Erlangenski rukopis

С Википедије, слободне енциклопедије

Erlangenski rukopis je zbirka srpske usmene književnosti u којој je sačuvano 217 dragocenih narodnih pesama. Zbornik je pronađen među rukopisima Univerzitetske biblioteke u Erlangenu u Nemačkoj 1913. godine.[1] [2]

Prva osoba koja se bavila karakteristikama i sadržajem ovog zbornika bio je nemački slavista Gerhard Gezeman[1] koji je napisao i predgovor prvom štampanom izdanju 1925. Napisan je u prvim decenijama 18. veka. Gezeman je utvrdio da rukopis potiče iz oblasti Vojne krajine, ali se, u omeđavanju geografskog prostora koji otkriva zbornik samom analizom jezika pesama ne može isključiti ni šira okolina. [3]Sakupljač i pisar rukopisa su po Gezemanu jedna ista osoba, nemačke nacionalnosti, ali ime i život autora do danas ostaje nepoznat. Jedna od osnovnih odlika rukopisa je njegova heterogenost i po žanrovskoj strukturi, i po nacionalnom osećanju i po umetničkoj vrednosti. Najveći broj zauzamaju epske pesme u kojima se između ostalih pojavljuju Marko Kraljević, Brankovići, volvoda Janko, Jakšići i veliki broj hajduka i uskoka.[1]

Pronalazak rukopisa[уреди | уреди извор]

Ovaj zbornik srpske narodne poezije pronašao je u fioci Univerzitetske biblioteke u Erlangenu poznati nemački slavista Stajnmajer. Rukopis je biblioteci poklonio nepoznati autor i pogrešno je zaveden kao rukopis pisan glagoljicom.[3] Prva vest o rukopisu bio je govor Eriha Bernekera, profesora slovenske filologije u Minhenu, sačuvan u izveštaju Bavarske akademije nauka 7. februara 1914.[4] Ali budući da sam Berneker nije imao vremena da se pozabavi sadržajem rukopisa, on je taj posao prepustio Gerhardu Gezemanu. Gezeman je već 1920. godine filozofskom fakultetu u Minhenu predao opsežnu studiju o Erlangenskom rukopisu na nemačkom jeziku, dok je već sledeće godine, maja 1921. podneo Srpskoj akademiji nauka u Beogradu prerađenu studiju o rukopisu, zajedno sa redakcijom pesama celokupne zbirke.[2] Tako je 1925. u Sremskim Karlovcima rukopis prvi put objavljen pod nazivom „Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih pesama“ zajedno sa Gazemanovom studijom kao predgovorom zbirke.[4]

Spoljašnje karakteristike rukopisa[уреди | уреди извор]

Sam rukopis obuhvata 217 kraćih i dužih pesama heterogene po žanrovskoj strukturi, ukupno oko 11 000 stihova. Najčešći stih je deseterac. Rukopis je pisan takozvanom diplomatskom (brzopisnom) ćirilicom i gotovo na početku svake pesme nalaze se inicijali crvene boje, bogato ukrašeni, baroknog stila koji odgovaraju grafičkim ornamentima nemačko-austrijskih kaligrafa baroka krajem 17. veka. Pesme ne poseduju naslove već su obeležene brojevima. Hartija je jaka i jednaka i broji 533 ispisanih strana, kojima treba dodati par strana koje su ostale neispisane. Gezeman ističe da su se ove pesme morale izvoditi jer sadrže završne formule, odnosno apostofiraju se slušaoci. Najverovatnije, Erlangenski rukopis bio je narudžbina plemića ili vojne starešine mada se ne isključuje ni mogućnost da je on bio naručen kao poklon, ali ko je bio naručivalac kao i pisar samog rukopisa ostaje do danas nepoznato.

Za razliku od Vukovih zbirki narodne književnosti, Erlangenski rukopis ne možemo shvatiti kao antologiju narodnih pesama. Naime u njoj ne postoje ni estetske ni žanrovske ni jezičke zajedničke osobine koje bi ih vezale. Čak ne postoji ni zajedničko nacionalno osećanje već se u njoj nalaze i srpske i hrvatske i muslimanske pesme. Erlangenski rukopis predstavlja opšti presek pevanja na Vojnoj Granici koji je izložen u rukopisu bez reda.

