Корисник:Sime98/песак

С Википедије, слободне енциклопедије
Diablo
Sime98/песак
Developer(i)Blizzard North
Izdavač(i)Microsoft Windows, Classic Mac OS
Blizzard Entertainment
PlayStation
Electronic Arts
SerijaDiablo
PlatformeMajkrosoft Vindous, Klasični MAC OS, Plejstejšn
ModifikacijeZa jednog i više igrača
Producent(i)Bill Roper
Dizajner(i)David Brevik
Erich Schaefer
Max Schaefer
Eric Sexton
Kenneth Williams
Programer(i)David Brevik
UmetniciMichio Okamura
Kompozitor(i)Matt Uelmen
NaslednikDiablo II

Diablo је RPG (eng. Role Playing Games - igranje različitih uloga u fantazijskom svetu) igra koju je razvio Blizard Nort (eng. Blizzard North), a objavio Blizard Entertejment (eng. Blizzard Entertainment) 31. Decembra 1996.[1][2]

Postavljen u izmišljenom Kraljevstvu Khanduras u smrtnom carstvu, Diablo čini da igrač preuzme kontrolu nad usamljenim herojem koji se bori da oslobodi svet od Diabla, Gospodara terora. Ispod izmišljenog grada Tristram, igrač putuje kroz šesnaest nasumično generisanih nivoa u tamnici, konačno ulazeći u sam pakao kako bi se suočava sa Diablom.

Paket ekspanzije pod nazivom Diablo: Hellfire je objavljen 1997. godine od strane Siera Entertejment (eng. Siera Entertainment). 1998. Elektronik Arts (eng. Electronic Arts) je izdao Diablo za Soni Plejstejšn (eng. Sony PlayStation).[3] Ova verzija, koju je razvio Klimak Studio (eng. Climack Studios), imala je direktnu kontrolu pravca glavnog lika, za razliku od pokreta pokaži-i-klikni, koristeći PlejStejšn kontroler. Verzija za Segu Saturm je razmatrana od strane Elektronic Arts, ali nikada nije objavljena.[4] Nivo uspeha igre doveo je do dva nastavka: Diablo II 2000. i Diablo III 2012. godine. Pet godina kasnije, da bi proslavili Diablo-vu 20. godišnjicu, „The Darkening of Tristram” je dodan Diablo III početkom 2017.[5]

Igra[уреди | уреди извор]

Diablo je RPG igra. Igrač se kreće i interaktuje sa okolinom uglavnom pomoću miša.[6] Ostale akcije, kao što su korišćenje magije, se postižu korišćenjem tastature.[6] Igrač moze da dobije novu opremu, nauči nove magije, pobedi neprijatelje i interaktuje sa ne-igrajućim karakterima (eng. NPC - non-playing character) tokom igre.

Klase[уреди | уреди извор]

Diablo ima 3 klase karaktera: ratnik, strelac i čarobnjak. Svaka klasa ima različit raspored atributa kao i jedinstvenu sposobnost. Svaka klasa je sposobna da koristi skoro svu opremu i magije, za razliku od kasnijih igrica iz ove serije koje imaju opremu i magije koje su specifične za pojedinu klasu. Međutim ograničenje u atributima po klasama nagrađuje igru koja ih efikasno koristi npr. ratnik ne moze da nauči magije visokog nivoa kao čarobnjak zbog njegovog lošeg potencijala, ali je veoma dobar u borbi prsa u prsa sa brzim napadom oružijem i kritičnim udarcima za dodatnu štetu.

  • Ratnik: Fizički najsposobniji od sve tri klase. Ratnik je borac prsa u prsa koji moze da istrpi najviše štete. Njegov primarni atribut je snaga i počinje igru sa mogućnošću da popravi komade opreme po ceni njene izdržljivosti.[6]
  • Strelac: Majstor oružija sa dometom. I ako nije jak koliko i ratnik, strelac je veoma efikasan u napadanju neprijatelja lukom i sterlama. Njegov primarni atribut je spretnost i počenje igru sa mogućnošću da razoruža zamke.[6]
  • Čarobnjak: Fizički najslabiji od sve tri klase, ali moze da nauči magije najvećeg nivoa. Njegov primarni atribut je magija i počenje igru sa mogućnošću da dopuni magični štap magijom po ceni smanjivanja maksimalnog broja magije koju štap može da zadrži.[6]

