Fridrihshafen FF.33

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fridrihshafen FF.33L[1]
Hidroavion Fridrihshafen FF.33L
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1914. (FF.33) - 1917. (FF.33L)
Uveden u upotrebu1914. - 1917.
Povučen iz upotrebe1929. (Švedska)
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačka mornarica
Dužina8,94
Razmah krila13,20
Visina3,95
Površina krila40,50
Prazan940
Normalna poletna1.415
Klipno-elisni motor1 x Benz Bz III
Snaga1 x 110 kW
Brzina krstarenja110 km/h
Maks. brzina na H=0140 km/h
Dolet450 km
Plafon leta3.200 m
Brzina penjanja125 m/min

Fridrihshafen FF.33 (nem. Friedrichshafen FF.33) je familija jednomotornih, dvokrilnih, dvosedi višenamenski hidroaviona sa plovcima iz perioda Prvog svetskog rata, spadao je u klasu hidroaviona izviđača. Napravljen u Nemačkoj a prvi avion iz ove familije je prvi put poleteo 1914. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež aviona Fridrihshafen FF.33L u 3 projekcije
Poletanje aviona Fridrihshafen FF.33L sa Galilejskog jezera
Utovar aviona Fridrihshafen FF.33E "Wölfchen-vučić" na krstaricu "Wölf-vuk"

U toku 1914. godine je u fabrici aviona Friedrichshafen Flugzeugbau GmbH je projektovan hidroavion (klasičan avion) koji je kao stajni trap imao dva drvena plovka. Avion je dobio oznaku Fridrihshafen FF.33 i nakon uspešnog testiranja počela je i njegova serijska proizvodnja. Namena mu je bila da patrolira Severnim i Baltičkim morem. Korišćenje i razvoj ovog aviona je trajao sve do kraja rata. U toku razvoja profilisale su se tri grupe tipova ovog aviona:

  • izviđački (patrolni) avioni,
  • borbeni avioni i
  • školski avioni.

Izviđački avioni su bili većih dimenzija, nenaoružani ili sa slabim naoružanjem ali opremljeni radio predajnikom i većim doletom. Borbeni avioni ovog tipa su bili manjih dimenzija, boljih letnih karakteristika (brži, agilniji) i naoružani sa dva mitraljeza. Školski avioni iz ove grupe su imali dva identična kokpita sa duplim komandama za pitomca i instruktora i služili su isključivo za školovanje pilota.

U toku razvoja ovaj avion je permanentno poboljšavan kako aerodinamički, konstruktivno i tehnološki. Uspešno je služio svojoj nameni do kraja rata a posle rata je nastavio je sa vojnom službom u Bugarskoj, Poljskoj, Finskoj i Švedskoj.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup je imao drvenu noseću konstrukciju koja je bila pokrivena šperpločom. Rep je imao drvenu konstrukciju prekrivenu impregniranim platnom. Kljun aviona u kome se nalazio motor bio je obložen aluminijumskim limom. U trupu iza motora nalazile su se dve otvorene kabine, svaka zaštićena malim vetrobranskim staklom. Prva kabina bila je opremljena setom komandi i osnovnim instrumentima za upravljanje avionom, namenjenim pilotu. U drugoj kabini bilo je mesta za posmatrača ili putnika.

Pogonska grupa: Avioni Fridrihshafen FF.33 su bili opremani jednim od sledećih motora: Mercedes D.I snage 105 KS, Mercedes D.II snage 120 KS, Benz Bz.III (150 KS) i Meibach snage 160 KS. Zajedničko svim ovim motorima je to što su svi bili linijski šestocilindrični motori tečnošću hlađeni.

Krila su bila drvene konstrukcije presvučena impregniranim platnom relativno tankog profila. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. Krila su između sebe bila povezana sa dva do tri para paralelnih upornica (u zavisnosti od razmaha krila). Zatezači su bili od klavirske čelične žice. Gornje krilo je imalo oblik jednokrakog trapeza, dok je donje krilo takođe bilo trapezastog oblika ali je bilo malo uže i kraće od gornjeg. Spojevi prednje ivice sa bočnim ivica krila su polukružno izvedeni. Donje i gornje krilo su se poklapala po svojim izlaznim ivicama. Krila su bila blago zakošena ka repu aviona. Konstrukcije repnih krila i vertikalni stabilizator kao i kormilo pravca su bila napravljena od drveta presvučena platnom. Horizontalni stabilizatori su sa donje strane upornicama bili pričvršćeni za trup aviona.

