Sultanija Hatidže (ćerka Selima I)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sultanija Hatidže
Lični podaci
Datum rođenja1496
Mesto rođenjaTrabzon,
Datum smrti1543 (starost 46–47)
Mesto smrtiIstanbul,
Porodica
Supružnik
PotomstvoOsmanšah-beg
Mehmedšah-beg
Nefise-sultanija
Fatma-sultanija
RoditeljiSelim I
Ajše Hafsa sultanija
DinastijaOsmanska dinastija

Sultanija Hatidže (tur. Hatice Sultan) je rođena 1496. godine. Bila je ćerka turskog sultana Selima I sa njegovom ženom Ajše Hafsom, i sestra sultana Sulejmana I Veličanstvenog, sultanije Bejhan, sultanije Hafize i sultanije Fatme.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Hatidže je 1509. godine udata za Šehit Mehmed-pašu[2], koji je umro pred kraj vladavine njenog oca Sultana Selima. Utvrđeno je da je Hatidže iz ovog braka imala sina Osman-šaha[3].

Hatidže je u maju 1524. godine drugi brak sklopila sa Velikim vezirom Ibrahim-pašom Pargalijom[4]. Svadbeno slavlje je bilo veoma veličanstveno, trajalo je 15 dana i koštalo je riznicu mnogo novca. To je izazvalo nezadovoljstvo među janjičarima i potom ih gurnulo na ustanak. Sultan Sulejman je mladencima poklonio ogromnu palatu na hipodromu u Istanbulu.[5]

Sa Ibrahimom je imala troje dece: Mehmedšah-bega (um. 1541)[6], Nefise-sultaniju (um. 1582), i Fatmu-sultaniju[7].

Ibrahim-paša je ostao na istoj dužnosti tokom čitavih dvanaest godina braka. Kako su njegova moć i bogatstvo rasli, tako je rasla i oholost, a on se ponašao kao da je on glavni, a ne sultan. Ovo je duboko uznemirilo sultanovu ženu Hurem-sultaniju, koja je planirala Ibrahimov pad.

U noći Ramazana, 15. marta 1536. godine, Sulejman je naredio Ibrahimu da prespava u palati, da bi sledećeg jutra bio pronađen zadavljen po naređenu sultana u svojim odajama. Rečeno je da je nađen sa tragovima koji pokazuju da je zadavljen nakon žestoke borbe[8].

Kada je Ibrahim-paša pogubljen, ambasador Karla V, Ožje Gilen de Bizbek napisao 21. marta 1536. godine[7]:

 Након што је Ибрахим-паша задављен, његово тело је тајно изнето из палате и, кријући се чак и од супруге Хатиџе, сахрањено је на непознатом месту. Потпуно сам ужаснут! Хатиџе-султанија наредних дана може да очекује брак са још једним пашом, зато што је статус султаније удовице у палати непожељан.

Prema Radovanu Samardžiću, Hatidže je za Ibrahimovu smrt krivila Hurem, koju je toliko prezirala da se udaljila od svog brata.[9]

Veruje se da je sultanija Hatidže preudata za Husrev-pašu Sokolovića kada je imenovan drugim vezirom.[10] Kako je Husrev-paša imenovan drugim vezirom 1538. godine, verovatno se i ubrzo sklopio brak.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Rečeno je da je jedna od Hatidžinih kćeri naredila izgradnju džamije u Aksaraju u čast svoje majke 1543. godine, kada je Hatidže i preminula.[11] Sahranjena je pored svoje sestre Hafize u džamiji svog oca. U oktobru 1543. godine, Sulejman je naredio da se izgradi grobnica sa kupolom na vrhu Hatidžinog groba.

'Veličanstveno stoleće'[uredi | uredi izvor]

Popularna hit serija govori o životu na dvoru sultana Sulejmana Veličanstvenog.Ulogu sultanije Hatidže glumi Selma Ergeč.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „TUBA” (na jeziku: turski). Harvard University Printing Office. 1977. str. 68. 
  2. ^ Alderson 1956, table XXIX (prim. 10).
  3. ^ Savremenici tvrde da je Osmanšah bio ljubimac sultana Sulejmana. Mogao je biti namesnik po vlastitoj želji gde je god hteo. Prema pričama, sultan Sulejman je više puta u srdžbi znao da kaže sinovima da ga ne srde, jer će u suprotnom Kara Osmanšaha načiniti svojim naslednikom. Osmanšah je umro 1568. godine u Skoplju, u selu Kopčićima, gde je i pokopan.
  4. ^ Peirce 1993, str. 66.
  5. ^ (1) Uzunçarşılı 1988, 3 Cild, p.63.
  6. ^ Ebru TURAN (2009). „The Marriage of Ibrahim Pasha (ca. 1493—1536)” (na jeziku: engleski). 41 (Turcica izd.): 35. ISSN 0082-6847. 
  7. ^ a b Sakaoğlu 2008, str. 151.
  8. ^ Jenkins 1911, str. 109.
  9. ^ Samardžić 1987.
  10. ^ „Prilozi za orijentalnu filologiju” (na jeziku: bošnjački). Institut. 2013. str. 234. 
  11. ^ Işli, Necdet (2008). Aksaray the heart of Istanbul. İstanbul Büyükşehir Belediyesi Kültür İşleri Daire Başkanlığı. str. 88. ISBN 978-9-944-37045-5.