Stefan II Ugarski
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Stefan II Ugarski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1101. |
Mesto rođenja | Budim ili Stolni Beograd, |
Datum smrti | 1. mart 1131.29/30 god.) ( |
Mesto smrti | Stolni Beograd, |
Porodica | |
Supružnik | Cristiana of Capua, Adelaide of Riedenburg |
Roditelji | Koloman Ugarski Felicia of Sicily |
Dinastija | Arpadovići |
Kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske | |
Prethodnik | Koloman Ugarski |
Naslednik | Bela II Slepi |
Stefan II Arpadović (1101. — 1. mart 1131), bio je ugarski i dalmatinsko-hrvatski kralj (1116–1131) iz dinastija Arpadovića.[1]
Bio je sin, prethodnog kralja Kolomana Knjižara. Za vreme njegove vladavine Ugarska je vodila ratove sa Bohemijom (1116–1123) i sa Vizantijom (1127–1129).
U ugarsko-vizantijskom ratu je ugarska vojska osvojila Beograd i njegovim kamenjem stala pojačavati zemunski grad. Ugari su bez muke prodrli sve do Niša i Sofije, a delimično još i dalje, čak do Filipopolja. Car Vizantije, Jovan, pohita da ih suzbije. Kombinujući napad s kopna i s vode, on uputi pojaču flotu uz Dunav. Potisnuvši Ugare s Balkana, on ih, zbunjene, potuče na levoj obali Dunava, kod Hrama. Po njegovu povratku Ugari pomognuti od Čeha, ponove napad na Braničevo. Car se ponovo vraća na Dunav da ih odbaci, ali je pohod bio žurno spremljen i završio je dosta jalovo.
U vezi s tim ratovanjem javlja se i ustanak Srba, koji su izmoreni međusobnim borbama, bili priznali grčku vrhovnu vlast. U Rasu je sedeo predstavnik Vizantije. Srbi su digli ustanak podstaknuti verovatno od ugarskih ljudi. Jednim prepadom oni zauzeše Ras. Grčki predstavnik, Kritopl, pobeže u Carigrad. Car sam krenu na Srbe, verovatno posle pohoda na Dunav, i pokori ih. Izvesne zarobljenike preselio je čak u Nikomidiju. U samoj Raškoj tad je bio veliki župan Uroš. Za vreme Uroševo veze između Srba i Ugara dosta su srdačne. Stefan, hoteći da obiđe kao naslednika svog polubrata Borisa, beše namenio krunu svom bratu od strica, slepom Beli. On je Belu i oženio jednom srpskom princezom, Jelenom, ćerkom Uroševom, malo pred svoju smrt (1. marta 1131).
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Vazul | ||||||||||||||||
8. Bela I | ||||||||||||||||
4. Geza I | ||||||||||||||||
18. Mješko II Pjast | ||||||||||||||||
9. Ričeza Poljska | ||||||||||||||||
19. Ričeza od Lotaringije | ||||||||||||||||
2. Koloman | ||||||||||||||||
5. Sophia | ||||||||||||||||
1. Stefan II Ugarski | ||||||||||||||||
12. Tankred od Otvila | ||||||||||||||||
6. Ruđer I Sicilijanski | ||||||||||||||||
13. Fressenda | ||||||||||||||||
3. Felicia of Sicily | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Engel, Pál (2001). The Realm of St. Stephen: A History of Medieval Hungary, 895-1526. London & New York: I.B.Tauris.
- Klaić, Vjekoslav (1905). „O krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske (1091-1207)”. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva. 8: 107—117.
- Rokai, Peter (2002). „Istorija Mađara od najstarijih vremena do Mohačke bitke 1526. godine”. Istorija Mađara. Beograd: Clio. str. 7—183.
- Szoldos, Attila (1998). „Hrvatska i Slavonija u kraljevstvu Arpadovića”. Povijesni prilozi. 17: 287—296.
- Fine, John Van Antwerp Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press.