Тринаести ратник

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trinaesti ratnik
Poster za film
Izvorni naslovThe 13th Warrior
RežijaDžon Maktirnan
Nepotpisan:
Majkl Krajton
ScenarioDžon Maktirnan
Vilijem Višer Mlađi
Voren Luis
ProducentMajkl Krajton
Džon Maktirnan
Endru Dž. Vajna
Temelji se naromanu Majkla Krajtona
Glavne ulogeAntonio Banderas
Vladimir Kulič
Denis Storhej
Klajv Rasel
Ričard Bremer
Toni Kuran
Omar Šarif
Erik Avari
Sven Volter
Dajana Venora
Asbjern Ber Ris
MuzikaDžeri Goldsmit
Producentska
kuća
Touchstone Pictures
Godina1999.
Trajanje102 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
norveški
latinski
grčki
švedski
arapski
Budžet85.000.000 dolara (procena)
IMDb veza

Trinaesti ratnik je američki film koji je zasnovan na romanu Eaters of the Dead kojeg je napisao Majkl Krajton. Film je režirao Džon Maktirnan, dok glavnu ulogu igra Antonio Banderas. Roman i film su inspirisani epom o Beovulfu i stvarnim događajima koje je zabeležio Ahmed ibn Fadlan.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Početak radnje zasniva se na „Belešci“ Ibn Fadlana, koji opisuje istorijske događaje X veka.

Ahmed Ibn Fadlan, bagdadski dvorski pesnik, izbačen je sa kalifovog dvora zbog sumnje u preljubu i poslat kao ambasador na sever u Volšku Bugarsku. Karavan kojim Ahmed putuje biva napadnut od nomada i, nakon jurnjave, pritisnut je uz reku. Neočekivano pojavio trgovački brod Normana spasava sve od sigurne smrti. Ahmed i očev prijatelj Melhisedek odlaze do čamca i ubrzo se pojavljuju pred kraljem Bulveifom. Živeći neko vreme među Normanima, Ahmed pažljivo proučava njihove varvarske običaje i običaje.

Dalji događaji u filmu iznenada se oštro okreću u starija vremena i razvijaju se na osnovu drevnog germanskog epa Beovulf, napisanog početkom 8. veka.

U Bulveif stižu vesti o potrebi da se pomogne jednom od skandinavskih kraljeva, Hrotgaru, pošto su njegove zemlje preplavljene čudovištima koja se ne mogu nazvati imenom. Nakon što su se obratili proročištu, Vikinzi saznaju da u pohod treba da krene 13 ratnika (koliko meseci imaju u godini), ali u isto vreme trinaesti ratnik treba da bude stranac, što Ahmed postaje.

U početku pesnik ne razume jezik varvarskih Vikinga, ali, posmatrajući ih i pažljivo slušajući, počinje da ga uči. Posle toga, Ahmed se navikava na zajednicu, uči se veštini ratovanja, strategiji opstanka. Kada 13 ratnika stignu do određenog naselja morem, saznaju da zamak ostarelog kralja Hrotgara napadaju misteriozni „Vendali“ - žderači mrtvih. Ratnici pokupe ranjenog dečaka koji je dotrčao u naselje, koji je živeo u imanju u šumi. Stigavši tamo, ratnici pronalaze obezglavljene leševe i figuricu majke pretka isklesanu od kamena - „majke Vandala“. Ahmed ga čuva i, kako se kasnije ispostavi, ne uzalud. Shvativši da se vandalima sada ne može ući u trag, svi se vraćaju nazad u zamak. Prve noći ratnici izdržavaju napad unutar zamka, ali gubici koje su pretrpeli, kao i činjenica da nisu zatekli ni jednog ubijenog neprijatelja, primoravaju ih da podignu utvrđenje.

Druge noći, dolaskom „vatrenog crva“, za koji se ispostavilo da je kolona jahača sa bakljama, Ahmed saznaje da su pred njim samo ljudi koji sebe smatraju medvedima. Koristeći ovo otkriće, ratnici odlučuju da prate Vandale do njihove jazbine i napadnu. Hrotgarova žena vodi Bulveifa do proročice (on vodi Ahmeda sa sobom), koja, gledajući lik koji je Ahmed spasio, kaže da će vandali prestati da napadaju kada im majka i vođa budu ubijeni. Proređeni nakon dve noćne borbe, vikinški odred prati trag i kreće do jazbine Vendala, koja se nalazi u planinskoj pećini. Prodirući unutra, Bulveif ulazi u dvoboj sa majkom Vendala i ubija je, ali sam dobija ranu od njene kandže, koja je bila otrovana. Ratnici izlaze iz jazbine kroz podvodnu rupu, dok gube jednog od svojih drugova.

Shvatajući da će Vendali osvetiti smrt svoje majke i da će napasti jer je njihov vođa još živ, ratnici se spremaju da daju poslednju bitku. Oslabljen od otrova, Bulveif im izlazi i započinje smrtni udarac, koji ostali ratnici, uključujući Ahmeda, izgovaraju zajedno sa njim. U kratkom duelu, Bulveif ubija vođu napadača, a Vandali odlaze zauvek. Međutim, otrov ga konačno dokrajči, a Bulveif umire. Sahranjen je uz carske počasti. Ahmed lije suze za njim.

Pošto su ispunili svoju dužnost prema Hrotgaru, ratnici i Ahmed odlaze kući. Kasnije, vraćajući se u domovinu, Ahmed piše hroniku svojih avantura, u kojoj moli Alaha da blagoslovi neznabošce jer je zahvaljujući njima i sam uspeo da „postane čovek i dostojan sluga Gospodnji“.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]