Terska obala
Terska obala (rus. Терский бе́рег) istorijski je naziv za jugoistočnu i istočnu obalu Koljskog poluostrva u zapadnom i severozapadnom delu akvatorije Belog mora. Proteže se od ušća reke Varzuge do rta Svjatoj Nos u dužini od nekih 500 kilometara. Gotovo celokupna obala leži unutar arktičkog kruga. Administrativno ovaj deo belomorske obale pripada Murmanskoj oblasti Rusije, odnosno podeljena je između njenog Terskog i Lovozerskog rejona.
Za razliku od severne Murmanske obale Koljskog zaliva koja je dosta visoka i strma, Terska obala je većinom ravna (istočni deo) ili blago izdignuta (severni i severozapadni deo). Istočni deo obale je neretko jako zamočvaren. Značajniji vodotoci koji se ulivaju u Belo more na ovom delu njegove obale su reke Ponoj, Porja, Varzuga, Streljna, Čavanjga, Čapoma, Pulonga i Babja.
Prvi stanovnici koji su stalno naselili taj deo belomorske obale bili su ruski trgovci i istraživači Pomori, najverovatnije tokom XII veka. Najvažnija naselja na obali su sela Kuzomenj, Ustje Varzugi, Tetrino, Streljna, Čapoma, Pjalica, Ponoj, Lumbovka.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Terska obala na Velikoj sovjetskoj enciklopediji ([в 30 т.] / гл. ред. А. М. Прохоров. — 3-е изд. — М. : Советская энциклопедия, 1969—1978)
- Терский бе́рег // Энциклопедический словарь Брокгауза и Ефрона : в 86 т. (82 т. и 4 доп.). — СПб., 1890—1907.
- Galerija detaljnih topografskih mapa Koljskog poluostrva
