Hju Klaperton

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hju Klaperton
Hju Klaperton
Datum rođenja(1788-05-18)18. maj 1788.
Mesto rođenjaAnan
Datum smrti13. april 1827.(1827-04-13) (38 god.)
Mesto smrtiSokota

Hju Klaperton (engl. Hugh Clapperton; Anan, 18. maj 1788Sokota, 13. april 1827), škotski istraživač zapadne i centralne Afrike.

Pomorac[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Ananu u Škotskoj. Otac mu je bio hirurg. Stekao je praktičko znanje matematike i navigacije, pa je sa 13 godina šegrtovao na brodu, koji je trgovao izmeđz Liverpula i Severne Amerike. Nakon nekoliko prekookeanskih putovanja bio je impresionirn mornaricom, pa je ubrzo napredovao i postao podoficior na brodu. Za vreme Napoleonskih ratova učestvovao je u dosta pomorskih okršaja. tako je učestvovao 1810. pri napadu na Port Luj na Mauricijusu. Tada je prvi oborio francusku zastavu.

Otišao je 1814. u Kanadu i unapređen je u čin poručnika na floptili na kanadskim jezerima. Kada je 1817. flotila raspuštena vratio se kući sa pola plate. Preselio se 1820. U Edinburg, gde se upoznao sa Volterom Udnijem, koji ga je zainteresovao za putovanja po Africi.

Otkriće jezera Čad[uredi | uredi izvor]

Englezi nisu uspeli na prvoj ekspediciji da dođu do Bornua, koji je nalazio u Nigeru. Pokušali su doći preko Tripolija. Britanska vlada je dala Volteru Udliju zadataka da organizuje drugu ekspediciju. U ekspediciji su bili i Hju Klaperton i Dikson Denham. Krenuli su 1822. iz Tripolija prema Murzuku na jugu. Posetili su i oazu Gat. U grad Kuka u Bornuu su stigli 17. februara 1823. Po prvi put je neko od Evropljana video jezero Čad. Sultan ih je lepo primio i u Bornuu su ostali do 14. decembra, kada su ponovo krenuli na put da istraže tok Nigera.

Na putu je Udni umro blizu Kanoa u januaru 1824. Klaperton je nastavio putovanje do Sokote, glavnog grada carstva Fula. Tu je po naređenju sultana Bela morao da se zaustavi, iako je Niger bio samo udaljen samo pet dana hoda. Bio je iznemogao od putovanja, pa se vratio do Kuke, gde je ponovo sreo Denhama. Krenuli su prema Tripoliju u koji su došli 26. januara 1825. Svoja putovanja opisali su u knjizi Priča o putovanjima i otkrićima u severnoj i centralnoj africi 1822-1823 i 1824.

Drugi put u Afriku[uredi | uredi izvor]

Po povratku u Englesku Klaperton je unapređen i poslali su ga u još jednu ekspediciju u Afriku. Sultan Belo od Sokote je pokazao želju da otvori trgovinu sa zapadnom obalom. Klaperton se iskrcao u Beninskom zalivu i krenuo je 7. decembra 1825. prema Nigeru. Sa njim su išli Ričard Lemon Lander, kapetan Pirse, dr Morison, jedan hirurg i prirodnjak. Pirs i Morison su za mesec dana umrli. Klaperton je nastavio putovanje kroz zemlju Joruba i u januaru 1826. prešao je Niger i otkrio je gde je škotski istraživač Mungo Park umro dvadeset godina ranije. U julu je stigao u Kano, pa je krenuo u Sokoto, nameravajući da doće i dop Bornua. Sultan ga je zatvorio, a Klaperton je od dizenterije umro u Sokoti.

Ričard Lemon Lander je doneo natrag Klapertonove dnevnike, koji su bili odštampani.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]