Filip Vilhelm Jung

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Filip Vilhlem Jung
Filip Vilhlem Jung snimljen 1932. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1884-09-16)16. septembar 1884.
Mesto rođenjaNider-Flershajm, Kraljevina Pruska
Datum smrti9. septembar 1965.(1965-09-09) (80 god.)
Mesto smrtiVorms, Zapadna Nemačka
ProfesijaAdvokat
Porodica
SupružnikStefani Sofi Muksel
Politička karijera
Politička
stranka
Nacistička partija
14. decembar 1940 — 30. decembar 1943.
PrethodnikHerman Nojbaher
NaslednikHans Blaške

Filip Vilhelm Jung (nem. Philipp Wilhelm Jung; Nider-Flershajm, 16. septembar 1884Vorms, 9. septembar 1965) bio je nemački nacistički političar i gradonačelnik Beča od 1940. do 1943.

Odrastanje u obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Jung je rođen u Nider-Flershajmu u Velikom vojvodstvu Hesen kao kao sin učitelja u osnovnoj školi Adama Junga i njegove supruge Katarine rođene Vejerhojzer.[1] Gimnaziju je pohađao u Vormsu, a od 1906. studirao je pravo u Hajdelbergu, Minhenu i Gisenu. Tokom studija postao je član bratstva Frankonia Heidelberg 1903. godine. Godine 1906. položio je prvi državni ispit, a posle advokatske službe 9. decembra 1912. i drugi, a zatim je radio kao advokat u Vormsu. 30. septembra 1911. oženio se u Hajdelbergu sa Stefani Sofi, rođenom Muksel.[1] Stekao je zvanje doktora prava.[2]

Učestvovao je u Prvom svetskom ratu i bio odlikovan.

Pridruživanje nacistima i uspon političke karijere[uredi | uredi izvor]

Jung se pridružio SA 1927. i Nacističkoj partiji 1930. godine. Godine 1933, nakon pobede Hitlera i nacista u Nemačkoj, postao je predsednik Hesenskog parlamenta. Nakon što su nacisti otpustili Vilhelma Erharda, Jung je postavljen za privremenog gradonačelnika grada Majnca. Već u maju 1933. zamenio ga je Robert Bart. Jung je postao premijer Narodne države Hesen u septembru 1933. i na tom položaju je ostao do marta 1935. godine, kada je ovu funkciju preuzeo Jakob Šprenger. Tokom Drugog svetskog rata Jung je postavljen za gradonačelnika Beča (1940–1943).

Nakon Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka rata, Filip Vilhelm Jung i njegova supruga zatvoreni su u logor Kornvesthajm i njihova imovina je zamrznuta. Njegova supruga je puštena iz zatvora u okviru Božićne amnestije 12. novembra 1947. godine, a on sam 17. juna 1948. godine. U postupku arbitražnog odbora klasifikovan je kao „manje inkriminisan”. Nakon što država Hesen nije htela da mu isplaćuje penziju kao vladinom savetniku, usledio je sudski postupak na upravnom sudu u Darmštatu, koji je okončan nagodbom koja je obavezivala državu na isplatu penzije. Zamrzavanje imovine je ukinuto 5. jula 1950. godine. Odlukom Suda časti Advokatske komore Frankfurta 16. maja 1951. godine ponovo je primljen za advokata i javnog beležnika, a potom je radio u ovoj profesiji u Vald-Mihelbahu.

Jung je umro u Vormsu, Zapadna Nemačka 1965. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b ktv_creitmayr. „Kurzbiografien aller Wiener Bürgermeister seit 1282”. www.wien.gv.at (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2022-10-06. 
  2. ^ Wiener Bürgermeister - Lebens- und Funktionsdaten, accessed September 25, 2009.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Helge Dvorak: Biographisches Lexikon der Deutschen Burschenschaft. Band I: Politiker. Teilband 3: I–L. Winter, Heidelberg 1999, ISBN 3-8253-0865-0, S. 38–39.
  • Jochen Lengemann: MdL Hessen. 1808–1996. Biographischer Index (= Politische und parlamentarische Geschichte des Landes Hessen. Bd. 14 = Veröffentlichungen der Historischen Kommission für Hessen. Bd. 48, 7). Elwert, Marburg 1996, ISBN 3-7708-1071-6, S. 203.
  • Klaus-Dieter Rack, Bernd Vielsmeier: Hessische Abgeordnete 1820–1933. Biografische Nachweise für die Erste und Zweite Kammer der Landstände des Großherzogtums Hessen 1820–1918 und den Landtag des Volksstaats Hessen 1919–1933 (= Politische und parlamentarische Geschichte des Landes Hessen. Bd. 19 = Arbeiten der Hessischen Historischen Kommission. NF Bd. 29). Hessische Historische Kommission, Darmstadt 2008, ISBN 978-3-88443-052-1, Nr. 413.
Političke funkcije
Prethodnik:
Herman Nojbaher
Gradonačelnik Beča
1940–1943
Naslednik:
Hans Blaške