Spisak pesama u Erlangenskom rukopisu[уреди | уреди извор]

Spisak pesama:[2]

  • 1.) Tuga za dragom
  • 2.) Proleće
  • 3.) Devojački umor
  • 4.) Smiješno čudo
  • 5.) Momačke muke
  • 6.) Preudaja lepe Asanaginice
  • 7.) Hvalila se žuta dunja na moru
  • 8.) Teška ponuda
  • 9.) Trebeviću, visoka planino!
  • 10.) Rasla jabuka sred Carigrada
  • 11.) Mara Budimkinja i ban Petar
  • 12.) Dunav je Savom oženio
  • 13.) Tekla voda slatina
  • 14.) Ja imadem konja adžamiju
  • 15.) Ban Marijan vraća djevojačke darove
  • 16.) Ženidba komara junaka
  • 17.) Junaštvo Mandušić Vuka
  • 18.) Damnjan Šinović pogubi ljubu
  • 19.) Ja zavoleh dragu nadaleko
  • 20.) Očajanje zbog izgubljene ljubavi
  • 21.) Đurđeva Jerina i despot Stefan
  • 22.) Dilber-Anđelina
  • 23.) Đurđil i vila samovila
  • 24.) Umijana i beg Belilbeg
  • 25.) Ašikovanje ljube Borjenove
  • 26.) Sestra Pletikose Pavla i Grčić Manojlo
  • 27.) Devojka i kaluđer
  • 28.) Kaluđerica čedo rodila
  • 29.) Gaće Mitre Daskalove
  • 30.) Vladika i mlada emirka
  • 31.) Zafali se deli-Mandalina
  • 32.) Ja se popeh uz čardak polako
  • 33.) Uroš si ćercu udaje
  • 34.) Vezak veze devet djevojaka
  • 35.) Koliko se ja zaklinjah i zavjetovah
  • 36.) Prosih djevojku za tri godine
  • 37.) Neutešna ljubav
  • 38.) Razočaranje u ljubavi
  • 39.) Ljubavni jadi
  • 40.) Ćel-Nikola i bela Rada
  • 41.) Moma i slavuj
  • 42.) Falila se faljena djevojka
  • 43.) Došli su nam dobri gosti u dvoru
  • 44.) Ljuba Borjenova
  • 45.) Lepa Ana kosu plela
  • 46.) Lepa Kata Pavla žali
  • 47.) Zlatna sviraljka
  • 48.) Todor si ujnu miluje
  • 49.) Sestra ostaje verna bratu
  • 50.) Miloš Orićanin i vojvoda Janko
  • 51.) Vredna Moma Ugrinica
  • 52.) Tri su druge drugovale
  • 53.) Pod Janok devojka i kralj Milutin
  • 54.) Falila se Ajkuna djevojka
  • 55.) Carević Mujo i Alipašinica
  • 56.) Marica djevojka i Andro Latinin
  • 57.) Tambura Čelebije Muja
  • 58.) Alipašin sin Usein i njegova draga
  • 59.) Zmaj-despot Vuk osvaja Spljet
  • 60.) Devojka užeže Budim očima
  • 61.) Kita Ljubovića pod Sigetom
  • 62.) Momak ide dragoj u djeverstvo
  • 63.) Šandić Jovan pogubi zadarskoga bana
  • 64.) Pogibija arambaše Jovana Dukića i Iva Senjanina
  • 65.) Omer i Merima
  • 66.) Novak i Radivoj
  • 67.) Starina Novak i turski car
  • 68.) Tambur bije Čelebija Mujo
  • 69.) Ja putovah letnji dan do podne
  • 70.) Vojvoda Prijezda i turski car
  • 71.) Nevjera ljube Popović Stojana
  • 72.) Senjani izbavljaju Juru Desančića
  • 73.) Matijaš postaje kralj
  • 74.) Brdarić Mršan, njegov pobratim i Senjske djevojke
  • 75.) Biranje kralja bacanjem krune u oblake
  • 76.) Ženidba Latinina Ercega Stipana
  • 77.) Uhođenje vojske bana Erdelića
  • 78.) Preudaja ljube Todora Pomoravca
  • 79.) Ivan Karlović izbavlja sestru
  • 80.) Arambaša Vuče oslobađa se ropstva
  • 81.) Rako kapetan i Mađari kuruci
  • 82.) Ljuto tuže po L’jevnu djevojke
  • 83.) Kajica Radonja i zmaj-despot Vuk
  • 84.) Ah, djevojko, zelena jagodo
  • 85.) Udovica Kama i sin Usein
