Obrezanje Isusa Hrista

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Obrezanje Isusa Hrista - slika Andrea Mantenje

Osmog dan po rođenju bi Isus Hristos donesen u hram i obrezan shodno zakonu postojećem u Izraelu još od vremena Avramova. Tom prilikom nadadoše mu ime Isus kako je i blagovestio arhangel Gavrilo Presvetoj Bogorodici.

Starozavetno obrezanje predobražava novozavetno krštenje. Obrezanje Gospoda pokazuje, da je On primio na sebe istinsko telo ljudsko, a ne prividno, kako su docnije učili o Njemu jeretici. Još je Gospod obrezan i za to što je hteo da ispuni sav zakon, koji je On sam dao kroz proroke i praoce. Ispunivši taj propis zakonski, On ga je zamenio krštenjem u Crkvi Svojoj. „Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar“ (Gal. 6, 15), objavljuje apostol. (u crkvenoj službi ovaj Gospodnji praznik nema ni pretpraznistva ni popraznistva).

Pravoslavna crkva praznuje ovaj praznik, a u zavisnosti od kalendara po kojem računa vreme, to je kod starokalendarskih crkava (ruska, srpska...) 1. januara po crkvenom-julijanskom, a 14. januara po gregorijanskom kalendaru, dok je kod novokalendarskih pravoslavnih crkava (većina grčkih crkava, bugarska, rumunska...) to 1. januar po novom kalendaru. Katolička crkva je ovaj praznik isto slavila 1. januara (kasnije po gregorijanskom kalendaru), da bi ga na Drugom vatikanskom saboru ukinula i uvela praznik Svete Bogorodice, na dan 1. januara, 8 dana od Božića.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zapisnik franjevačkog samostana u Našicama, knj. 2 (1788.-1820). Našice, Slavonski Brod, Zagreb: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. 2012. str. 5. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]