Ozimski sporazum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ozimski sporazum
Sporazum o uspostavljanju granice za deo koji nije naznačen u mirovnom sporazumu od 10. februara 1947.
Mapa Slobodne Teritorije Trsta. Zona A je pripala Italiji, zona B SFR Jugoslaviji
TipSporazum o međudržavnoj granici
Potpisan10. novembar 1975.
Datum primene3. april 1977.
Efekti
  • Podela Slobodne Teritorije Trsta na dva dela, i konačno rešavanje graničnog spora između Italije i SFR Jugoslavije
  • Veliko nezadovoljstvo italijanskih nacionalista
PotpisniciItalija Marijano Rumor
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Miloš Minić
IzvoriTekst sporazuma na italijanskom jeziku
Jezicifrancuski i engleski

Ozimski sporazum (poznat i kao Ozimski sporazumi) potpisan je 10. novembra 1975. godine između SFR Jugoslavije i Republike Italije u italijanskom gradu Ozimo. Ovim sporazumom je definitivno utvrđena granica između Jugoslavije i Italije. Sporazum je na francuskom jeziku, a stupio je na snagu 11. oktobra 1977. godine.

Osim što je sporazum prvenstveno političke prirode, njegove se tačke odnose i na privrednu saradnju kao uslova za poboljšanje životnog standarda lokalnog stanovništva, te na naknadu za nacionalizovanu i konfiskovanu imovinu u bivšoj Zoni B.

Sporazum je baziran na Sporazumu o saglasju, potpisanom u Londonu 1954. godine, kojim je civilna uprava nad Slobodnom Teritorijom Trsta podeljena tako da je uprava nad Zonom A predana Italiji, a nad Zonom B Jugoslaviji. Ozimski sporazum je tako samo potvrdio konačnu vlast obe države nad zonama. Nakon toga je Italija svoju zonu uredila kao provinciju Trst.

Italijansko ministarstvo spoljnih poslova nije bila neposredno uključeno u pregovore, a sporazum je s italijanske strane potpisao Marijano Rumor, tadašnji ministar spoljnih poslova Italije. Jugoslovenski potpisnik bio je Miloš Minić, tadašnji ministar spoljnih poslova.

Nakon raspada Jugoslavije, obaveze iz Ozimskog sporazuma preuzele su Slovenija i Hrvatska.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]