Hentski mir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hentski mir (hol. Pacificatie van Gent) je sporazum koji su 8. novembra 1576. godine potpisale nizozemske provincije kako bi formirale tzv. Opštu Uniju. Potpisana je u mirovnoj sali gradske većnice u Gent. Ovaj politički uspeh Vilema I Oranskog bio je moguć zahvaljujući Španskoj furiji, tj. pljačkanju Antverpena 4. novembra 1576. koje je počinila španska najamnička vojska koja je htela da nadoknadi neisplaćene plate. Posledica ovog čina bio je nastanak izrazitog antišpanskog raspoloženja među svim verskim zajednicama u Nizozemlju.

Povod[uredi | uredi izvor]

Pokušaji Filipa II da potisne protestantizam, centralizuje vlast, reformiše sudsku praksu i pre svega oporezivanje doveli su do ustanka u Nizozemlju. Namesnik španskog kralja Vilem I prikolnio se pobunjenicima. Iako je i na jugu postojala ogorčenost kraljem, otvoreni ustanak počeo je u Holandiji i Zelandu. Kralj Filip II ostvario je izvesne vojne uspehe ali ustanak nije bio ugušen. Štaviše, bankrotirao je jer su troškovi plaćenika bili previsoki. Isti su se zbog nedostatka novca pobunili. Ovaj događaj je nazvan Španska furija. Hent su osvojile pristalice porodice Oranje, a staleške skupštine Brabanta su bez ičije pomoći sazvale Opštu stalešku skupštinu. Hentskim mirom 1576. godine oblasti Brabant, Flandrija, Artezija i Eno potpisale su sporazum sa Holandijom i Zelandom i imenovale Vilema I kao svog namesnika.

Ishod[uredi | uredi izvor]

Pitanje religije (suprotnosti protestanata i katolika) nije rešeno već odloženo za prvo skupštinsko zasedanje. Razlog je bila unutrašnja podeljenost: provincijama Holandija i Zeland dominirali su kalvinisti koji su zahtevali vlastitu versku slobodu, dok su ostale provincije bile su još uvek velikim delom katoličke i zahtevale su versku slobodu za sve. Ovo se odnosilo i na provincije Holandiju i Friziju. U Friziji su u velikom broju bili prisutni anabaptisti na čelu sa frizijskim reformatorom Menom Simonsom. Dogovoreno je da obe konfesije treba da nastave da koegzistiraju dok se ne dođe do konačnog rešenja.

Opšta staleška skupština usvojila je mirovni sporazum 7. januara 1577. godine u Briselu. Prvom briselskom unijom u provincijama Zeland, Holandija, Buren i Bomel dozvoljen je isključivo kalvinizam, dok je u ostalim provincijama bio dozvoljen i katolicizam, ali vlast nije smela da progoni protestante. Vilem I je priznat kao namesnik Holandije i Zelanda.

Izgledalo je da će se Hentskim mirom veliki ideal Vilema I (jedinstvo 17 nizozemskih provincija na osnovu verske slobode) pretvoriti u realnost. Ubrzo se ovaj ideal pokazao nedostižnim. Tri godine kasnije su se Severno i Južno Nizozemlje raspali na Arašku i Utrehtsku uniju.