Ribare (Svrljig)

Koordinate: 43° 23′ 20″ S; 22° 08′ 28″ I / 43.388833° S; 22.141166° I / 43.388833; 22.141166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ribare
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
OpštinaSvrljig
Stanovništvo
 — 2011.296
Geografske karakteristike
Koordinate43° 23′ 20″ S; 22° 08′ 28″ I / 43.388833° S; 22.141166° I / 43.388833; 22.141166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina504 m
Ribare na karti Srbije
Ribare
Ribare
Ribare na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Ribare je naselje u Srbiji u opštini Svrljig u Nišavskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 296 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 364 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo Ribare smešteno je na krajnjim obroncima severne padine Svrljiških planina, odnosno na terasama na južnom obodu doline Svrljiškog Timoka. Ono je deo niza sela na putu Svrljig – Bela Palanka, koji ide ovom dolinom, bliže Timoku. Današnje selo Ribare, u nizu sa spaja sa selima Beloinje, Crnoljevica, Okruglica, Gulijan, Lozan i Periš, gledano od za pada prema istoku gotovo na jednakom međusobnom rastojanju. To sunaselja zbijenog tipa, sa tendencijom da se proširuju (spuštaju) ka putu Svrljig – Bela Palanka i Svrljiškom Timoku.[1]

Selo Ribare se u prošlosti premeštalo sa svojeprvobitne lokacije. na niži, današnji položaj sa višeg, ka Selištu (na oko 1 km udaljenosti,u blizini Manastirišta), gde meštani, tokom poljskih radova, nailaze na delove grnčarije, crepova i drugog građevinskog materijala.[2]

Predeo ima izvesne kraške oblike, među kojima su najizraženije pećine i okapine. U okolini Svrljiga registrovano je trinaest pećina, a najveći broj se nalazi upravo na južnom obodu Svrljiške kotline: jedna kod Ribara (Golema dupka), pet kod obližnjeg sela Prekonoge i jedna kod sela Crnoljevice.[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ribare živi 258 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 51,4 godina (49,3 kod muškaraca i 53,7 kod žena). U naselju ima 118 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,51.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 723
1953. 748
1961. 671
1971. 549
1981. 458
1991. 364 361
2002. 296 302
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
292 98,64%
Muslimani
  
1 0,33%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Istorija[uredi | uredi izvor]

Što se tiče vremena postanka Ribara, za razliku od susednog Đurinca, koje je izgleda stariji, jer se pominje i u zbirnom (iz 1466. godine) i u opširnom popisu Vidinskog sandžaka (iz 1478–81. godine),4 nema pomena ni u jednom ni u drugom.

Takođe među ovi popisima ne pominje se da su u Ribaru i Đurincu postojale crkve, crkvište i sveštenici (dok se u pojedinim okolnim selima pominju popovi), pa se po svoj prilici crkva u ovom selu – ako je građena pre ovog vremena – krajem 15. veka već bila pusta i verovatno urušena.[7]

U osmanlijskim popisima pominju se i sva ostala sela na putu prema Beloj Palanci: Crnoljevica (kao Crnilovce) 1466. godine i Beloinje (kao Belahuna ), Okruglica, Gulijan (kao Gulihan), Lozan (kao Lozana) i Periš 1478–81. godine .[8] U opširnom popisu iz 1478–81. godine pominje se pop Radivoje u Gulijanu, pop Radoslav u Okruglici i Duša, sina jednog popa, u Perišu,[9] što ukazuje da su u ovim selima – koja su ujedno bila i veća od ostalih – ili u jednom od njih ili pak u nekom od susednih sela postojale aktivne crkve.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nebojša Stanković, OSTACI CRKVE NEOBIČNE OSNOVE KOD SVRLjIGA (MANASTIRIŠTE SVETE PETKE RUSALNE) Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu Originalni naučni rad Primljeno: 18. 9. 2018.UDK: 904:726.54(497.11)”14
  2. ^ Golubović, P. 1992b. Stanovništvo i naselja, u Kulturna istorija Svrljiga ΙΙ: Jezik, kultura i civilizacija, ur. S. Petrović, 173–213. Niš: Prosveta; Svrljig:Narodni univerzitet
  3. ^ Golubović, P. 1992a. Oblast, u Kulturna istorija Svrljiga ΙΙ: Jezik, kultura i civilizacija ur. S. Petrović, 21–39. Niš: Prosveta; Svrljig: Narodni univerzite str. 27–28
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  7. ^ Petrović S. 1992. Uvod u kulturnu istoriju Svrljiga, u Kulturna istorija Svrljiga Ι: Mitologija, magija i običaji, ur. S. Petrović, 9–25. Niš: Prosveta; Svrljig: Narodni univerzitet.
  8. ^ Bojanić, D. 1973. Fragmenti jednog zbirnog i jednog opširnog popisa Vidinskogsandžaka iz druge polovine XV veka, u Mešovita građa (Miscellanea) 2, ur. R. Novaković, 1–191. Beograd: Istorijski institut str. 25, 123, 142–143, 132–133, 135–136 i 120–121
  9. ^ Bojanić, D. 1973. Fragmenti jednog zbirnog i jednog opširnog popisa Vidinskogsandžaka iz druge polovine XV veka, u Mešovita građa (Miscellanea) 2, ur. R. Novaković, 1–191. Beograd: Istorijski institut str. 133,142 i 121

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]