Pređi na sadržaj

Šri Pada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šri Pada
Šri Pada
Ndm. visina2243m m
Geografija
Lokacija Šri Lanka
MasivCentralne visoravni Šri Lanke
Prvi usponkralj Vidžajabahu I u 11. veku
Najlakši putNallatani i Palabadala

Šri Pada (sinhalski jezik za "Sveti otisak stopala"), poznata i kao planina Samanalakanda (සමනළ කන්ද), tj. "Planina leptira" (tamilski jezik Sivanolipatha Malai, சிவனொளி பாதமலை); u kolonijalno doba takođe poznata kao "Adamov vrh", je 2243 metra visoka planina u Središnjoj visoravni Šri Lanke.

Istorija Šri Pade je prepuna legendi i njegov 1,8 m kameniti vrh, tzv. "sveto stopalo", budisti smatraju za otisak stopala Bude, hinduisti Šive, a muslimani i hrišćani Adama.[1]

Prema Mahavamsinoj Velikoj hronici Šri Lanke, projekcija Budinog lika je tu posetila Šri Lanku 550. p. n. e. stavivši jednu nogu u severni kraljevski grad (Anuradhapura), a drugu na vrhu planine Šri Pade. U 11. veku se vladajući monarh, kralj Vidžajabahu I, sa svojom vojskom prvi popeo na njegov vrh. U 13. veku ga je osvojio i kralj Pandita Parakrama Bahu I te je odlučio urediti prilaz vrhu kako bi olakšao pristup hodočasnicima. Marko Polo ga je posetio u 13. veku, a Ibn Batuta vek kasnije. Tokom vladavine kralja Maga, budisti su bili progonjeni i redovnici su u velikom broju pobegli u susedne zemlje kao što su Burma, Tajska i Laos. Kako bi nastavili obožavati otisak Budinog stopala, Šri Pada, oni su napravili replike koje su postavljene u hramovima u inostranstvu. Kao rezultat toga, obožavanje Šri Pada se proširilo u celoj jugoistočnoj Aziji; praksa koja se nastavila neprekidno od 13. veka do danas. Kada su se redovnici vratili doneli su ove replike natrag u hramove Šri Lanke i kult Šri Pada putem malih replika je postao popularan u zemlji. Tokom sledećih vekova, sve do današnjih dana, planina Šri Pada je postala jedno od najvažnijih hodočasničkih mesta u zemlji.

Rezervat divljine vrha Šri Paada, osnovan 1940. godine, ima površinu od 22.380 hektara i pripada širem zaštićenom području Središnje visoravni Šri Lanke koja je 2010. godine upisana na UNESKOv Spisak mesta Svetske baštine u Aziji i Australaziji zbog velikog broja endemskih biljaka.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Seruwila to Sri Pada (Sacred Foot Print Shrine)”. UNESCO.org. Pristupljeno 25. 08. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]