Set-top boks

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Set-top boks

Set-top boks (STB; engl. Set-top box, STB) je uređaj koji služi za prijem i obradu digitalnih zemaljskih televizijskih i satelitskih signala u domaćinstvima. Ova reč je u potpunosti preuzeta iz engleskog jezika i kao takva se odomaćila i u našem. Za profesionalne upotrebe se koriste slični uređaji ali sa znatno pouzdanijim radom i obično se nazivaju IRD (Integrated receiver/decoder) odnosno integrisani prijemnik/dekoder ili samo dekoder.

Namena[uredi | uredi izvor]

Osnovna namena ovog uređaja je prijem digitalnog zemaljskog ili satelitskog televizijskog i radio signala iz odgovarajućeg mrežnog ili modulacionog signala i njegovo prosleđivanje na monitor ili televizor (prikaz). Digitalan TV signal u prenosu je komprimovan odgovarajućim kodnim postupkom i to najčešće MPEG-2 ili MPEG-4. STB zato mora u sebi da sadrži dekoder koji radi dekompresiju ovog signala i zatim na odgovarajući izlaz prosleđuje ka televizoru. Najčešći izlazni konektori su skart (SCART), činčevi (engl. chinch) ili najnoviji HDMI (digitalan).

Vrste[uredi | uredi izvor]

Najbitnija podela STB-ova je prema ulaznom interfejsu odnosno načinu na koji signal stiže do uređaja:

  • Satelitski set-top boks. Za ovu vrstu STB-a se često može čuti izraz engleskog porekla satelitski risiver (prijemnik), koji je svrsishodniji za profesiolnale dekodere. Njegov ulazni interfejs je antenski ili koaksijalni RF.[1] TV signal koji prima preko satelita je modulisan postupkom QPSK, te je neophodno da u sebi sadrži odgovarajući demodulator. Prenos signala preko satelita je definisan standardom DVB-S, te ovaj STB mora da zadovoljava ovaj stadnard kako bi pravilno primio signal.
  • Kablovski set-top boks. Ova Vrsta STB-a je vrlo slična prethodnom kako po interfejsima tako i po funkcionisanju. Osnovna razlika je u modulaciji prijemnog signala. Standard koji definiše ovu vrstu prenosa je DVB-C. Zbog toga ova vrsta STB-a mora da ispunjava ovaj standard kako bi na odgovarajući način demodulisala i dekodovala signal.
  • Set-top boks za prijem zemaljskog TV signala. Ova vrsta STB-a je takođe slična prethodnim. Standardi za prenos digitalnog TV signala zemaljski putem su DVB-T i DVB-T2 te ovaj STB mora da ispunjava jedan od ova dva standarda. U Srbiji je za standard usvojen DVB-T2, te je neophodno kupiti DVB-T2 set-top boks.[2][3]
  • IPTV set-top boks. Ova vrsta STB-a prima signal iz IP mrežnog okruženja, te je interfejs zapravo mrežni (ethernet) kabl.[4] S obzirom da signal u mreži nije modulisan, nije neophodan demodulator. Međutim, signal je upakovan u odgovarajuće IP pakete te je neophodno izvaditi koristan signal iz IP paketa. Nakon toga se vrši dekodovanje MPEG-2 ili MPEG-4, kao i kod ostalih vrsta STB-ova.
  • Hibridni set-top boks. Ova vrsta STB-a omogućava prijem digitalnog signala iz više različitih izvora. Oni zapravo mogu biti kombinacija svih prethodnih STB-ova. Samim tim cena ovakvog STB-a može biti znatno veća.

Mogućnosti[uredi | uredi izvor]

Pored prijema i prikazivanja digitalnog TV signala STB-ovi imaju i mnoge druge mogućnosti. Neke od tih mogućnosti su definisane standardom DVB, dok su druge prateće mogućnosti koje nude proizvođači ovih prijemnika. Osnovne mogućnosti STB-ova su:

  • Programski vodič ili EPG (Electronic Program Guide) je mogućnost da pritiskom na posebno dugme daljinskog upravljača dobijete infomracije o svim emisijama koje se emituju na TV kanalima kao i o rasporedu emitovanja filmova, emisija, sporta i slično.
  • Omiljeni kanali je opcija kojom možete da definišete nekoliko kanala koji najčešće gledate. Time dobijate da stiskom samo na jedno dugme daljinskog upravljača prebacite na željeni kanal.
  • Snimanje je opcija koju imaju skuplji STB-ovi. Najčešći način je snimanje na lokalni disk, ali neki provajderi ovu uslugu vrše preko centralizovanih servera.
  • Roditeljska kontrola je opcija koja služi roditeljima da kontrolišu sadržaj koji deca mogu da gledaju. Oni mogu da definišu šifru na pojedinim kanalima ili za emisije koje u svojoj oznaci imaju odgovarajuću starosnu grupu.

S obzirom da se u novije vreme STB-ovi prave na procesoru i najčešće platformi Linuks, to dovodi do razvoja mnogih drugih mogućnosti. Čak se na pojedinim set-top boksovima realizuje operativni sistem android[5]što omogućava izvršavanje skoro svih aplikacija kao na mobilnom telefonu: igre, pretraživač interneta, vremenska prognoza i mnoge druge.

Proizvođači[uredi | uredi izvor]

U početku je bilo veoma malo prozvođača kao što su Filips, Verimatriks, Pejs i još par. Međutim, s obzirom na naglu ekspanziju digitalne televizije proizvodnja i broj proizvođača se naglo povećala. U novije doba primat u ovoj oblasti je preuzela Kina i druge zemlje na Dalekom istoku. Sada su već poznati i: Amino, Enton, Pireli i mnogi drugi. U Srbiji jedini projektant i proizvođač set-top boksova je firma RT-RK iz Novog Sada.[6]

Navodi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 13. 05. 2014. g. Pristupljeno 04. 09. 2013. 
  2. ^ RTS :: Prvi DVB-T2 uređaji u Srbiji
  3. ^ „Kako?”. Arhivirano iz originala 09. 09. 2013. g. Pristupljeno 04. 09. 2013.  Tekst „ DTV Srbija ” ignorisan (pomoć)
  4. ^ Telekom Srbija TV | Instalacija STB uređaja[mrtva veza]
  5. ^ Android-powered STB transcodes 4 channels at once
  6. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 16. 08. 2013. g. Pristupljeno 04. 09. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]