Ojačani lipidi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Polinezasićene masne kiseline (PNMK), prirodne i deuterisane, za sintezu pojačanih lipida. Vodonik atomi (H) su eksplicitno prikazani gde su zamenjeni atomima deuterijuma (D), na bis-alilnim pozicijama sklonim oksidaciji (između dvostrukih veza). „R“ označava „radikal“, na primer, vodonik ili estar.

Ojačani lipidi su lipidni molekuli u kojima neke od masnih kiselina sadrže deuterijum umesto vodonika. Mogu se koristiti za zaštitu živih ćelija usporavanjem lančane reakcije zbog izotopskog dejstva na peroksidaciju lipida (oksidativni stres).[1] Lipidni dvosloj membrane ćelije i organele sadrže polinezasićene masne kiseline (PNMK) koje su ključne komponente ćelijskih i organelnih membrana. Svaki proces koji ili povećava oksidaciju PNMK ili ometa njihovu sposobnost da se zamene može dovesti do ozbiljne bolesti. Shodno tome, upotreba pojačanih lipida koji zaustavljaju lančanu reakciju peroksidacije lipida ima preventivni i terapeutski potencijal.

Primeri pojačanih lipida[uredi | uredi izvor]

Postoji veliki broj polinezasićenih masnih kiselina koje se mogu pojačati deuteracijom.[2] One uključuju (nazivi ojačanih deuteriranih verzija su odvojeni kosom crtom):

Mehanizam delovanja[uredi | uredi izvor]

Vodonik je hemijski element sa atomskim brojem 1. Ima samo jedan proton i jedan elektron. Deuterijum je teži prirodni, neradioaktivni, stabilni izotop vodonika. Deuterijum sadrži jedan proton, jedan elektron i neutron, što efektivno udvostručuje masu izotopa deuterijuma bez značajnog menjanja njegovih svojstava. Zamena vodonika deuterijumom daje deuterisana jedinjenja koja su po veličini i obliku slična jedinjenjima na bazi vodonika.

Jedan od najpogubnijih i najnepopravljivijih tipova oksidativnog oštećenja koji nanose reaktivne vrste kiseonika (RVK) na biomolekule uključuje cepanje veze ugljenik-vodonik (apstrakcija vodonika). U teoriji, zamena vodonika deuterijumom „pojačava“ vezu zbog kinetičkog izotopskog efekta, a takvi pojačani biomolekuli koje telo preuzme biće otporniji na RVK.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Demidov, Vadim V. (1. 4. 2020). „Site-specifically deuterated essential lipids as new drugs against neuronal, retinal and vascular degeneration”. Drug Discovery Today. 25 (8): 1469—1476. PMID 32247036. S2CID 214794450. doi:10.1016/j.drudis.2020.03.014. 
  2. ^ Shchepinov, M. S. (2020). „Polyunsaturated Fatty Acid Deuteration against Neurodegeneration”. Trends in Pharmacological Sciences. 41 (4): 236—248. PMID 32113652. S2CID 211724987. doi:10.1016/j.tips.2020.01.010. 
  3. ^ Shchepinov, Mikhail S (2007). „Reactive Oxygen Species, Isotope Effect, Essential Nutrients, and Enhanced Longevity”. Rejuvenation Research. 10 (1): 47—59. PMID 17378752. doi:10.1089/rej.2006.0506.