Pređi na sadržaj

Dr Sleep

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
DR SLEEP
Korice knjige
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovDR SLEEP
AutorStiven King
ZemljaSAD
Jezikengleski jezik
Žanr / vrsta delahoror, triler, naučna fantastika
Izdavanje
Broj stranica397
Prevod
PrevodilacVladimir M. Nikolić
Datum
izdavanja
2020.
Klasifikacija
ISBN?978-86-10-00766-4

DR SLEEP je roman američkog književnika Stivena Kinga iz 2013. godine. Roman je nastavak romana Isijavanje.

King je nagrađen Bram Stoker Award for Novel nagradom za ovo delo. [1]

Radnja romana[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Nakon događaja u Isijavanju, nakon što je dobio nagodbu od vlasnika hotela Overluk, Deni Torens ostaje psihički traumatizovan dok se njegova majka Vendi polako oporavlja od povreda. Njih dvoje sada žive na Floridi. Ljuti duhovi iz Overluka, uključujući gospođu Mejsi, ženu iz sobe 217, i dalje žele da pronađu Denija i na kraju potroše njegovu fenomenalnu moć "sjaja". Dik Haloran, bivši kuvar Overluka, uči Denija da kreira mentalne kutije za zaključavanje koje će zadržati duhove, uključujući i onu bivšeg vlasnika Overluka, Horasa Derventa.

Kao odrasla osoba, Deni (sada ga zove Den) preuzima očevo nasleđe besa i alkoholizma. Den provodi godine lutajući po Sjedinjenim Državama, ali na kraju stiže do Nju Hempšira i odlučuje da prestane da pije. Nastanio se u malom gradu Frejzeru na osnovu psihičkog predosećaja, radeći prvo za opštinsko odeljenje Frejzera, a zatim u lokalnom hospiciju, i posećujući sastanke anonimnih alkoholičara. Njegove psihičke sposobnosti, dugo potiskivane njegovim pićem, ponovo se pojavljuju i omogućavaju mu da pruži utehu pacijentima na samrti. Uz pomoć mačke „Azi“, koja može da oseti kada će neko da umre, Den dobija nadimak „Doktor Spavanje“.

U međuvremenu, Abra Stoun, devojčica rođena 2001. godine, počinje da ispoljava sopstvene psihičke moći kada naizgled predviđa napade 11. septembra. Ona polako i nenamerno uspostavlja telepatsku vezu sa Denom preko Tonija, Denovog „imaginarnog prijatelja“ iz detinjstva. Kako ona raste, kontakt postaje svesniji i voljniji, a njen sjaj postaje jači i od njegovog. Jedne noći, Abra psihički svedoči ritualnom mučenju i ubistvu mladog dečaka Bredlija Trevora od strane Pravog čvora, grupe kvazi-besmrtnih nomada koji poseduju sopstvene psihičke sposobnosti. Članovi te grupacije lutaju po Sjedinjenim Državama i povremeno se hrane "parom", psihičkom esencijom koja nastaje kada ljudi koji poseduju sjaj umiru od bolova. Svoje žrtve nazivaju Rubesima. Vođa Pravog čvora, Rouz Het, postaje svesna Abrinog postojanja i formuliše plan da otme Abru i održi je u životu, čineći je da proizvede neograničene količine pare.

Pravi čvor počinje da umire od malih boginja zaraženih od Bredlija Trevora; veruju da Abrina para može da ih izleči. Abra traži Denovu pomoć, a on otkriva svoju vezu sa Abrom njenom ocu Dejvidu i njihovom porodičnom lekaru Džonu Daltonu. Iako ljut i skeptičan, Dejvid pristaje da se složi sa Denovim planom da spase Abru. Uz pomoć Bilija Frimena, Denovog prijatelja, oni osujećuju i ubijaju grupu koja je predvodila Vran Dadi, Rouzin zamenik. Međutim, Den shvata da će Rouz nemilosrdno loviti Abru radi osvete. Posećuje Abrinu prabaku Končetu, koja umire od raka u bolnici Frejzer, i telepatski saznaje od nje da su on i Abrina majka, Lusi, polubraća i sestre sa istim ocem: Džekom Toransom. Dok baka umire, Den uzima njenu bolesnu paru u sebe. U međuvremenu, neslaganja među Pravim čvorom, zajedno sa Rouzinom opsesijom Abrom, dovode do razdvajanja grupe, ostavljajući Rouz sa još manje sledbenika.

