Seland

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Seland
Sjælland
Litice Stevns južno od Kopenhagena
Geografija
LokacijaDanski moreuz
Površina7.031 km2
Visina122,9 m
Najviši vrhKobanke
Administracija
Najveći gradKopenhagen[1]
Danska
Položaj ostrva Seland u Danskoj

Seland ili Šjeland (dan. Sjælland) je sa 7.542 km² najveće ostrvo Danske (ako se ne računa Grenland, koji je veće veličine). Seland je 1. januara 2020. imao 2.319.705 stanovnika.[2]

Ostrvo Seland od švedske oblasti Skanija odvaja moreuz Oresund, a od 2000. spaja istoimeni most. Seland je na zapadnoj strani odvojen od ostrva Fin moreuzom Veliki Belt, preko koga takođe postoji most. Na jugu je ostrvo Falster. I prema ovom ostrvu postoje mostovi (Farøbroerne, Storstrømsbroen).

Najviše prirodno uzvišenje visoko je 122,9 metara.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Poreklo danskog imena Sjælland nije tačno poznato. Sjæl na savremenom danskom znači „duša“; pretpostavljeno je izvođenje iz siô/ (što znači „jezero“ ili „more“). Međutim, danas je uobičajena hipoteza da se starodanski oblik Siâland zasniva na reči *selha- sa završetkom *wundia-. Ovo poslednje znači „ukazuje, liči”. Reč *selha- može imati dva različita značenja: „pečat” (na modernom danskom sæl) ili „duboki zaliv, fjord”. Pošto je Roskilde veliko i drevno naselje na Zelandu, do kojeg se može doći morskim putem kroz uski fjord Roskilde (ogranak od Isefjorda), pretpostavlja se da su pomorci ostrvo nazvali po ovome.[3]

Moguće je da je engleski oblik pozajmljen iz nemačkog oblika Seeland. Ovi oblici mogu biti zasnovani na pretpostavci da prvi deo znači more ili jezero (nemački See), ili bi jednostavno mogli biti zasnovani na alternativnom danskom obliku imena, Sælland, koji je bio uobičajen do 19. veka.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Plemenski Danci su došli sa Zelanda i Skanije i govorili su ranim oblikom severnogermanskog.[5][6] Istoričari veruju da su pre njihovog dolaska većinu Jutlanda i najbližih ostrva naselila plemena Juta. Juti su na kraju migrirali u Veliku Britaniju, neki kao plaćenici britonskog kralja Vortigerna, i dobili su jugoistočne teritorije Kenta, ostrvo Vajt i druge oblasti, gde su se naselili. Oni su kasnije apsorbovani ili etnički očišćeni od strane invazivnih Angla i Sasa, koji su formirali Anglosaksonce. Preostalo jutsko stanovništvo u Jutlandu se asimiliralo sa doseljenim Dancima.

Valdemarov zelandski zakon bio je građanski zakonik donesen u 13. veku. Pre usvajanja jutlandskih, zelandskih i skanijskih zakona, nije bilo uniformnosti zakona u svim naseljima u Danskoj. Ringsted i kasnije Roskilde bili su prvi važni politički i verski centri na ostrvu, a ulogu je kasnije preuzeo Kopenhagen. Drugi važni verski centri pre reformacije bili su opatija Sore u Spreu i opatija Esrom u Rsrumu. Sa svojom strateškom lokacijom na ulazu u Eresund, posebno nakon izgradnje zamka Kronborg i uvođenja naplate prolaza, Helsinger će se kasnije razviti u najvažniji grad i morsku luku izvan Kopenhagena.

Veći deo Severnog Zelanda je vekovima, počevši od kasnog 16. veka, bio u vlasništvu krune i uglavnom se koristio kao kraljevsko lovačko područje. Lokalna vlastelinstva su igrala centralnu ulogu u ekonomiji ostatka ostrva.

Rani industrijski centri izvan Kopenhagena uključivali su Muleon sa svojim vodenicama, fabrikom oružja Kronborg u Helebeku, Frederikovim pogonima Johana Frederika Klasena u Frederiksverku i Fabrikom tekstila Keng Nielsa Riberga u Vordingborgu. Značajni delovi najjužnijeg dela ostrva bili su u 18. veku deo konjičkog okruga Vordingborg.

Prve železnice na ostrvu izgradio je Det Sjelandske Jernbaneselskab (1847-1888). Prva deonica otvorena je između Kopenhagena i Roskilda 1847.