U ekspanziji Diablo: Hellfire je dodat i monah. Monah je spretan pri korišćenju štapova za borbu prsa u prsa, i nije povezan sa monahom u Diablo III. Ostale dve klase, bard i varvarin, nisu završene i ostale su kao skriveni karakteri koje je bilo moguće igrati upotrebom haka i korišćenjem ikonica od strelca i ratnika. Bard je sposoban da koristi oružija u obe ruke dok je varvarin specijalizovan za korišćenje dvoručne sekire.[7]

Oprema[уреди | уреди извор]

Većina predmeta ima minimalni zahtev za atribute da bi se efikasno koristilo. Beli predmeti su normalni predmeti, plavi su magični dok su zlatni jedinstveni. Svi predmeti osim belih zahtevaju identifikaciju da bi se koristile njihove magične sposobnosti. Predmeti se troše njihovim korišćenjem i imaju ograničenu izdržljivost. Kad izdržljivost predmeta padne na nulu, predmet je uništen. Igrač može da se vrati u grad i da plati nadoknadu ne-igrajućem karakteru, kovaču Grisvoldu (eng. Griswold the Blacksmith), da popravi predmete, dok ratnik moze sam da popravlja predmete po ceni maksimalne izdržljivosti.[6]

Lukovi su jedina oružija sa dometom u igrici koje najčešće koriste strelci. Štapovi, iako mogu da se koriste za fizički napad, se najčešće koriste za njihovu mogućnost da drže magiju u sebi, pošto oslobađanje magije iz štapa ne zahteva da igrač nauči tu magiju i ne troši manu. Štap može da oslobodi magiju određen broj puta pre nego što mora da se napuni. Mačevi se obično koriste jednom rukom (mada postoje i varijante za korišćenje sa obe ruke), dok su sve sekire namenjene za korišćenje sa obe ruke. Maljevi i toljage rade 50% više štete neumirućima. Štitovi, kada se upare sa oružijem namenjenim za jednu ruku, omogućavaju blokiranje protivničkih napada. Postoje tri klasifikacije za oklop: lak, srednji i težak. Karakterima je takođe dozvoljeno da nose kacigu, dva prstena i ogrlicu.[6]

Knjige sadrže formule za magije. Magične knjige ne mogu da se koriste vise puta, a korišćenje više knjiga sa istom formulom povećava nivo magije do maksimalnog, 15. nivoa. Svitci dozvoljavaju korišćenje magije koje igrač još nije naučio i magije koje nisu dostupne u knjigama. Oni nestaju posle upotrebe. Postoji i veliki broj napitaka koji se mogu koristiti koji uključuju napitke za obnavljanje zdravlja i mane, kao i eliksire koji poboljšavaju statistike.[6]

Više igrača[уреди | уреди извор]

Ova igrica može da se igra sa najviše 4 igrača. Statistike karaktera se periodično čuvaju. Igrači mogu da budu ili agresivni prema drugim igračima ili da igraju zajedno. Oni mogu da se povežu na jedan od sledećih načina: direktna veza, pomoću modema, konekcijom na Battle.net, ili preko IPX mrežne konekcije. Ova igrica ne sadrži Blizardove bolje metode protiv varanja pa su većina karaktera za igru sa vise igrača izmenjeni na razne načine pomoću takozvanih trenera ili programa za editovanje programa kao što je Čit Endžin (eng. Cheat Engine).[6][8]

Priča[уреди | уреди извор]

Svet[уреди | уреди извор]

Svet Diablo-a sadrži svet smrtnika, raj i pakao.[6] Nakon dugih ratova između anđela i demona, uskrsnuće čoveka je potstaklo tri gospodara pakla (uključujući i Diabla) da traže pobedu kroz uticaj na svet, koje je uslovilo njihovo izgnanstvo u svet smrtnika. Tamo su sejali haos, nepoverenje i mržnju među ljudima u Svetištu sve dok ih grupa čarobljaka, nazvana Horadim, nija zarobila u začaranim kristalima nazvanim kamenje duše. Diablov kamen je bio zakopan duboko u zemlju na kojem mestu je podignut manastir.