Nakon još jednog pokušaja otmice koji je Abra osujetila uz Denovu telepatsku pomoć, ona mami Rouz da se suoči sa njom na lokaciji na kojoj je nekada stajao hotel Overluk u Stenovitim planinama u Koloradu, gde se sada nalazi kamp u vlasništvu Pravog čvora. Den i Bili putuju na lokaciju dok im Abra pomaže koristeći svoju astralnu projekciju. Ležeći u čekanju, Den ispušta paru prikupljenu od Končete preostaloj grupi članova grupe, ubijajući ih sve. Takođe oslobađa duha Horasa Derventa da ubije poslednjeg člana, Tih Sari, čekajući da napadne njega i Abru, a njih dvoje se bore sa Rouz u dugoj psihičkoj borbi. Uz pomoć Bilija i duha Denovog oca, Džeka Torensa, guraju Rouz sa platforme za posmatranje tako da ona pada na zemlju, lomi vrat i umire. Pre nego što je napustio kamp, Den vidi kako mu otac maše zbogom, nakon što je konačno pronašao mir.

U epilogu, Den slavi 15 godina trezvenosti i prisustvuje Abrinom 15. rođendanu. On joj govori o obrascima alkoholizma i nasilnog ponašanja koji vladaju u njegovoj porodici i upozorava je da ih ne ponavlja tako što će početi da pije ili se podvrgne besu. Abra se slaže da će se ona dobro ponašati, ali pre nego što uspeju da završe razgovor, Den biva pozvan nazad u svoj hospicij, gde on teši umirućeg kolegu koji je u prošlosti bio antagonizovan.

Pozadina romana[uredi | uredi izvor]

King je 19. novembra 2009. tokom promotivne turneje za svoj roman Pod kupolom opisao ideju za nastavak svog romana Isijavanje iz 1977. godine. Tokom čitanja koje je moderirao režiser Dejvid Kronenberg u Kenon teatru, King je rekao da će nastavak pratiti lik iz originala, Denija Torensa, koji sada ima 40 godina, koji živi u Nju Hempširu gde radi kao bolničar u bolnici i pomaže neizlečivo bolesnima pacijenti umiru uz pomoć izuzetnih moći. Kasnije, 1. decembra 2009, King je objavio anketu na svom zvaničnom sajtu, tražeći od posetilaca da glasaju za koju knjigu bi trebalo da napiše sledeću, Doktor Spavanje ili sledeći roman Mračne kule: "Spomenuo sam dva potencijalna projekta dok sam bio na putu, jedan novu knjigu o Mračnoj kuli (ne direktno o Rolandu Diskejnu, ali da, on i njegov prijatelj Katberk su u njoj, love kožu-čoveka, kako se zovu vukodlaci u tom izgubljenom kraljevstvu) i nastavak Isijavanja pod nazivom Doktor Spavanje (DR SLEEP). Da li ste zainteresovani da pročitate bilo šta od ovoga? Ako jeste, koji vam više okreće brojčanike? [Mi] ćemo brojati vaše glasove (i naravno, sve to ništa ne znači ako muza ne govori)."[2] U anketi je DR SLEEP pobedio na glasanju. [3]

Dana 23. septembra 2011. Stiven King je dobio nagradu Mejson u Ferfaksu u Virdžiniji, tokom kojeg je pročitao odlomak iz knjige. King je završio rad na prvom nacrtu početkom novembra 2011. On je 19. februara 2012. pročitao početni odeljak romana na Festivalu knjiga u Savani. Audio-knjiga romana iz 2012. Mračna kula: Vetar kroz ključaonicu, objavljena 24. aprila 2012, sadrži prolog romana koji je pročitao autor.[4]

U intervjuu za Entertainment Weekly, King je otkrio da je angažovao istraživača Rokija Vuda da radi na kontinuitetu između Isijavanja i ovog romana.

