Blog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Blog ili veblog (skraćeno blog, od engl. weblog, blog) čini niz hronološki organizovanih unosa teksta, koji se prikazuju na veb-stranicama (uglavnom su unosi sortirani od najnovijih ka starijim), putem automatizovanog softvera koji omogućuje veoma jednostavno kreiranje i vođenje bloga.[1][2]

Tipovi unosa mogu varirati ne samo po svojoj temi i obimu već i po formatu. Tako postoji veliki broj veblogova čiji su unosi u tekstualnom formatu (poput vesti, beleške, rasprave). Takođe, postoji veliki broj blogova gde je unos fotografija, skica ili neki drugi grafički rad, adresa ka nekom zanimljivom sadržaju na Internetu i tako dalje. Veliki deo blogova omogućava svojim posetiocima da napišu svoj komentar na unose na taj način stvarajući male zajednice koje diskutuju na teme kojima se blog bavi. Zbog toga su se blogovi vremenom razvili u široko rasprostranjen način komunikacije na Internetu, između autora (ili grupe autora) i posetilaca bloga. Blog omogućava komunikaciju na lakši način nego na forumima ili putem e-pošte. On omogućava da svako na jednostavan način iskaže svoje mišljenje na Internetu, bez posebnih tehničkih znanja.

Pojava i rast blogova krajem 1990-ih podudarali su se sa pojavom alata za objavljivanje na veb stranicama, koji su olakšali objavljivanje sadržaja od strane netehničkih korisnika koji nisu imali mnogo iskustva sa HTML protokolom ili računarskim programiranjem. Ranije je bilo potrebno poznavanje tehnologija kao što su HTML i protokol za prenos datoteka da bi se objavljivao sadržaj na Internetu, i rani korisnici veba su stoga bili hakeri i kompjuterski entuzijasti. Tokom 2010-ih, većinski su prisutni interaktivni Veb 2.0 vebsajtovi, koje posetiocima omogućavaju da ostavljaju komentare na mreži, i upravo ih ova interaktivnost razlikuje od ostalih statičkih veb lokacija.[3] U tom smislu, bloganje se može posmatrati kao oblik usluge društvenog umrežavanja. Zapravo, blogeri ne proizvode samo sadržaj za objavljivanje na svojim blogovima, već često grade društvene odnose sa svojim čitaocima i drugim blogerima.[4] Isto tako, postoje blogovi sa velikom brojem čitalaca koji ne dopuštaju komentare.

Prema podacima iz februara 2011. godine postojalo je preko 156 miliona javnih blogova. U februaru 2014. je postojalo oko 172 miliona Tambler[5] i 75,8 miliona Vordpres[6] blogova širom sveta. Prema kritičarima i drugim blogerima, Bloger je najpopularniji servis za blogovanje koji se danas koristi. Međutim, Bloger ne nudi javnu statistiku.[7][8] Tehnorati navodi 1,3 miliona blogova, zaključno sa februarom 2014. godine.[9]

Istorija bloga[uredi | uredi izvor]

Pre nego što je blogovanje postalo popularno, digitalna “društva” su imale više formi, kao što su Juznet (Usenet), dopisne liste (e-mail) i BBS. 90-ih softver za internetske forume, kao sto je VebEks, pokrenuli su konverzaciju preko trendova (threads), nešto nalik na forume za koje znamo danas.

1994—2001.[uredi | uredi izvor]

Moderni blog je evoluirao od onlajn dnevnika, gde ljudi mogu da pišu podatke iz svog privatnog života. Većina ovakvih pisaca naziva sebe novinarima. Džastin Hol, koji je počeo da vodi blog 1994. godine kao student na koledžu, danas se vodi kao jedan od prvih blogera.

Prvi blogovi su bili samostalno sređivane komponente običnih veb-sajtova. Međutim, napredak „alatki“ za sređivanje veb sadržaja omogućilo je da se blogovi poređaju po hronološkom redu, što je i doprinelo popularnosti i širenju blog populacije. Na kraju, to je doprinelo razvitku bloga onakvog kakvog ga danas znamo. Blog može biti hostovan preko posebnih blog hosting servisa, ili može biti pokrenut preko određenog blog softvera, kao sto su VordPres, Bloger, Movajl Tajp ili LajvŽurnal, ili preko veb hosting servisa, kao na primer Drimhost.

Termin „veblog“ je prvi uveo Žorn Barger 17. decembra 1997. godine. Skraćenu verziju, „blog“, je prvi primenio Peter Merholz, koji je u šali reč „weblog“ razdvojio u frazu „we blog“ (mi blogujemo) i tako je i nastao glagol „blogovati“ što znači „uređivati neki blog ili pisati komentare na istom“.

