Antimineralokortikoid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Strukturne formule aldosteronskih antagonista

Antimineralokortikoid (aldosteronski antagonist) je diuretički lek koji ometa dejstvo aldosterona na mineralokortikoidnim receptorima. Ova grupa lekova se često koristi kao pomoćna terapija, u kombinaciji sa drugim lekovima, za tretman hroničnog zatajenja srca. Spironolakton, prvi član ove klase, se takođe koristi za lečenje hiperaldosteronizma (uključujući Konov sindrom) i ženskog hirsutizma.

Mehanizam dejstva[uredi | uredi izvor]

Aldosteronski antagonisti imaju afinitet za mineralokortikoidni receptor. Antagonizam tog receptora inhibira resorpciju natrijuma u prikupljajućim kanalima nefrona u bubrezima. Time se ometa razmena natrijuma i kalijuma, redukuje urinarno izlučivanje kalijuma i u manjoj meri povišava izlučivanje vode (diureza).[1]

Primeri[uredi | uredi izvor]

Deo članova ove klase koji su u kliničkoj upotrebi je:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rossi S, editor. Australian Medicines Handbook 2006. Adelaide: Australian Medicines Handbook; 2006.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]