Hipsipila

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hipsipila (grč. Υψιπύλη, lat. Hypsipyle) je kćerka kralja Toanta, naslednica lemnijskog prestola.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Hipsipila je vladala u svom kraljevstvu, na ostrvu Lemnos, pod veoma čudnim okolnostima. Na ostrvu, sem starog oca Hipsipile, nije bilo ni jednog drugog muškarca, jer su ih žene sa Lemnosa sve ubile zbog neverstva.

Pre nego što su žene ubile svoje muževe, oni su se pravdali da ih ne podnose jer su, zbog kazne boginje Artemide, imale neugodan zadah, ali im to nije pomoglo i bili su svi ubijeni. Kralja Toanta spasila je njegova kćerka Hipsipila, kraljica žena, sakrivši ga u kovčeg koga je bacila u more i pustila ga da otpluta. Nakon izvesnog vremena on je spašen i izvučen iz mora.

Dugo godina su žene sa ostrva Lemnos bile bez muškaraca, i tada se njihovim obalama približio brod Arg sa Argonautima, na čijoj su palubi bili sve sami grčki junaci pod voćstvom Jasona.

Hipsipila, bojeći se osvete zbog onoga šta su uradile svojim muževima, nije dopustila da se Argonauti iskrcaju na obalu otoka, ali kada je skupština žena odlučila da junake sa Arga treba svečano dočekati, sama je otišla i razgovarala sa Jasonom. Argonauti su smatrali da je obračun sa muževima njihova unutrašlja stvar i sa radošću su prihvatili gostoprimstvo koje su im stanovnice ostrva Lemos iskazale u svakom pogledu.

Hipsipila je pozvala Jasona u svoju palatu gde mu je ona ukazala potpuno gostoprimstvo. Sprijateljili su se, i ona je njemu rodila dva sina, koje je on odveo sa sobom u Kolhidu. Po odlasku Jasona, žene sa ostrva su prodale u ropstvo Hipsipilu, nemejskom kralju Likurgu, kao kaznu što je, za vreme pokolja muškaraca, ostavila živog svog oca. Hipsipila je u Nemeji bila dadilja Likurgovog sina Ofelta i slučajno je bila kriva za njegovu smrt.

Kada se Jasonov povratak iz Kolhide završio tragično, njegove sinove je prihvatio slavni pevač Orfej, i nakon nekog vremena ih doveo Hipsipilajinom ocu Toantu, koji ih je odvezao na ostrvo Lemnos.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 150.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]