Nakon više generacija, svrha manastira je zaboravljena. Mali grad nazvan Tristam se podigao pored ruševina manastira. Kada je kralj Leorik (eng. Leoric) renovirao manastir kao katedralu, Diablo je izmanipulisao nadbiskupa Lazarusa, da uništi njegov zatvor. Diablo je zatim zaposeo kralja, poslao njegove vitezove i sveštenike u rat sa miroljubivim kraljevstvima i onda zaposeo kraljevog sina, princa Alvrehta (eng. Alvrecht), i napunio katakombe ispod katedrale sa stvorenjima formiranih od noćnih mora mladog dečaka.

Tristam je postao grad straha i terora, gde ljudi nestaju noću. Bez kralja, zakona i vojske da ih brani, većina seljaka je pobeglo.[6]

Zaplet[уреди | уреди извор]

Igrica počinje kada karakter igrača dođe do Tristama. Većina preostalih seljana pomažu igracu npr. starešina Dekard Kain (eng. Deckard Cain the Elder).[9] Lavirint ispod katakombi se spušta kroz tamnice crkve, katakombe, pećine, dok na kraju ne dođe do samog pakla, svaki nivo sa svojom kombinacijom neumirućih, životinja i demona, dok je Leorik reanimiran kao kralj skeletona.

Kasnije u igri, heroj mora da se bori protiv nadbiskupa Lazarusa, i na kraju samog Diabla. Na kraju igre, heroj ubija Diablovu smrtničku formu.[10] On tada uzima kamen duše iz Diablovog čela, čije telo postaje beživotno telo princa Alvrehta.[10] Heroj tada zabija kamen u svoje čelo i zadržava srž Diabla u sebi.[10]

Razvoj[уреди | уреди извор]

Diablо-a je osmislio David Brevik dok je razvijao borilačku igricu Justice League Task Force (1995), razvijen od strane japanskog studija Sunsoft sa dva američka studija, Kondor Gejms (eng. Condor Games) (kasnije Blizard Nort) na Segi Genesis verziji i Silikon end Sinaps (eng. Silicone & Synapse) (uskoro reimenovani u Blizard Entertejnment) na SNES verziji.[11] Kondor, Brevikov studio, inicijalno nije bio svestan postojanja verzije za SNES, ali se kasnije upoznao sa ko-developerom te verzije, sa kim imaju slično interesovanje za igrice za personalne rečunare. Kondorov predlog za Diablo-a, tada RPG igricu zasnovanu na potezima, je odbijan od strane drugih izdavača sa izgovorom da su „RPG igrice mrtve” pre nego što se Blizard zainteresovao nakon što im je ideja predložena u januaru 1995. Blizard je, nakon njihovog velikog uspeha sa strategijskom igricom u realnom vremenu Warcraft: Orcs & Humans, zahtevao dve velike promene, da igrica bude u realnom vremenu i da podržava igranje sa više igrača. Brevik je takođe dizajnirao „moderan i kul” interfejs namenjen da donese računarskim RPG igrama brzu direktnost konzolnih igara koju ima Doom (1993). Kondor je tokom razvoja preimenovan u Blizard Nort.[12] Osnova za Diablo-a je igrica Moria iz 1980-ih.[13] Bil Roper (eng. Bill Roper) je kasnije rekao da je „početni korak tima, ukratko, bio da uzme uzbuđenje i slučajnost igara kao što su Moria, Nethack i Rogue, i dovede ih u devedesete sa fantastičnom grafikom i zvukom”. Prelazak na igru u realnom vremenu dogodio se otprilike šest meseci nakon početka razvoja.[14]

Prema Matu Bartonu (eng. Matt Barton), igra Telengard, koju je 1982. godine izdavač Avalon Hil (eng. Avalon Hill), uticala je na razvoj Diablo-a.[15] Barton i Bil Logudajs (eng. Bill Loguidice) takođe navode seriju Legend of Zelda kao uticaj na Diablo-a, posebno na prelazak na igranje u realnom vremenu, dalje od načina igranja ranijih RPG igrica u potezima zasnovanih na statistikama.[16]

Muzika[уреди | уреди извор]

Muziku Diablo-a je komponovao Mat Uelman (eng. Matt Uelman). Ona se sastoji od šest numera. Objavljen je 15 godina nakon objave igrice, u 2011. godini.

