Риђогрла патка
| Riđogrla patka | |
|---|---|
| |
| Riđogrla patka (Thalassornis leuconotus) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | Thalassorninae (Livezey, 1986)
|
| Rod: | Thalassornis (Eyton, 1838)
|
| Vrsta: | T. leuconotus
|
| Binomno ime | |
| Thalassornis leuconotus (Eyton, 1838)
| |
| Podvrste | |
| |
Riđogrla patka[2] (Thalassornis leuconotus) je jedina vrsta u rodu Thalassornis i potporodici Thalassorninae. Značajno se razlikuje od ostalih vrsta pataka, ali je najsličnija patkama pištalicama (Dendrocygninae), a ima sličnosti i sa tvrdorepim patkama (Oxyurinae).
Opis[uredi | uredi izvor]
Riđogrla patka vešto roni i može da se zadrži ispod površine vode do 30 sekundi. Biljojed je i hrani se semenjem, lišćem vodenih biljaka, lukovicama lokvanja, a mladi se hrane i larvama insekata iz porodice biljnih komaraca (Chironomidae).[1] Kada se javi opasnost beži tako što zaranja u vodu.
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Riđogrla patka naseljava Podsaharsku Afriku, prostor između Senegala i Čada na zapadu, Etiopije i Južnoafričke Republike na istoku. Staništa koja naseljava su jezera, bare i močvare.
Podvrste[uredi | uredi izvor]
Postoje dve podvrste riđogrle patke:
- Afrička riđogrla patka (Thalassornis leuconotus leuconotus)
- Madagaskarska riđogrla patka (Thalassornis leuconotus insularis)
Madagaskarska riđogrla patka naseljava isključivo ostrvo Madagaskar i ugrožena je zbog prekomernog lova, gubitka staništa i širenja unetih konkurentskih egzotičnih vrsta.
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Vulaver i Nikols su 2001. organizovali prebrojavanje gnezdećih parova na madagaskarskom jezeru Ancamaka. Izbrojali su ih 37, što je pokazalo značaj ovog lokaliteta za očuvanje ostrvske podvrste.[3] Prema Jangu ranija procena broja jedinki madagaskarske podvrste je previsoka,[4] a prema toj ranijoj proceni Dilejnija i Skota broj jedinki riđogrle patke na Madagaskaru se kretao između 2.500–5.000.[5] Afrička populacija riđogrle patke se prema procenama kreće između 10.000–25.000.[6][7]
Riđogrla patka je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-evroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b BirdLife International (2016). „Thalassornis leuconotus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature.
- ^ Riđogrla patka (Thalassornis leuconotus) Sporazum o zaštiti afričko-evroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA). str. 21.
- ^ Woolaver. L., and R. Nichols (2006).
- ^ Young, H. G., R. Safford, F. Hawkins, R. Rabarisoa, & F. Razafindrajao (2006).
- ^ Delany & Scott, (2002)
- ^ Kear, J. (2005).
- ^ Johnsgard, P. 2010
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kear, J. (2005). Ducks, Geese and Swans. 2 vol. Oxford, UK: Oxford Univ. Press.
- Woolaver. L., and R. Nichols. (2006). Nesting survey of the white-backed duck at Lake Antsamaka in western Madagascar. TWSG News 15:34–37.
- Young, H. G., R. Safford, F. Hawkins, R. Rabarisoa, & F. Razafindrajao, (2006). Madagascar whitebacked duck: What is its true status? TWSG News 15:38–40.
- Delany, S., & D. A. Scott. (2006). Waterfowl Population Estimates. 4th ed. Netherlands: Wetlands International.
- Johnsgard, P. (2010). "The World’s Waterfowl in the 21st Century: A 2010 Supplement to Ducks, Geese, and Swans of the World"
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