Mitološko poreklo[uredi | uredi izvor]

Gefion rezbura Zelanda iz Švedske.

U nordijskoj mitologiji, kako je rečeno u Gilfaginingu,[7][8] ostrvo je stvorila boginja Gefjun nakon što je prevarila Gilfija, kralja Švedske. Ona je uklonila komad zemlje i prevezla ga u Dansku, koja je postao Zeland. Prazan prostor se napunio vodom i postao Melaren.[9] Međutim, pošto moderne mape pokazuju sličnost između Zelanda i švedskog jezera Venern, ponekad se identifikuje kao rupa koju je ostavila Gefjun. Gefjun je kraljica kralja Skjeldra, istoimenog pretka Skildingsa, u vezi sa etimološkom raspravom.[10][11][12]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ostrvo Seland (Sjælland) i Danski moreuz između Danske i Švedske, koji povezuje Baltičko more – sa desne strane – i Atlantski okean.

Seland je najnaseljenije dansko ostrvo. Nepravilnog je oblika i nalazi se severno od ostrva Loland, Falster i Men. Malo ostrvo Amager leži odmah istočno.

Kopenhagen je uglavnom na Selandu, ali se proteže preko severnog Amagera. Brojni mostovi i metro u Kopenhagenu povezuju Seland sa Amagerom, koji je povezan sa Skanijom u Švedskoj mostom Eresund preko veštačkog ostrva Peberholm. Seland je spojen na zapadu sa Funenom, fiksnom vezom Velikog pojasa, a Funen je mostovima povezan sa kopnom zemlje, Jutlandom.

Regionalna podružnica nacionalnog emitera DR je 5. juna 2007. izvestila da je Kobanke na jugoistoku u blizini grada Renede u opštini Faks, sa visinom od 122,9 m (403 ft), bila najviša prirodna tačka na Selandu. Gildenloveshej, južno od grada Roskilde, ima visinu od 126 m (413 ft), ali to je zbog veštačkog brda koje je napravljeno tokom 17. veka i njegova najviša prirodna tačka je samo 121,3 m (398 ft).

Seland je dao ime selandskoj eri paleocena.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na severoistoku Selanda i ostrvu Amager nalazi se glavni grad Danske, Kopenhagen. Region glavnog grada pokriva 2561 km². U njemu je 2009. živelo 1.167.569 ljudi, što je više od 20% stanovništva zemlje. Ostali značajni gradovi su istorijska prestonica Danske Roskilde i Helsinger.

Ukupan broj stanovnika ostrva je 2.208.348 (2013).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „StatBank Denmark – data and statistics”. Statistics Denmark (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 11. 2018. 
  2. ^ BEF4: Population 1 January by Islands, Statistics Denmark
  3. ^ Katlev, Jan (4. 8. 2009). „Sjælland …”. www.sprogmuseet.dk (na jeziku: danski). Danish Language Museum. Arhivirano iz originala 27. 10. 2012. g. Pristupljeno 29. 11. 2017. 
  4. ^ Sælland, Holberg Dictionary
  5. ^ Holmberg, Anders and Christer Platzack (2005). "The Scandinavian languages". In The Comparative Syntax Handbook, eds Guglielmo Cinque and Richard S. Kayne. Oxford and New York: Oxford University Press. Excerpt at Durham University Arhivirano 3 decembar 2007 na sajtu Wayback Machine.
  6. ^ „Sprog og politik i Grønland”. Forenede Nationers (na jeziku: danski). 21. 2. 2021. Pristupljeno 21. 2. 2022. 
  7. ^ Lindow, John (2002). Norse Mythology: A Guide to Gods, Heroes, Rituals, and Beliefs (na jeziku: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-983969-8. 
  8. ^ Orchard, Andy (1997). Dictionary of Norse Myth and Legend (na jeziku: engleski). Cassell. ISBN 978-0-304-34520-5. 
  9. ^ Den Store Danske Encyklopædi, article Gefion
  10. ^ Liberman, Anatoly (2016). In Prayer and Laughter. Essays on Medieval Scandinavian and Germanic Mythology, Literature, and Culture. Paleograph Press. str. 270—278. ISBN 9785895260272. 
  11. ^ Owen-Crocker, Gale R. (2000). The Four Funerals in Beowulf. Manchester, UK: Manchester University Press. 
  12. ^ Fulk, R.D. (1989). „An eddic analogue to the scyld Scefing story”. The Review of English Studies (159): 313—322. doi:10.1093/res/XL.159.313. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Seland turistički vodič sa Vikiputovanja