Priča je delimično inspirisana Oskarom, terapijskim mačkom koji navodno predviđa smrt smrtno bolesnih pacijenata. King je rekao: „Pomislio sam u sebi: „Želim da napišem priču o tome. A onda sam uspostavio vezu sa Denijem Toransom kao odraslim, radeći u hospiciju. Pomislio sam: 'To je to. Napisaću ovu knjigu.' Mačka je morala da bude tu. Uvek su mi potrebne dve stvari da bih krenuo. Kao da je mačka bila menjač, a Deni motor."[5]

Publikacija[uredi | uredi izvor]

Dana 8. maja 2012, zvanična veb stranica Stivena Kinga objavila je probni datum objavljivanja 15. januara 2013. za roman. Knjiga je bila dostupna za pretprodaju istog dana, sa brojem stranica od 544 i ISBN brojem 978-1-4516-9884-8. Međutim, tačan datum je uklonjen sledećeg dana sa izjavom da predstoji novi datum puštanja u prodaju, a artikli iz pretprodaje su uklonjeni. Stiven King nije bio zadovoljan sadašnjim nacrtom romana i smatrao je da mu je potrebno mnogo editovanja. Dana 18. septembra 2012. objavljen je datum objavljivanja 24. septembar 2013. godine. Izdavač Cemetery Dance je takođe objavio roman kao ograničeno izdanje u tri verzije: poklon edicija (ograničeno na 1.750 primeraka), ograničena edicija (ograničeno na 700 primeraka) i još jednu ediciju (ograničenu na 52 primerka), poslednje dve potpisuju Stiven King i ilustratori. Dana 1. marta 2013, zvanični sajt Stivena Kinga je otkrio korice knjige.[6]

Kolekcionarsko izdanje je objavljeno u avgustu 2013. za objavljivanje u Ujedinjenom Kraljevstvu, ograničeno na 200 numerisanih primeraka, koje je potpisao Stiven King.

Odlomak je objavljen u izdanju časopisaf Entertainment Weekly od 13. septembra 2013. godine. [7]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Roman je opširno ekranizovan od strane kritičara. Stiven Pul iz Gardijana je izjavio „...DR SLEEP zapravo ne donosi „dobar strah“ iz prošlosti... Ono što romanu nedostaje u grubom strahu, ipak nadoknađuje suptilnijim zadovoljstvima“. Alan Čes je napisao: „Prilično uredno osmišljena radnja se pojavila čak i pre otvaranja knjige... Stiven King me još uvek dođavola plaši.“[8] Margaret Atvud je u Njujork Tajmsu prokomentarisala „Doktor San je“ najnoviji roman Stivena Kinga, i to je veoma dobar primer esencijalne King mešavine... Kingova inventivnost i veština ne pokazuju znake opuštanja: Roman ima sve vrline svog najboljeg dela.“ Ketrin Šulc je izjavila „ ...kao što je Isijavanje u osnovi bio o nasilju u porodici, ovaj roman je u osnovi o alkoholizmu. King, koji se i sam oporavlja, odličan je u vezi sa zavisnošću i njenim pratećim disfunkcijama: obmanom, samoopravdavanjem, nepoštovanjem drugih, fantazijama na novom listu i njihov skoro trenutni kolaps, sledeća popravka kao Zvezda Severnjača. I, obrnuto, on je odličan u namernoj trezvenosti. Neki od najboljih delova romana oslanjaju se na kulturu anonimnih alkoholičara, koja takođe pruža etičko jezgro ove knjige."[9] Džejms Kid iz The Independent je izjavio: „Dobronamerna priča romana o iskupljenju kroz trezvenost, posao i porodicu izgleda ima dubok lični značaj za Kinga, koji je i sam alkoholičar koji se oporavlja. Možda je previše lično. Isijavanje je bio prestravljen brakom sa prepoznatljivom mladom porodicom za klaustrofobiju i nepokolebljivim prikazom voljene osobe koja postaje čudovište. Natprirodna atmosfera ovog romana čita se kao horor inspirisan fantazijom i spasenjem izvučenim iz terapije.[10] U ovome, priča ne izmiče sopstvenim izmišljotinama.“ Recenzent Publishers Weekly je dodao „Manje zastrašujuće od svog čuvenog prethodnika, možda zbog očigledne naklonosti autora čak i prema najodvratnijim likovima, Kingova najnovija je i dalje hvatajuće, zategnuto čitanje koje pruža zadovoljavajući zaključak priči Denija Torensa.“[11]

