Nuklearna centrala Belene

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nuklearna centrala Belene (2012)

Belene nuklearna elektrana (bug. АЕЦ Белене) se nalazi 3 km od grada Belene, 11 km od Svištova, u blizini reke Dunav, teritorija Bugarske. Nuklearna elektrana trenutno ne proizvodi električnu energiju jer je izgradnja joč uvek u toku. Izgradnja ove nuklearne centrale trebalo bi da zameni četiri reaktora VVER-440, tipa V 230 (reaktori 1,2,3 i 4) koji čine deo Kozloduj nuklearne elektrane u Bugarskoj.

Prvi planovi[uredi | uredi izvor]

Prva dokumentacija i dozvola za izgradnju ove nuklearne elektrane potpisani su 1981. godine. Sponzori za izgradnju prikupljeni su tek krajem osamdesetih godina, uz pomoć ukrajinske firme Atomenergoprojekt iz Kijeva. Predložena je izgradnja četiri reaktora tipa VVER-1000, tipa V 320. Između 1988. i 1990. godine, završeno je 40% planirane konstrukcije prvog reaktora, i 80% opremene je dopremljeno do reaktora. U toku 1990. godine reaktor je napušten zbog demokratskih promena u Bugarskoj.

Ponovni početak[uredi | uredi izvor]

Krajem decembra 2002. godine ministarstvo donosi odluku o ponovnoj izgradnji odnosno nastavku izgradnje projekta s obzirom da je trebalo da dođe do planiranog gašenja četiri reaktora u elektrani Kozloduj. Februara 2003. godine ministar Milko Kovačev je poslao šest pisama u najjače komapnije u sferi nuklearne energetike, tražeći precizno obaveštenja o potrebnoj tehnici i finansijama kako bi se elektrana završila. U maju je oformljen tim eksperara koji je trebalo da odrede preliminarni projekat, potrebne testove, zatim da realizuju konstrukciju, organizaciju reaktora, a na kraju i da reaktor dovedu u rad kako bi proizvodio električnu energiju. Maja, 2005. godine je proglašeno, da će kilovat čas, proizveden u ovoj nuklearnoj elektrani, koštati između 3,2 i 3,7 evrocenta, tj. da će predstavljati najskuplju električnu energiju ikada proizvedenu u Bugarskoj. Radi poređenja napomenućemo da kilovat čas u nuklearnoj elektrani Kozloduj košta oko 0,76 evrocenti (podatak iz 2005. godine). Krajem oktobra 2006. godine prihvaćena je ponuda francuskog Framatoma, nemačkog Simensa i ruskog Atomstrojeksport, da se izgradi reaktor treće generacije VVER-1000, tipa V-446B. Jedan od razloga promene tipa reaktora bio je i to, što bi se stari reaktor iz 1980. godine prodao nazad ruskoj firmi. Danas reaktori i dalje nisu realizovani ali smatra se, da će do 2013. godine prvi reaktor biti pušten u rad, a drugi reaktor godinu dana kasnije.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]