Sklop minerala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
kristalni agregat fluora

Minerali se u prirodi javljaju na dva načina:[1][2]

  • kao tela pravilnih oblika koji je posledica isto tako pravilne unutrašnje strukture i koje nazivamo kristalnim;
  • kao amorfni; čiji je oblik nepravilan, što proističe iz njihove nepravilne unutrašnje građe.

Kristali ili kristalizovani minerali[uredi | uredi izvor]

Imaju, dakle pravilnu unutrašnju građu, odnosno sasvim pravilan raspored atoma, jona, odnosno molekula u kristalnoj resetki, što se odražava na njihovu morfologiju. Normalno razvijeni kristalizovani minerali poseduju pravilne poliedarske kristalne oblike i takve indvidue zovemo pravilnim kristalima.

Makrokristali[uredi | uredi izvor]

Kristali ili kristalni agregati mogu biti različite krupnoće i morfologije. ukoliko su krupni, nazivamo ih makrokristalima ili fanerokristalima.

Kriptokristali[uredi | uredi izvor]

Ukoliko su kristalni agregati se goiim okom ne mogu razlikovati pojedinačno onda su kriptokristali koji se mogu raspoznati samo mikroskopski.

Minerali se mogu javiti kao:

  • zrnasti i izentrični listasti,
  • ljuspasti,
  • vlaknasti,
  • igličasti,
  • prizmatični,
  • zemljasti,
  • praškasti, i drugi agregati.

Svojstva minerala[uredi | uredi izvor]

Minerali pokazuju izotropna ili anizotropna fizička svojstva. Prvi slučaj je kod minerala mnogo ređi. Kod izotropnoh minerala su fizičke osobine u jednoj individui u svim pravcima podjednake dok je za anizotropne karakteristično da im se fizička svojstva menjaju u raznim pravcima različito a u paralelnim podjednako. znači, svojstva im zavise od smera, odnosno svojstva su im vektorijalna.

Amorfni minerali[uredi | uredi izvor]

amorfni minerali nemaju pravilnu unutrašlju građu, izotropni su, što znači da u svim pravcima imaju ista svojstva i zbog toga se javljaju u kuglastim, bubrežastim i sličnim agregatima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Svetislav Janjić, Predrag Ristić, Mineralogija(drugo izdanje) naučna kljiga, Beograd.. 1995. ISBN 86-23-45009-5 nevažeći ISBN.
  2. ^ Vera Đorđević, Predrag Đorđević, Prof.dr Dragan Milovanović, Osnovni petrografije, Beograd, 1991