Izdanje[уреди | уреди извор]

Diablo zahteva originalni CD da bi mogao da se igra, ali na disku takođe postoji i Diablo: Spawn, verzija za deljenje koja ga ne zahteva. Ova verzija igre dozvoljava pristup u prva dva nivoa tamnice, dozvoljava igranje samo jedne klase i ne dozvoljava interakciju sa dosta NPC seljana. Moguće je igrati sam ili sa više igrača sa istim restrikcijama. Ovaj demo je dostupan za preuzimanje preko interneta.

U 2019. godini je Diablo dobio svoje digitalno izdanje na GOG.com sa malim poboljšanjima.[17]

Prijem[уреди | уреди извор]

Prodaje[уреди | уреди извор]

Prema Maks Šeferu (eng. Max Schaefer), Blizardove početne procene prodaje Diablo-a bile su skromne. On je izjavio: „Mislili smo da ako sve prođe dobro, prodat ćemo 100.000 primeraka.” Nakon pozitivne medijske pokrivenosti igre pre objavljivanja, procene tima su povećane na otprilike 500.000 primeraka, kasnije je rekao David Brevik.[18] Broj pretporudžbina je premašio 450.000 jedinica globalno do 17. decembra, kada je igra trebala biti lansirana sa isporukom od 500.000.[19] Diablo je debitovao na prvom mestu na mesečnom grafikonu prodaje računarskih igara za januar 1997 u magazinu PC Data.[20] Na poziciji je ostala još tri meseca,[21][22][23] pre nego što ga je X-Wing vs. TIE Fighter premestio na drugo mesto u maju.[24] Diablo je ostao na drugom mestu do septembra, kada je pao na peto.[25][26][27][28] On je izašao iz prvih 10 u oktobru.[29]

U Sjedinjenim Američkim Državama, igra je bila najprodavanija u prvih šest meseci 1997.[30] Njena svetska prodaja premašila je 500.000 jedinica do aprila,[31] 750.000 do juna i 1 milion do kraja novembra.[32][33] Do kraja 1997. Diablo je prodao 670.155 kopija samo u Sjedinjenim Državama i PC Data ga je Proglasio za četvrtu najprodavaniju kompjutersku igru godine u zemlji.[34] Šefer pripisuje uspeh igre delimično datumu isporuke 27. decembra, i napomenuo da „nije bilo drugih igara objavljenih nakon Božića, tako da smo bili jedina igra u gradu dugo vremena.”[18]

Nakon što je u poslednjim mesecima 1997. bio odsutan sa PC Data tabela,[35][36] Diablo je zauzeo 13. mesto na rang listi za februar 1998. godine. Ostao je među prvih 20 za još jedan mesec,[37] odakle je ispao u aprilu i ponovo se pojavio u junu.[38][39] Vratio se na prvih 10 u periodu od jula do oktobra[39][40][41][42] i postigao trece mesto u avgustu.[40] U prvoj polovini 1998. godine to je bio 14. najprodavanija igrica u SAD-u. U to vreme, Džejson Okampo (eng. Jason Ocampo), iz Kompjuter Gejm Stratedži Plus (eng. Computer Game Strategy Plus), nazvao je Diablo jednim od višegodišnjih stanovnika „grafikona”, i uporedio svoju dugovečnost sa igricama Myst i NASCAR Racing 2[43]. Prosečna prodajna cena igre tokom perioda januar-jun bila je $36[43]; do oktobra, ona je pala na $26[42]. Diablo je završio na 11. mestu u SAD-u, sa prodajom od 354.961 jedinica i prihodima od 9.57 miliona dolara u regionu.[44] U avgustu 1998. Diablo je dobio „Zlatnu” nagradu za prodaju od Verbend der Unterhajtungsoftver Dojčland (ger. VUD - Verband der Unterhaltungssoftware Deutschland),[45] što ukazuje na prodaju od najmanje 100.000 jedinica širom Nemačke, Austrije i Švajcarske.[46]

Globalna prodaja Diablo-a dostigla je skoro 2 miliona jedinica do septembra 1998.[47] Godinu dana kasnije, prodaja samo u SAD-u narasla je na 1,17 miliona primeraka, što ga je dovelo do titule sedmog najvećeg prodavca računalnih igara u zemlji od januara 1993.[48] Ovaj broj je porastao na 1,3 milion primeraka do marta 2000. Pišući o prodajama,  GejmSpot-ov pisac Deslok je izjavio da je Diablo bio „nesporni komercijalni blokbaster”.[49] Igra se vratila 2000. godine na PC Data-inu listu 20 najboljih računarskih igara te godine za Sjedinjene Države, sa prodatih 260.020 primeraka.[50]