Kit Donohju iz The Washington Post napisao je: „King je majstor paranormalnog trilera, koji se prožima između ove tri zapleta u kratkim bioskopskim scenama koje daju Doktoru san nemilosrdni narativni nagon. Njegovi likovi, posebno zlikovi, nacrtani su ekonomičnošću koja ih brzo oživljava. Kao neko uvrnuto kopile iz dela Lavkrafta i Dikensa, on je jeziv i zabavan kao i uvek.... Uprkos brojnim užasima, ovaj roman je sigurno roman iskupljenja, na kraju dobro zaslužen. Neće vas naterati da zaboravite Džeka Nikolsona i njegovu sekiru, ali Doktor San će vam dati novi slučaj jeze." Rodžer Lukherst je naveo "Iznad svega, Doktor San je roman o zavisnost i borba za njeno prevazilaženje... Kingova vizija natprirodnog je nešto što lebdi na ivicama svesti, nešto na šta je potrebno oprezno i uvaženo posmatranje u svakom trenutku. Biće okršaja, manjih bitaka, pobede i gubitaka, ali bez kraja dugotrajnom ratu. Baš kao što alkoholičar koji se oporavlja razmišlja o piću." Kolet Bankroft je primetila "Sa nešto više od 500 stranica, Doktor San je malo vitkiji od većine Kingovih nedavnih romana, i napreduje sve brže. Da li je strašno zastrašujuće kao Isijavanje? Ne, a malo je knjiga. Ali je dosta jezivo i bogatije je temama koje su Kinga više zaokupljale, posebno porodičnim odnosima.“ Recenzent Kirkus Reviews dodao je „Zadovoljstvo na svakom nivou. King čak ostavlja prostor za nastavak, ako odluči da ga napiše — i uz sreću, pre tri decenije."[12] Džošua Rotman iz Njujorkera je izjavio: „Sjaj je introspektivan, strog i uznemirujuće verodostojan, zbog čega vam pada na pamet kad god posetite jezivi hotel, igrate kroket ili vidite ljutog tatu sa detetom. Ali Doktor San, koji manje deluje kao nastavak, a više kao spin-of, je neoprostivo zabavan, slobodan i bizaran."[13]

Adaptacija[uredi | uredi izvor]

Filmska adaptacija romana u režiji Majka Flanagana sa Juanom Mekgregorom u glavnoj ulozi Denija Torensa objavljena je 8. novembra 2019. Film je istovremeno adaptacija romana i nastavak filmske adaptacije prve knjige iz 1980. godine. Stoga unosi značajne izmene u radnju kako bi sačuvao kontinuitet sa Kjubrikovim popularnim filmom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Winners of the 2013 Bram Stoker Awards®”. Horror Writers Association Blog. 11. 5. 2014. Pristupljeno 28. 11. 2021. 
  2. ^ „Steve needs your input”. web.archive.org. 16. 1. 2013. Arhivirano iz originala 16. 01. 2013. g. Pristupljeno 28. 11. 2021. 
  3. ^ „Doctor Sleep wins?”. web.archive.org. 7. 5. 2012. Arhivirano iz originala 07. 05. 2012. g. Pristupljeno 28. 11. 2021. 
  4. ^ „stephenking.com/other/press_releases/wind_audio_press_release.pdf” (PDF). Pristupljeno 28. 11. 2021. 
  5. ^ „Stephen King: New details of 'The Shining' sequel 'Doctor Sleep' | Shelf Life | EW.com”. web.archive.org. 5. 2. 2013. Arhivirano iz originala 05. 02. 2013. g. Pristupljeno 28. 11. 2021. 
  6. ^ „Doctor Sleep - The Long Awaited Sequel to the Shining - Now Available!”. stephenking.com. Pristupljeno 29. 11. 2021. 
  7. ^ „Stephen King | Exclusive Excerpt of Doctor Sleep”. stephenking.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 11. 2021. 
  8. ^ Cheuse, Alan (18. 9. 2013). „Here's Danny! 'Doctor Sleep' Picks Up Where 'Shining' Left Off”. NPR (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 11. 2021. 
  9. ^ Schulz, Kathryn. „Kathryn Schulz on Doctor Sleep, Stephen King’s The Shining Sequel”. Vulture (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 11. 2021. 
  10. ^ „Review: Doctor Sleep, By Stephen King”. The Independent (na jeziku: engleski). 5. 10. 2013. Pristupljeno 29. 11. 2021. 
  11. ^ „Fiction Book Review: Doctor Sleep by Stephen King. Scribner, $30 (544p) ISBN 978-1-4767-2765-3”. PublishersWeekly.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 11. 2021. 
  12. ^ „DOCTOR SLEEP | Kirkus Reviews” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 11. 2021. 
  13. ^ Nast, Condé (11. 10. 2013). „What Stephen King Isn’t”. The New Yorker. Pristupljeno 29. 11. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]