Rečni monitor klase Kereš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rečni monitori klase Kereš[1][2] izgrađeni su za Austrougarsku mornaricu tokom 1891-1892 godine. Izgrađena su dva monitora Kereš-klase: SMS Kereš i SMS Samoš. Dunavski monitori su bili veoma uspešni brodovi za to doba. Monitori SMS Kereš i SMS Samoš uvedeni su sastav Austrougarske Dunavska flotile. Tokom Prvog svetskog rata učestvovali su u borbama na Dunavu od Beograda do Crnog mora. 1918. uvršteni su u sastav takozvanog Crnomorskog odreda. Brodovi su preživeli Prvi svetski rat. SMS Kereš prebačeni je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju) kao reparacija i preimenovan u Morava. SMS Samoš je pretvoren u bager.

Rečni monitori klase Kereš[uredi | uredi izvor]

Brod Broj gradnje Brodogradilište[3] Položena kobilica[3] Porinuće[3] Uveden u službu[3] Sudbina
SMS Kereš[4] 400 Šonihen-Hartman[5], Ujpešt mart 1891. februar 1892. april 1892. Morava, potopljen 11. aprila 1941.[6]
SMS Samoš[7] 440 Šonihen-Hartman[5], Ujpešt decembar 1891. 25. avgust 1892. oktobar 1892. pretvorem u bager 1/1921

Opis i konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Parna klipna mašina trostepene ekstanzije. Para pod visokim pritiskom (crveno) dolazi iz kotla (bojlera) i prolazi kroz cilindre sa visokim pritiskom (crveno), srednjim pritiskom(žuto) i niskim pritiskom (plavo). Para niskog pritiska (plavo) zatim ide u kondenzator pare radi ponovne upotrebe u kotlu.
Jarou kotao sa vodogrejnim cevima

Opis[uredi | uredi izvor]

Rečni monitori Kereš-klase[2], izgrađeni su za Austrougarsku mornaricu i buli su u sastavu Austrougarske rečne flotile u periodu od 1891. do 1918. godine.

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Glavne dimenzije rečnih monitora Kereš-klase su: deplasman 448 tona, dužina 54,0 metra, širina 9,0 metara i gaz 1,20 metra. Oklop:

  • SMS Koroš: bok 50 mm, paluba 19 mm, Komandni most 75 mm.
  • SMS Samoš: bok 50 mm, paluba 19 mm, Komandni most 50 mm.

Posada se sastojala od:72 osobe. [3]

Pogon broda[uredi | uredi izvor]

Pogon rečnih monitora Kereš-klase se sastojao od dve parne mašine trostruke ekspanzije, od kojih je svaka imala po 600 KS i pokretala po jednu propelersku osovinu sa propelerom. Paru su obezbeđivali dva kotla sa vodo grejnim cevima tipa Jarou. [3] Ukupna instalisana snaga iznosila je 1.200 KS / 1.287 Kv. Imao je skladišta za 60 tona uglja.[8] Maksimalna brzina mu je bila 10 čvorova (18,5 km/č). Akcioni radijus je iznosio 1296 kilometara pri brzini od 10 čvorova.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Glavno naoružanje rečnih monitora Kereš-klase[3]

Vrsta oruđa Broj cevi Broj oruđa Dužina cevi Domet Granata u minuti Debljina kupole
Brodski top 120 mm jednocevni 2 35 kalibara - 31 -
Brodski PA top 66 mm jednocevni 2 42 kalibara - 37 -
Mitraljez 8/80 jednocevni 2 - - 80 -

Karijera[uredi | uredi izvor]

SMS Koroš[4] bio je rečni monitor Kereš-klase. Izgrađen za Austrougarsku mornaricu. Uveden je u službu aprila 1892. godine. Brod je bio u sastavu Dunavske flotile i borio se tokom Prvog svetskog rata se protiv raznih savezničkih snaga na Dunavu od Beograda do Crnog mora. Nakon kratke službe u Narodnoj Republiji Mađarskoj. Na kraju rata, bio je prebačen novoformiranoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevini Jugoslaviji) i preimenovana u Morava. Morava je lužila tokom čitavog međuratnog perioda u Rečnoj flotili Kraljevine Jugoslavije. SMS Samoš bio je rečni monitor Koroš-klase. Izgrađen za Austrougarsku mornaricu. Uveden je u službu oktobara 1892. godine. Brod je bio u sastavu Dunavske flotile i borio se tokom Prvog svetskog rata se protiv raznih savezničkih snaga na Dunavu od Beograda do Crnog mora. Na kraju rata, bio je prebačen je u Narodnu Republiku Mađarsku i pretvoren u bager januara 1921. godine.

SMS Samoš[7] bio je rečni monitor Kereš-klase. Izgrađen za Austrougarsku mornaricu. Uveden je u službu oktobara 1892. godine. Brod je bio u sastavu Dunavske flotile i borio se tokom Prvog svetskog rata se protiv raznih savezničkih snaga na Dunavu od Beograda do Crnog mora. Na kraju rata, bio je prebačen je u Narodnu Republiku Mađarsku i pretvoren u bager januara 1921. godine.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura i izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]