Širom sveta, Diablo je prodao 2 miliona primeraka do sredine 2000. godine i dostigao 2,3 miliona do januara sledeće godine.[51][52] Konačno, igra je prodata u više od 2,5 miliona primeraka do sredine 2001. godine.[53]

Kritike[уреди | уреди извор]

Критички пријем
Оцене агрегатора
АгрегаторОцена
GameRankingsPC: 89%
PS: 80%
MetakritikPC: 94/100
Оцене рецензената
ПубликацијаОцена
CGW4.5/5 звездица
GejmspotPC: 9.6/10
PS: 8.3/10
Next GenerationPC: 5/5 звездица
PS: 4/5 звездица
PC Gamer90%
PC Zone88/100
Macworld4.5/5 звездица
Computer Games Strategy Plus4/5 звездица
PC Magazine5/5 звездица
PC GamesPC: A

Diablo je dobio pohvale kritičara, sa prosečnom ocenom 94/100 na Metakritik-u.[54] Većina je hvalila igru koja izaziva ovisnost o igri,[55][56][57][58] slučajno generisane tamnice,[55][56][57][58] odličan izgled,[56][57][58] muziku[55] i veliki broj mogućih magijskih predmeta, neprijatelja, nivoa i zadataka.[55][56][58] Posljednji aspekt je zabeležio urednik GejmSpot-a Trent Vard u njegovoj recenziji: „Slično tome, iako je uključen određeni broj čudovišta, samo nekoliko će biti vidljivo tokom svake pune igre. To znači da če se igrači koji se vraćaju drugi ili treći u igru najverovatnije boriti protiv protivnika koje ranije nisu videli.”[55]

Recenzenti su obično naveli igranje preko interneta sa više igraća kao jednu od najjačih tačaka u igri, koja se opisuje i kao povećanje njegove vrednosti da se igrica igra više puta.[55][56][57] Kolumnista Bernard Ji (eng. Bernand Yee) prokomentarisao je da u poređenju sa savremenim igrama za više igraća preko interneta kao što je Quake, Diablo daje novajlijama mnogo veće šanse da uživaju, jer mogu ili da sarađuju sa drugim igračima ili da izgrade svoj karakter tako da mogu da se odupru neprijateljskim igračima.[59] Sindi Jans (eng. Cindy Yans) iz Kompjuter Gejms Magazina (eng. Computer Games Magazine) je izjavila da su „oružje, oklopi i predmeti toliko brojni da uvek dobijate nešto novo da probate ... da ne spominjemo deo za više igrača”; nastavila je da kaže da „za svakoga ko uživa u dobroj igri za istraživanje tamnice u više igrača, Diablo se ne može pobediti”. Jans je završila svoju recenziju, „Uprkos prilično bledoj priči, [...] razvodnjenim zadacima i velikom potrebom za ponavljanje, Diablo je obavezan za svakoga ko je zainteresovan za zabavu ”.[56] Vard je izjavio: „Diablo je najbolja igra koja se pojavila u protekloj godini, a vi treba da posedujete kopiju. Tačka.”[55]

Mihael Govan (eng. Michael Gowan) iz Mekvorld-a (eng. Macworld) je napisao: „Jedini nedostatak ove igre je što se avantura završi prerano.”  Recenzija Stiva Kleta (eng. Steve Klett) za PC Gejms (eng. PC Games), koja je preštampana u sestrinskom časopisu GejmPro (eng. GamePro), komentarisala je da „Diablo definitivno nije vaš tipična igrica klanja u tamnici. Tačnije, njegovi najbliži rivali su igre kao što su Gauntlet and Loaded na PlejStejšnu, ali se stvarno ne mogu uporediti.”[58] Kritičar Nekst Generejšn-a (eng. Next Generation) je slično primetio da je Diablo više moderna inkarnacija Gauntleta od RPG-a, „ali sa dovoljno promena i poboljšanja da bi to bilo potpuno novo iskustvo, i jedan od najboljih naslova ove godine.”[57]

Nekst Generejšn je pregledala PlejStejšn verziju igre, ocenila je četiri zvezdice od pet, i izjavila da „Ako ste bili ovisni o PC verziji, možete je ponovo doživeti na Plejstejšn. A ako niste uopšte igrali Diablo-a, probajte ovo.”[60]

