Spiker Doma komuna

Spiker Doma komuna (engl. Speaker of the House of Commons) predsjedavajući je Doma komuna, donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva.

Djelokrug

Glavna dužnost spikera je da predsjedava Domom komuna i da ga predstavlja i zastupa pred monarhom, Domom lordova i drugim institucijama u zemlji i u inostranstvu. Za razliku od spikera Doma lordova, on neprikosnoveno rukovodi Domom komuna. Poziva narodne poslanike na red (engl. Order! Order!), odlučuje ko će od njih govoriti, disciplinski ih kažnjava i bira koji će se amandmani pretresati. Narodni poslanici se ne obraćaju Domu komuna u cjelini (kao što je to slučaj sa lordom spikerom) već isključivo spikeru. Obraćaju se sa Mr Speaker.

Narodni poslanici koji podržavaju vladu sjede sa njegove desne strane, a opozicija sa lijeve. Kada poslanici međusobno spominju jedni druge dužni su da govore u trećem licu po nazivu izbornog okruga (engl. constituency) iz koga dolazi narodni poslanik koga spominju ili po njegovom ministarskom nazivu (ne po njihovim imenima). Međutim, poslanici se ne mogu obraćati neposredno jedni drugima već to mogu samo spikeru. Za razliku od pravila koje važi za poslanike, spiker im se obraća neposredno i to po imenu. Da bi istaknuo svoju nestranačku ulogu, spiker obično nikada ne govori za vrijeme parlamentarne debate u svojstvu poslanika iako ga formalno ništa ne spriječava.

Za vrijeme plenarne sjednice, spiker je dužan da održava disciplinu i red. Odluke donosi na osnovu poslovnika i na njih niko nema prava žalbe. Prije nego što donese odluku po nekom pitanju može se posavjetovati i sa parlamentarnim zapisničarima (engl. Parliamentary Clerks). Kako bi održao disciplinu za vrijeme debate on obično poziva narodne poslanike na red, uzvikujući: „Red! Red!“ (). Ukoliko ga poslanici ne poslušaju, može narediti da se udalje sa sjednice do kraja dana. U slučaju težih disciplinskih prekršaja, spiker može „imenovati“ (engl. name) narodnog poslanika obraćajući mu se direktno po imenu i prezimenu. U tom slučaju, Dom komuna može glasati o suspenziji narodnog poslanika koga je spiker „imenovao“.

Osim što je odgovoran za održavanje discipline, spiker je zadužen i da parlamentarne debate protiču u najboljem redu. Ukoliko spiker primjeti da narodni poslanik čini nebitne primjedbe, tendenciozno ponavlja jedno te isto, pokušava na sve načine da oduži procedure i sl., može narodnom poslaniku oduzeti riječ. Nadalje, prije nego što pretres počne spiker može odrediti i koliko svaki poslanik može govoriti (engl. Short Speech rule), s tim što je minimum osam minuta. Prilikom glasanja u Domu komuna, spiker može i nezvanično proglasiti koji je ishod glasanja. Međutim, narodni poslanici imaju pravo da zahtijevaju službeno brojanje glasova (engl. division). Spiker može odbiti ovakav zahtjev, ali to obično čini samo onda kada se namjerno želi odužiti procedura iako je vidljiv ishod glasanja i bez zvaničnog prebrojavanja. Pri službenom glasanju, spiker nikada ne glasa osim u slučaju kada je odnos glasova „za“ i „protiv“ isti. Tada spiker daje odlučujući glas (engl. casting vote).

Izbor

Narodni poslanici u Domu komuna biraju spikera (predsjedavajućeg) iz svojih redova. Dom bira spikera na početku parlamentarnog zasjedanja poslije opštih izbora ili nakon ostavke ili smrti spikera. Jednom izabran, spiker ostaje na svojoj funkciji sve do raspuštanja Parlamenta, osim ukoliko sam ne da ostavku. Dom komuna obično bira istog spikera na još jedan mandat, mada može izabrati i nekog drugog.

Postupak izbora spikera mijenjao se tokom godina. Do 1971. godine zapisničar Doma komuna (engl. Clerk of the House of Commons) je bio privremeni predsjedavajući kada se birao spiker. Kasnije, na predlog nadležnog parlamentarnog odbora ulogu predsjedavajućeg bi vršio otac Doma komuna (engl. Father of the House of Commons), tj. narodni poslanik sa najdužim neprekidnim stažom u Domu komuna. Prema načinu izbora spikera, koji je prvi put primjenjen 2009, kandidat mora biti predložen od strane najmanje 12 narodnih poslanika, od kojih najmanje trojica moraju biti iz stranke kojoj ne pripada kandidat. Svaki poslanik može predložiti samo jednog kandidata. Dom komuna se tada izjašnjava tajnim glasanjem i za izbor spikera potrebna je prosta većina glasova. Ukoliko nijedan kandidat ne dobije većinu glasova, u sljedećem krugu glasanja ne učestvuje kandidat sa najmanje osvojenih glasova niti kandidat koji je osvojio ispod 5% glasova. Dom komuna, ukoliko je potrebno, održava nekoliko krugova glasanja dok jedan kandidat ne osvoji većinu glasova. Tada, narodni poslanici i formalno se izjašnjavaju o predlogu za imenovanje spikera. Međutim, ukoliko je samo jedan kandidat predložen odmah se pristupa formalnom glasanju o imenovanju. Sličan postupak je i kada aktuelni spiker traži i novi mandat.

Nakon što je spiker izabran, on njega se očekuje da pokaže opiranje prema izboru. Tada ga, po običaju, narodni poslanici „protiv njegove volje odvlače“ na spikersku stolicu. Izabrani spiker mora dobiti monarhovo odobrenje (engl. approbation) prije nego što stupi na dužnost. Na dan izbora, novoizabrani spiker predvodi narodne poslanike Doma komuna u dvoranu Doma lordova, gdje lordovi povjerenici (engl. Lords Commissioners) potvrđuju njegov izbor u ime monarha.

Nakon što je izabran, spiker po običaju prekida svoje članstvo u političkoj partiji i postaje nestranački funkcioner. Međutim, često je slučaj da su spikeri prije svoga izbora obavljali visoke političke dužnosti, uključujući i ministarske. U samom Domu komuna spiker nikada ne glasa, osim u slučajevima kada je ravan broj glasova. Nakon što napusti funkciju, spiker se ne vraća stranačkim aktivnostima nego obično se imenuje u Dom lordova, kao nezavisni član.

Vidi još

• Dom komuna
• Lord spiker

Reference

• Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Parliament”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press. 

Spoljašnje veze

• Službena stranica spikera Doma komuna (jezik: engleski)