Posle lošeg starta, blog naglo dobija popularnost; sajt Ksanga, koji je pokrenut 1998, je imao samo 100 blogova krajem 2000, dok je taj broj krajem 2006-e iznosio više od 25 miliona blogova.

Godine 1999, godina je bila prekretnica za razvoj bloga, jer je tada objavljeno nekoliko „alata“ koje su usavršili korišćenje bloga:

  • Open Diari pokrenut je u oktobru 1998. godine, i ubrzo imao nekoliko hiljada „dnevnika“. Inovacija koju su uveli je komentar čitaoca, i tu su bili prvi blogovi gde su čitaoci mogli da ostavljaju komentar na piščev blog.
  • Brad Ficpatrik pokreće LajvŽurnal u martu 1999. godine.
  • Evan Vilijams i Meg Hourihan pokreću sajt Bloger u Avgustu 1999. godine (kupljen od strane Gugla (Google) u Februaru 2003. godine)

2001—2004.[uredi | uredi izvor]

Uticaj bloga i komunikacija sa širom populacijom tokom 2001. godine izuzetno brzo raste. Uvidevši da blog ima određeni uticaj u društvu tokom 2001. dosta američkih političara pokreće svoje blogove u kojima razgovara sa „običnim“ ljudima i njihovim problemima. Tokom 2002. godine nastaje DejliKos (Daily Kos), koji je do danas izrastao u jedan od najposećenijih blogova, sa prosečnom posećenošću od oko milion poseta dnevno.

Iako vladaju predrasude da je blog jedan vid savremenog tračarenja, blogeri ponekad iznose ključne probleme na videlo javnosti, i nateraju medije da se pozabave tim problemima. Mada, većina blogova takvog tipa najčešće komentariše određene vesti koje su se pojavile u medijima. javlja se i druga vrsta blogova, takozvana ekspertska, gde eksperti iz određenih oblasti pišu o određenim problemima u društvu.

2004—danas[uredi | uredi izvor]

Počev od 2004. godine blogovi se na Zapadu masovno upotrebljavaju kao političko sredstvo, najčešće kao vid političke kampanje i za pridobijanje glasova „blogerske populacije“. Meriam-Vebsterov rečnik je objavio da je „blog“ reč 2004. godine!

Zadnjih godina blogovi uzimaju ulogu „razotkrivača istine“, otvaraju teme o kojima mnogi ne žele da pričaju, tako da su blogovi postali na neki način i „skandal majstori“.

Tokom 2005. godine većina medijskih giganata poput Gardijana i BBC-a pokreću blogove na svojim sajtovima, koje vode njihovi najistaknutiji novinari.

Istorijat bloga u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Prvi blogovi u Srbiji nastali su tokom 2003. godine. U tom periodu, određeni broj entuzijasta krenuo je sa kreiranjem blogova na sopstvenoj veb adresi, a krenulo se i sa otvaranjem blogova na besplatnim blog servisima u Hrvatskoj.

Prema istraživanju kompanije Fokus iz novembra 2007. godine, preko 8% stanovništva u Srbiji prati blogove. Procenjuje se da je u Srbiji do kraja 2007. godine bilo preko 10.000 blogova, a do kraja 2008. godine preko 20.000 blogova. Krajem 2009. godine u Srbiji je bilo preko 50.000 blogova, a u 2011. godini procena je da je bilo više od 100.000 blogova. 2014. godine procenjeno je da ima preko 300.000 blogova. Srbija u regionu ima najviše blogova na samostalnim veb adresama.

Tipologija blogova[uredi | uredi izvor]

Tipologija blogova je disciplina koja pokušava da katalogizuje blogove prema specifičnosti teme koju pokriva. Pojedini blog alati omogućavaju kategorizaciju tekstova, dok su drugi pisani sa određenom svrhom. Najčešća pojava su neodređeni blogovi koji zalaze u razne teme. Kada su mediji i uređaji u pitanju, postoje fotoblogovi, moblogovi (blogovi pisani sa mobilnih telefona, ličnih digitalnih asistenata - PDA). Pored ličnih postoje i korporativni blogovi, blogovi velikih organizacija, institucija, fakulteta. Poznati blogovi ovog tipa imaju korporacije Gugl, Nokija, Majkrosoft, Del.

Mašine za pretraživanje blogova[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko mašina za pretraživanje blogova, kao što su blogdiger (blogdigger), fidster (Feedster) i Tehnorati (Technorati). Prema Tehnorati izvoru, mašini za pretraživanje blogova, krajem novembra 2006. godine bilo je registrovano preko 62,4 miliona blogova.

Popularnost blogova[uredi | uredi izvor]

Veliki porast blogovi mogu zahvaliti padu interesa za masovne medije. U SAD, gledanost nacionalnih TV mreža i čitanost štampanih medija je u znatnom padu. Karakteristično je da se publika okrenula većem broju kablovskih kanala, a izdavaštvo je krenulo u smeru mikro publikacija.