Stajni organ se sastojao od dva plovka drvene konstrukcije, napravljena od višeslojne vodootporne lepenke. Plovci su bili pričvršćeni za trup konstrukcijom od zavarenih čeličnih cevi.

Naoružanje: Borbeni avion ovog tipa je bio naoružan sa dva mitraljeza, jedan Spandau LMG 08/15 kalibra 7,92 mm je bio postavljeni ispred pilota sa desne strane motora i gađao se kroz obrtno polje elise. Drugi mitraljez takođe kalibra 7,92 mm se nalazio u drugom kokpitu kod izviđača na obrtnoj tureli. Svaki mitraljez je imao 500 metaka. Patrolni avioni ovog tipa ili nisu bili naoružani ili su imali samo jedan mitraljez koji se nalazio u drugoj kabini na obrtnoj tureli za repnog strelca.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • FF.33 - originalna verzija, zasnovana na FF.29, imala je plovke i motor Mercedes D.I snage 105 KS, (77 kW). Pilot je sedeo u zadnjem kokpitu.
  • FF.33A - Poboljšana verzija sa motorom Mercedes D.II snage 120 KS,(89 kW).
  • FF.33B - varijanta sa motorom Meibach snage 160 KS,(117 kW).. Pilot sedeo u prednjem kokpitu. Strelac je bio naoružan pokretnom mitraljeskom kupolom.
  • FF.33E - varijanta sa motorom Benz Bz.III (150 KS) ili Meibach (160 KS), dužim dvostrukim plovcima, uklonjenim centralnim plovkom ispod repa. Oprema aviona bila je dopunjena radio predajnikom.
  • FF.33F - Izviđački lovac sa motorom Benz Bz.III.
  • FF.33H - Dvosedi lovac, poboljšana aerodinamika, ojačana struktura krila, sa motorom Benz Bz.III.
  • FF.33J - Imao poboljšanu aerodinamiku i bio je opremljen radio stanicom.
  • FF.33L - Smanjene dimenzije, poboljšanje upravljivosti i bolje letačke karakteristike.
  • FF.33S - Školski avion sa duplim komandama

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Hidrovioni Fridrihshafen FF.33 su u nemačku avijaciju uvedeni 1915. godine i korišćeni su samo za patroliranje morem i obalnim vodama. Ovi avioni su korišćeni kao i pre rata nenaoružani. Kada se pojavila pretnja od napada neprijateljskih letelica, patrolni avioni su bili naoružani a uvedene su i borbene verzije ovih aviona.

Od 1917. godine, kada su novi hidroavioni uvedeni u upotrebu, povučeni su iz linijske službe i usmereni u vazduhoplovne škole (u ovu svrhu je takođe stvorena posebna varijanta FF.33).

Najpoznatiji primerak ovog aviona je bio FF.33e registarski br. 841 sa imenom „Volfchen-vučić“, koji se koristio kao izviđački hidroavion na pomoćnoj SMS krstarici "Volf-vuk", koja se bavila gusarenjem od novembra 1916. do februara 1918. u Indijskom i Tihom okeanu, u tom periodu je ovaj avion izvršio 56 letova[2].

Posle rata, ovaj tip aviona je i dalje koristila avijacija Bugarske za patroliranje Crnim morem sve do 1920. godine. Poljska mornarica je posle rata imala 4 hidroaviona Fridrihshafen koji su se koristili za patroliranje Baltikom i u školi pomorske avijacije. Poslednji hidroavion poljskog pomorskog vazduhoplovstva je rashodovan 1922. godine[3][4]. Švedska je 1918. godine kupila u Nemačkoj 5 hidroaviona Fridrihshafen FF.33 a još 5 je proizvedeno u Švedskoj ovi avioni su korišćeni za patroliranje i obuku pilota a poslednji je rashodovan 1929. godine[5]. Finsko vazduhoplovstvo je 1918. godine u Nemačkoj kupilo tri aviona Fridrihshafen koji su služili do 1923. godine.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 142. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]