Diablo je osvojio nagradu „Igra godine” od Kompjuter Gejming Vorld (eng. Computer Gaming World), GejmSpot i Kompjuter Gejm Entertejment (eng. Computer Game Entertainment) za 1996,[61][62][63] i bio je drugoplasirani za nagradu Komputer Gejm Stratedži Plus u ovoj kategoriji.[64] Urednici časopisa Kompjuter Gejming Vorld napisali su: „Za ovu godinu Diablo je igra koju će svi pamtiti.”[62] Takođe je nazvana najboljom kompjuterskom igrom 1996. godine od strane GejmSpot, Komputer Gejm Entertejment i Kompjuter Gejms (eng. Computer Games).[61][63][64] Dok je bila nominovana za nagradu „Role-Plajing Game of the World”, ali je publikacija dala čast igrici The Elder Scrolls II: Daggerfall.[62]

Nasledstvo[уреди | уреди извор]

Godine 1998. PC Gejmer proglasio ga je 42. najboljom kompjuterskom igrom ikada objavljenom, a urednici su je nazvali „gotovo besprijekornim igračkim iskustvom”.[65]

Godine 2005. GejmSpot je izabrao Diablo kao jednu od „Najvećih igara svih vremena”.[66] Smešten je na 20. mestu liste „Top 100 RPGs Of All Time” časopisa Gejm Informer (eng. Game Informer).[67]

Ekspanzioni paket napravljen za Diablo-a je Diablo: Hellfire, objavljen 1997. godine. Proizveo ga je Siera Entertejment, a ne razvojni tim Blizard Nort. Funkcija za igranje sa više igrača ekspanzionog paketa je onemogućena verzijom 1.01. Dodatni sadržaj je sadržao dva dodatna segmenta tamnice koji se nalaze unutar nove sporedne priče, nekoliko jedinstvenih predmeta i magičnih svojstava predmeta, čarolija i četvrte klase, monaha. Tu su i dve nedovršene „test” klase (bard i varvarian) i dva zadatka kojima se može pristupiti kroz modifikaciju konfiguracionog fajla.

Blizard je 1996. godine prodao ekskluzivna svetska prava za razvoj, objavljivanje i distribuciju konzolnih verzija igre Elektronik Arts-u.[68] Godine 1998. izdata je verzija Diablo-a za PlejStejšn, koju je razvio Klimak Studios i objavio Elektronik Arts. Igra nije imala online igru, ali je imala kooperativni režim za dva igrača. Značajne razlike u odnosu na PC verziju uključuju automatsko ciljanje za oružja i čarolije sa dometom i mogućnost povećanja brzine igre. Sadrži opciju da naučite priču preko naratora bez potrebe za pronalaženjem knjiga u igri. Verzija evropskog PAL-a je prevedena na francuski, nemački i švedski jezik uz originalni engleski. Verzija za PlejStejšn je bila zloglasna zbog potrebe za 10 blokova na PlejStejšn memorijskoj kartici; standardna veličina memorijskih kartica za platformu bila je 15 blokova.

Igra je ponovo objavljena zajedno sa Hellfire-om u paketu 1998, pod nazivom Diablo + Hellfire. Kolekcija Blizard-ovih igara godine, objavljena 1998. godine, sadrži kopije igrica: Diablo, StarCraft i Warcraft II: Tides of Darkness. Blizard Antolodži (eng. Blizzard Anthology) (2000) je sadržala: Diablo, StarCraft, StarCraft: Brood War i Warcraft II: Betl.net Edition. Diablo Gift Pek (eng. Diablo Gift Pack) (2000) sadrži Diablo i Diablo II, ali bez proširenja. Diablo: Betl Čest (eng. Diablo: Battle Chest) (2001) sadrži Diablo, Diablo II i proširenje Diablo II: Lord of Destruction. Kasnija izdanja Diablo: Betl Čest takođe imaju strateški vodič za Diablo II i Lord of Destruction,[69] iako naredna izdanja ne uključuju originalnu igru, umesto toga sadrže Diablo II, njegovu ekspanziju i njihove strateške vodiče.

