018).
  • Orden Kosmetska zvezda 1. reda za zasluge u oblasti književnosti (2018)
  • Godišnja nagrada Udruženja književnika R. Srpske za najbolji roman 2020. godinu (2021)

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Purpurne kiše, zbirka poezije, 2011.
  • Pevaj mi mama, zbirka poezije, 2013.
  • Zovem se Dunja, roman, Dobra knjiga 2013.[3]
  • Poslednja straža, roman, Prometej 2014.[4]
  • Zov karaule, roman, Panonija 2016.[5]
  • Besmrtni bataljon, roman, 2018.[6]
  • Pogrom 1: KOSTI, roman, 2020.
  • Distimija, roman, 2022.
  • Pogrom 2: Kolona, 2023.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Podsećanja Nenad Milkić dobitnik priznanja za roman "Poslednja straža "dobitnik priznanja" Kosmetslka zvezda drugog stepena ". Moje novosti. Pristupljeno 23. 10. 2018. [mrtva veza]
  2. ^ „Medalja sa likom Puškina”. Vesti online. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  3. ^ „Zovem se Dunja”. Knižare Vulkan. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  4. ^ „POSLEDNjA STRAŽA, Autor: Nenad Milkić”. Tradicionalna knjiga. Pristupljeno 23. 10. 2018. [mrtva veza]
  5. ^ „Zov karaule Nenad Milkić”. Korisna knjiga. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  6. ^ Bataljon za kraj trilogije”. Vesti online. Pristupljeno 23. 10. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]