Празник у Риму

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Praznik u Rimu
Filmski poster
RežijaVilijam Vajler
ScenarioDalton Trambo (priča)
Ijan Maklelan Hanter i Džon Dajton (scenario)[1]
ProducentVilijam Vajler
Glavne ulogeGregori Pek
Odri Hepbern
Edi Albert
MuzikaŽorž Orik
Viktor Jang
Producentska
kuća
Paramount Pictures
Godina1953.
Trajanje118 minuta
Jezikengleski
Budžet1.500.000 dolara (procena)
IMDb veza

Praznik u Rimu (engl. Roman Holiday) je romantična komedija koju je režirao Vilijam Vajler. Glavne uloge igraju: Odri Hepbern i Gregori Pek.[3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Princeza En (Odri Hepbern) je članica kraljevske porodice neke neodređene zemlje. Na proputovanju je kroz nekoliko evropskih glavnih gradova među kojima je i Rim. Jedne večeri se pobuni zbog svojih iscrpljujućih službenih dužnosti zbog kojih je isplanirana svaka minuta njenog vremena. Njen doktor joj prepiše sedative kako bi se smirila, ali ona tajno napusti ambasadu svoje zemlje kako bi obišla Rim.

Injekcija sa vremenom počne delovati i ona zaspi na klupi gde je sretne Džo Bredli (Gregori Pek), američki novinar, ali je ne prepozna. On joj ponudi novac kako bi mogla taksijem da se vrati kući, ali „Anja Smit“, kako je samu sebe nazivala, odbija da otkrije ko je u stvari, govoreći da bi trebalo da ode do Koloseuma.

Bredli napokon, za svaki slučaj, odlučuje dopustiti „Anji“ da prenoći u njegovom stanu. Spoj njenog kraljevskog ponašanja i Bredlijevih reakcija izvor je velikog dela humora. Sledećeg jutra Bredli ostavlja usnulu princezu u svom stanu i odlazi na posao gde ga njegov šef pita je li bio prisutan na novinarskoj konferenciji sa princezom.

Bredli laže i iznosi detalje iz navodnog razgovora, sve dok mu njegov šef ne kaže da se princeza iznenada razbolela i da je konferencija otkazana. Zatim pokazuje princezinu sliku Bredliju koji prepoznaje mladu ženu koju je ostavio da spava u svom stanu.[3]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Odri Hepbern princeza En (Anja Smit)
Gregori Pek Džo Bredli
Edi Albert Irving Radovič
Hartli Pauer gospodin Henesi
Harkort Vilijams ambasador zemlje princeze En
Margaret Rolings grofica Vereberg

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Jedna od najpoznatijih scena u filmu je ona u kojoj Pek stavi ruku u „Usta istine“ (La Bocca della Verità), kameno lice za kojeg legenda kaže da će odgristi ruku onome ko laže. U filmu, kad Pek izvuče ruku iz Usta istine, nema šaku zbog čega Anja/Hepbern počne vrištati. Zatim njegova šaka izlazi iz rukava i on se smeje. Njen krik nije bio gluma - Pek je odlučio izvesti šalu koju je jednom vidio kado Reda Skeltona, ali pre početka snimanja scene nije ništa rekao svojoj partnerki.[4]
  • Kasnije 1970-ih godina, Peku i Hepbern predstavljena ideja o snimanju nastavka filma „Praznik u Rimu“ u kojem bi se Anja i Džo ponovno 'ujedinili'; ideja nikad nije sprovedena u delo. Originalni je film ponovo snimljen za televizijsko prikazivanje 1980-ih godina.
  • Uloga koju je u filmu tumačio Pek bila je pisana sa namjerom da je tumači Keri Grant. Međutim, Grant je odbio ulogu uz objašnjenje da smatra da je prestar da bi glumio osobu u koju se zaljubljuje Odri Hepbern. Kasnije je studio uverio Granta da zaigra uz Odri Hepbern u filmu Šarada, gde je postalo očigledno da na filmskom platnu postoji hemija između njih dvoje. Odri Hepbern i Grant se više nikad nisu zajedno pojavili u nekom filmu, ali su ostali dobri prijatelji, a Grant je Odri smatrao jednom od glumica sa kojom mu je bilo najdraže raditi.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Osvojene nagrade[uredi | uredi izvor]

Nominacije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Writers Guild of America (19. 12. 2011). „WGA Restores Blacklisted Writer Dalton Trumbo's Screen Credit On 'Roman Holiday'. Deadline Hollywood. Pristupljeno 19. 12. 2011. 
  2. ^ Празник у Риму na sajtu AFI (jezik: engleski)
  3. ^ a b „Praznik”. RTS. Pristupljeno 28. 1. 2020. 
  4. ^ „Šetnja kroz "Praznik u Rimu". Wennabemagazine. Pristupljeno 28. 1. 2020. 
  5. ^ 1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš. Beograd. 2008. str. 280. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]