Oton III Vitelsbah

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bela V
Bela V
Lični podaci
Puno imeOton III Vitelsbah
Datum rođenja(1261-02-11)11. februar 1261.
Mesto rođenjaBurghauzen,
Datum smrti9. septembar 1312.(1312-09-09) (51 god.)
Mesto smrtiLandshut, Sveto rimsko carstvo
GrobLandshut
Porodica
SupružnikCatherine of Habsburg, Agnes of Glogau
PotomstvoHajnrih XV, vojvoda Bavarske
RoditeljiHajnrih XIII Vitelsbah
Elizabeta od Ugarske
DinastijaVitelsbah
Ugarski kralj
Period1305−1307
PrethodnikVaclav III Pšemisl
NaslednikKarlo Robert

Oton III Vitelsbah (11. februar 1261, Burghauzen - 9. septembar 1312, Landshut), bio je vojvoda Donje Bavarske (1290—1312) i kralj Ugarske, kao Bela V (1305 - 1307). Otac mu je bio Hajnrih XIII Vitelsbah, a majka Elizabeta Ugarska, kćerka ugarskog kralja Bele.

U januaru 1279. godine oženio sa Katarinom Habzburg, kćerko kralja Rimljana, tj. nemačkog kralja, sa kojom je imao nekoliko dece, ali sva deca nisu doživela punoletstvo.

18. maja 1309. godine Oton se oženi po drugi put, i to Agnesom Glogovskom. Venčanje je održano u gradu Straubingu.

Oton se sukobljavao sa nadbiskupom Salcburga, Konradom, i sa nadbiskupom Majnca, ali sukobi su završeni na Otonovu štetu. Kasnije je ratovao i sa austrijskim vojvodom, i to uspešno.

Ugarski kralj[uredi | uredi izvor]

Dolazak na vlast[uredi | uredi izvor]

Ladislav V Pšemisl, ugarsko-bohemijsko-poljski kralj se 1305. godine u Brnu sastao sa Otonom i ustupio mu sva svoja prava na Ugarsku; predao mu je krunidbene znakove (krunu, mač i plašt Svetog Stefana). Za Otona su se zauzeli moćni plemići Gisingovci i erdeljski Sasi. Pomoću Gisingovaca dopre Oton u Stolni Beograd, gde ga 6. decembra 1305. krunisaše dva biskupa: Antun Čenadski i Benedikt Vesprimski. Nato dođe kralj Oton s velikim slavljem u Budim. Sa kunom na glavi jahao je kroz budimske ulice, da skupljeni narod vidi, ko je sad kralj Ugarski.[traži se izvor]

Ladislav Apor[uredi | uredi izvor]

Ipak Oton nije našao mnogo pristalica. Da za sebe pridobije Ladislava Apora, erdeljskog vojvodu, htede se Oton oženiti s njegovom kćeri. Ladislav Apor (prozvan „Lacković") beše najbogatiji velikaš, jer je sebi prisvojio najunosnije rudnike soli u Erdelju. Ladislava je kralj Andrija Mlečanin imenovao vojvodom erdeljskim, kasnije se sam prozvao grofom Sasa i Sekelja erdeljskih; njegov pak brat Petar beše biskup erdljski. Vladajući kao kakav dinast u Erdelju, ne htede se Ladislav pokloniti ni Ladislavu Pšemisloviću ni Otonu, ni drugom kandidatu Karlu Robertu.

Zbacanje sa vlasti[uredi | uredi izvor]

Kad je kralj Oton u proleće 1307. godine došao u Erdelj, uhvati ga Ladislav Apor i zatvori ga u Erdeljski Beograd; ujedno mu otme sve krunidbene znakove, što je Oton sa sobom nosio.

Otonu pođe za rukom 1308. godine, da se oslobodi iz tamnice, te preko Galicije-Volinije i Šleske utekao kući u Bavarsku. Nemajući više krune, zadržao je Oton ipak titulu kralja Ugarske sve do svoje smrti 1312. godine.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Oton I Bavarski
 
 
 
 
 
 
 
8. Ludvig I, vojvoda Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Agnes od Lona
 
 
 
 
 
 
 
4. Oton II Bavarski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Bedžih, vojvoda Češke
 
 
 
 
 
 
 
9. Ljudmila od Češke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Elizabeta od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
2. Hajnrih XIII Vitelsbah
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Hajnrih Lav
 
 
 
 
 
 
 
10. Hajnrih V, grof od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Matilda od Engleske, vojvotkinja Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
5. Agnes od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Konrad, grof od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
11. Agnes Hoenštaufen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Irmingard of Henneberg
 
 
 
 
 
 
 
1. Oton III Vitelsbah
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Bela III
 
 
 
 
 
 
 
12. Andrija II Arpadović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Agnesa od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
6. Bela IV
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Bertold IV, grof od Meranije
 
 
 
 
 
 
 
13. Gertruda Meranska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Agnes od Rohlica
 
 
 
 
 
 
 
3. Elizabeta od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Manojlo Laskaris
 
 
 
 
 
 
 
14. Teodor I Laskaris
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Jovana Keraca
 
 
 
 
 
 
 
7. Marija Laskaris
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Aleksije III Anđeo
 
 
 
 
 
 
 
15. Ana Anđelina Komnina
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Ana Anđelina Komnina
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]