Tidej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tidej i Ismena. Crnofiguralna amfora, 560. p. n. e.

Tidej (grč. Τυδεύς) je u grčkoj mitologiji bio otac junaka Diomeda.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin etolskog kralja Eneja i opisivan je kao hrabar junak malog rasta. Još kao mlad, napustio je rodnu Etoliju i putovao je do Arga, gde se oženio Dejpilom, kćerkom tamošnjeg kralja Adrasta. Sa Arga se zaputio u Mikenu, zajedno sa Polinikom, a sa namerom da sakupi vojsku protiv Tebe. Iako su Mikenci bili voljni da mu postanu saveznici, Zevs im je preko znamenja poručio da ishod neće biti povoljan po njih. Zato je on sam krenuo kao glasnik do Tebe sa namerom da utiče na Eteokla da prepusti presto Poliniku. Kada je stigao do tvrđave Kadmeje, pozvao je tamošnje junake na megdan i sve ih pobio, iako ga je Atena savetovala da to ne učini. Zbog toga su mu Tebanci postavili zasedu koju je predvodio Meon. Tidej je uspeo da pobije svih pedeset junaka koji su učestvovali u zasedi, osim Meona.[1]

Prema kasnijem predanju, njegova majka je bila Peribeja ili Enejeva kćerka, Gorga. Napustio je zavičaj zbog ubistva koje je počinio, a kao njegove žrtve pominju se Melanovi sinovi, njegov stric Alkatoj ili rođeni brat Olenije. Tako je stigao na Arg i to u isto vreme kada i Polinik. Dva junaka su se sukobila oko prenoćišta, ali ih je razdvojio kralj Adrast, koji ih je načinio svojim zetovima. Tidej je tako oženio Adrastovu kćerku Dejpilu. U želji da svoje zetove vrati u domovinu, Adrast je pokrenuo pohod na Tebu, a Tidej je dobio zadatak da osvoji Krenejska vrata. Međutim, pokazao se kao mahnit i krvoločan ratnik i kraj pomenutih vrata je bez milosti ubio Ismenu, Eteoklovu sestru. Kada su već poginuli Eteokle i Polinik, u odlučujućoj bici, Tidej se sukobio sa Melanipom. Junaci su naneli smrtonosne rane jedan drugome, ali je Melanip prvi izdahnuo. Boginja Atena, kojoj je Tidej bio ljubimac, pohitala je da mu podari besmrtnost. Međutim, to je shvatio Amfijaraj koji je mrzeo Tideja, pa je Melanipu odsekao glavu i dobacio mu ju je. Tidej je isekao lobanju svog neprijatelja i isisao mu mozak. Zgrožena, Atena je odustala od svoje namere.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]