  • 86.) Ranjen leži aga Kazun-aga
  • 87.) Marko Kraljević pogubi carevu stražu
  • 88.) Ferat-paša optuži Bišća kapetana
  • 89.) Smrt Daničića Jura
  • 90.) Pogibija Iva kapetana u Moroviću
  • 91.) Kliče vila s Avale planine
  • 92.) Ženidba vojvode Vojina
  • 93.) Kada i siromah rametan
  • 94.) Pogibija Đura Daničića i Šima Latinina
  • 95.) Šeović Alaga i gaće udovice Kame
  • 96.) Gora Romanija proklinje Starinu Novaka
  • 97.) Senjski barjaktar posestrimi mladu Markovicu
  • 98.) Megdan Smiljanić Ilije i Jeličković Muja
  • 99.) Opklada kadundžike mlade i Subašića Muja
  • 100.) Senjski arambaša prepliva Cetinu i dobi devojku
  • 101.) Merima i Meho u kolu pod Bunića gradom
  • 102.) Kletva devojačka
  • 103.) Sinanagić Ibro, Atlagiću Ale i lepa Jauklija
  • 104.) Usein, lepa Ajka i paša
  • 105.) Oranje Kraljevića Marka
  • 106.) Pogibija Senjanin Ivana
  • 107.) Djevojka više Šibenika
  • 108.) Bolan Ibro i Fatima djevojka
  • 109.) Vojvoda Janko ženi oba sina zajedno
  • 110.) Pade Arap pod bijeli Solin
  • 111.) Dvorbu dvore dva Jakšića mlada
  • 112.) Grujica pogubi brata Tatomira ali se i sam ubije
  • 113.) Ivan Senjanin ugrabi iz kola sestru dizdarevu
  • 114.) Zadarski junak Durla Latinin pobedi hvališu Asan-agu
  • 115.) Kraljica otkriva svoga brata u tavnici
  • 116.) Vila javlja san bišćanskom kapetanu
  • 117.) Nevjera ljube Novakovića Gruje
  • 118.) Svađa Mijata arambaše i Vida Žeravice
  • 119.) Vuk Mandušić izbavlja iz ropstva Senjanin Ivana
  • 120.) Mustaj-beg lički izgubi glavu zbog hvalisanja
  • 121.) Zavada braće, ali ih pomiri ljuba starijeg brata
  • 122.) Loženje crkvenih stvari da bi se četa ogrijala
  • 123.) Zadarski ban oslobađa Prlju Radosava da bi izbavio ljubu i sina
  • 124.) Marko Kraljević i Pilip Dragilović
  • 125.) Četu vodi kalauz djevojka
  • 126.) Mlado Ture dobi na prevaru sestru od Janoka bana
  • 127.) Senjski kapetan oslobodi Šimu Bogetića jer istuče Petra Mrkonjića
  • 128.) Junaštvo Murat-arambaše
  • 129.) Nevera sestre
  • 130.) Ljubavni jadi Kuča Ajmanića
  • 131.) Arambaša Jelečković Mujo izdaje Vida Marinčića
  • 132.) Vila zavadila braću
  • 133.) Vojvodi Janku stiže glas da je Sekula ranjen
  • 134.) Sestra vojvode Janka žrtvuje za njega svoga sina
  • 135.) Svađa Senjanin Ivana i uskok Radojice
  • 136.) Jerko Latinin vodi četu preko mora
  • 137.) Šaljive i skaredne poskočice
  • 138.) Poturče Nukica ugrabi sestru Vida Miljkovića
  • 139.) Vernost ljube Kraljevića Marka
  • 140.) Marko Kraljević izbavlja bega Konstantina
  • 141.) Bogdan prodaje ljubu da bi podmirio dugove
  • 142.) Asan-aga poklanja caru dvore i jedinicu za careva sina
  • 143.) Tucak Manojlo beži iz sužanjstva
  • 144.) Čežnja za dragom
  • 145.) Majstor Manojlo, kalfa Danojlo i careva kći
  • 146.) Devojačke tajne
  • 147.) Pošalice
  • 148.) Tuga za dragim
  • 149.) Janković Stojan otima Osman-begovu ljubu
  • 150.) Starina Novak ne hte da obljubi svoju posestrimu
  • 151.) Nevjera ljube Kraljevića Marka
  • 152.) Tuga zbog rastanka