Neprofitni autori kao i autori na početku svog stvaralačkog rada često se zanimaju za saradničke projekte u koje se ubrajaju i blogovi.

Blogerska etika[uredi | uredi izvor]

Blogeri vrlo često nastupaju kao interesna grupa. Čest je običaj ostavljanja komentara, najčešće međusobne pohvale istomišljenika. Ali, postoje, kao i kod elektronske pošte, blogerski spamovi, nepoželjan sadržaj koji nije u skladu sa temom bloga. Napredni servisi na Vebu, imaju spam-filtere koji sprečavaju komercijalne i komentare koji nisu u skladu sa temom bloga.

Što su blogeri uticajniji, njihov način kreiranja blogova približava se standardima etičnosti u klasičnim medijima. Ugled blogera stiče se nakon dužeg vremena aktivnosti, i takvim blogerima nije u interesu da ostvareni kvalitet ugleda prokockaju ne-etičkim blogovanjem.

Pouzdanost informacija na blogu[uredi | uredi izvor]

Individualni blogovi često predstavljaju trač rubrike koje prenose beznačajna događanja, glasine i lične stavove. Kako najčešće nemaju uredništvo, već se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne njima i uskoj grupi istomišljenika, javno mnjenje blogove često smatra neozbiljnim. Zbog rasta popularnosti blogova u poslednjih nekoliko godina, sve je veći broj stručnjaka iz različitih oblasti koji prave veoma kvalitetne blogove.

Ozbiljni kolaborativni projekti često ne zaostaju za masovnim medijima u svojoj ažurnosti. U tzv. ozbiljnoj, često žutoj štampi ponekad se prenose poluinformacije iznesene na blogovima, što upućuje da ovaj informativni sastav ponekad ima znatni uticaj. Na blogu se beleže i propagande aktivnosti, na primer političke kampanje. Sa druge strane, jednostavno (i često besplatno) kreiranje bloga omogućuje lako testiranje da li određeni projekat može uspeti na vebu ili ne.

U poslednjih nekoliko godina pojavljuje se sve više profesionalnih blogera, odnosno osoba koji žive isključivo od pisanja bloga. Rast uticaja blogova, kao i porast broja veoma pouzdanih i uticajnih blog lokacija, može se videti i po tome što najuticajniji klasični mediji na internetu imaju svoje blog sekcije, koje su često i posećenije od unosa klasičnih vesti. Razlog za to je mnogo manje formalna struktura profesionalnih blogova i personalizovana komunikacija.

Okupljanja blogera[uredi | uredi izvor]

U svetu su popularna okupljanja osoba koje kreiraju i čitaju blogove. U Srbiji se od 2007. godine redovno se održava godišnje regionalno okupljanje blogera pod nazivom BlogOpen. Od 2009. godine blogeri se najčešće okupljaju u okviru druženja tviteraša pod nazivom Tvitap.

U Srbiji i regionu od 2018. godine okupljanja blogera i manifestacije posvećene blog zajednici pod nazivom Bloger fest.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Blood, Rebecca (7. 9. 2000). „Weblogs: A History And Perspective”. Arhivirano iz originala 30. 05. 2015. g. Pristupljeno 20. 07. 2019. 
  2. ^ Dragan Varagić, Blog osnove Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2014), 18. februar 2014, Besplatna PDF knjiga
  3. ^ Mutum, Dilip; Wang, Qing (2010). „Consumer Generated Advertising in Blogs”. Ur.: Neal M. Burns; Daugherty, Terry; Matthew S. Eastin. Handbook of Research on Digital Media and Advertising: User Generated Content Consumption. 1. IGI Global. str. 248—261. 
  4. ^ Gaudeul, Alexia; Peroni, Chiara (2010). „Reciprocal attention and norm of reciprocity in blogging networks”. Economics Bulletin. 30 (3): 2230—2248.  Nepoznati parametar |name-list-style= ignorisan (pomoć)
  5. ^ „About Tumblr.com. Retrieved February 20, 2014”. Tumblr.com. Arhivirano iz originala 29. 04. 2013. g. Pristupljeno 20. 2. 2014. 
  6. ^ „Stats. Retrieved February 20, 2014”. Wordpress.com. Pristupljeno 20. 2. 2014. 
  7. ^ „The Most Reliable and Unreliable Blogging Services”. Royal.pigdim.com. 15. 12. 2011. Arhivirano iz originala 18. 06. 2014. g. Pristupljeno 09. 01. 2020. 
  8. ^ „Five Best Blogging Platforms”. LifeHacker.com. 20. 6. 2010. 
  9. ^ „Technorati.com”. Arhivirano iz originala 22. 2. 2014. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]