  • 153.) Karlovkinje
  • 154.) Konj budi dragu
  • 155.) Zidanje mosta na Neretvi
  • 156.) Tri hajduka pobediše trideset Senjana
  • 157.) Dijete Sekula gine u vojsci vojvode Janka
  • 158.) Sejmen-baša Ramo uzima ćerku dizdarevu
  • 159.) Prerušena Fatima prevozi s bratom pašu s vojskom
  • 160.) Serdar Ilija otima lijepu Fatimu iz Udbine
  • 161.) Momče Nikola odbeže sa sestrom bega Uzumovića
  • 162.) Bula udovica nastrada zbog svoga sina
  • 163.) Bilušić Ilija pobedi sa četom Turke Klišane
  • 164.) Vojvoda Juriša zadob i bogat plijen
  • 165.) Zašto je ćerka šira nego dulja
  • 166.) San Gradiške djevojke
  • 167.) Turkinja kuša vlaško momče
  • 168.) Dva ajduka na mukama
  • 169.) Pozvan u svatove da bude kum svojoj dragoj
  • 170.) Razgovor dragih ispod višnjice
  • 171.) Tekla voda tekelija
  • 172.) Jauklija Crničić Alage
  • 173.) Mladi bostandžija i gaće kadunine
  • 174.) Ja usadih vitu jelu
  • 175.) Doskočice
  • 176.) Vila uzima od vode harače
  • 177.) Konj crče dvoreći ranjenog gospodara
  • 178.) Vino pije Dojčin Petar
  • 179.) Boj na Grahovu
  • 180.) Draga se rastaje sa glavom svoga verenika
  • 181.) Marko i vila
  • 182.) Djevojka ostaje vjerna svome draganu
  • 183.) Alibegovica i njen dever
  • 184.) Gaće Ajkunine
  • 185.) Devojka pobrati momka
  • 186.) Miklin mlad i gospođa Jerina
  • 187.) Ilija Smiljanić napada Bihać
  • 188.) Ženidba Crnojević Iva
  • 189.) Radonja i Jagoda djevojka
  • 190.) Teški gresi Duke Senkovića
  • 191.) Ljubavni jadi Kuča Ajmanića
  • 192.) Prelijepoj Kati ne treba vjerovati
  • 193.) Bazrđan Mustafa domami Celil-begovicu
  • 194.) Razgovor carevog sluge i devojke
  • 195.) Ljubavne meditacije
  • 196.) O, gospođo, srce moje!
  • 197.) Dvoje su se milovali
  • 198.) Čežnja za ljubavlju
  • 199.) Želja za dragom
  • 200.) Momak pobeže od svoje dragane
  • 201.) Ljubavna čežnja pretvara se u mržnju i osvetu
  • 202.) Drago i nedrago
  • 203.) Lepa devojka i carević
  • 204.) Martoloz Marko umire od devojačkog uroka
  • 205.) Lijepa Jana i mudri Latini
  • 206.) Poruka dragoj nadaleko
  • 207.) Jelen i košuta
  • 208.) Mlado Ture i knez Lazar
  • 209.) Dan vojvoda i njegove vozarice
  • 210.) Car Konstantin hara Svetu Goru
  • 211.) Rastanak
  • 212.) Lepi Jovan konja pase
  • 213.) Ivo i Anica
  • 214.) Nazli-Stojko i njegova dragana
  • 215.) Devojka othranila tri sokola
  • 216.) Lepi Jovo ide sestri u pohode
  • 217.) Lepa Mara i njen ružičnjak

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Милисавац, Живан, ур. (1984). Југословенски књижевни лексикон (2. изд.). Нови Сад: Матица српска. стр. 191. 
  2. ^ а б в Ерлангенски рукопис : зборник старих српскохрватских народних песама. Никшић: Универзитетска ријеч. 1987. стр. 5—25, 421—426. 
  3. ^ а б „Pesme Erlangenskog rukopisa”. monumentaserbica.branatomic.com. Приступљено 26. 1. 2022. 
  4. ^ а б „Немац пре Вука сакупио српске народне песме: Ерлангенски рукопис”. rasen.rs. Приступљено 26. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]