Za dvadesetu godišnjicu Diablo-a, tokom BlizzCon-a 2016, najavljeno je da će Diablo III dobiti besplatan dodatak nazvan „The Darkening of Tristram” koji će ponovo kreirati originalnu igru. Dodatak sadrži tamnicu od 16 nivoa, četiri glavna protivnika iz originalne verzije i specijalne grafičke filtere i ograničeno kretanje u 8 smerova iz originalne igre. Testna verzija dodatka je objavljena 11. novembra 2016. na serveru za javno testiranje.[70][71]

U martu 2019. godine, Diablo je postao dostupan za prodaju na GOG.com, što je prvi put da je Blizard objavio igru na digitalnoj platformi za distribuciju.[72] Izdanje sadrži dve verzije igre: originalnu verziju iz 1996. godine i novu verziju zasnovanu na DirectX-u koju je izgradio GOG, koja ima dodatne opcije za prikaz i grafičke opcije.[72]


Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Blizzard Entertainment:Classic Games”. www.blizzard.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  2. ^ „Classic Game Postmortem: Diablo”. gdcvault.com. Приступљено 2019-05-17. 
  3. ^ Gamespot, Gamespot online games magazine, review of Diablo Playstation
  4. ^ Sega Retro , E3 '97 Sega Press release: 1997-06-19: SEGA INSTITUTES FIVE STAR GAMES POLICY
  5. ^ „BlizzCon 2016: Overwatch's Sombra revealed, Diablo returns, Hearthstone's Gadgetzan, and more”. PCWorld (на језику: енглески). 2016-11-04. Приступљено 2019-05-17. 
  6. ^ а б в г д ђ е ж з и ј Diablo Game Manual (PDF), Blizzard Entertainment, retrieved June 15, 2011
  7. ^ „Diablo Hellfire Tomb of Knowledge - Bard”. www.ladyofthecake.com. Приступљено 2019-05-17. 
  8. ^ "Download Diablo 1". GameGoldies Review of Diablo. February 3, 2010. Retrieved February 3, 2010.
  9. ^ Starešina Kain otkriva da je njegovo puno ume Dekard Kain tek pri kraju igre, nakon što igrač pokupi Lazarusov štap na zlim obalama u 15. nivou tamnice. Tada igrač može da ga sasluša da kaže „Ovo potvrđuje moje najveće strahove. I ako ne dozvoljavam sebi da slepo verujem drevnim legendama, ja ne mogu da dokažem da nisu tačne. Možda je došlo vreme da otkrijem ko sam. Moje pun ime je starešina Dekard Kain, i ja sam poslednji potomak drevnog društva kojem je predodređeno da čuvaju tajne drevnog zla. To zlo je trenutno očigledno na slobodi.”
  10. ^ а б в Na kraju igrice postoji kratak film u kojem narator kaže „Kamen duše gori sa paklenom vatrom kao sablasni crveni sjaj zamagljuje vaš vid. Sveža krv teče u vaše oči, i vi počinjete da čujete mučna šaputanja prokletih. Uradili ste ono što ste znali da mora biti učinjeno, a srž Diabla je sadržana - za sada, molite se da postanete dovoljno jaki da obuzdate demona i zadržite ga u zalazu. I ako ste ojačani vašom avanturom, još uvek možete da ga osetite kako puzi iz mračnih udubljenja vaše duše. Boreći se da zadržite kontrolu, vaše misli se okreću drevnim mističnim zemljama Dalekog istoka, možda tamo, iza pustih ostataka Aranocha, nađete odgovor, ili možda, spasenje.”}-
  11. ^ Grossman, Austin (2013-04-02). Postmortems from Game Developer: Insights from the Developers of Unreal Tournament, Black & White, Age of Empire, and Other Top-Selling Games (на језику: енглески). CRC Press. ISBN 9781136064623. 
  12. ^ Welsh, Oli (2016-03-29). „The moment Diablo - and the action-RPG genre - were born”. Eurogamer (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  13. ^ „GameSpot Presents: Eye of the Storm”. web.archive.org. 2002-12-03. Приступљено 2019-05-17. 
  14. ^ „GAMECENTER.COM - Features - Where Have All the Genres Gone?”. web.archive.org. 2000-12-06. Приступљено 2019-05-17. 
  15. ^ Specifically, Barton states, "What is Diablo but an updated Telengard?" Matt Barton (February 23, 2007) "The History of Computer Role-Playing Games Part 1: The Early Years (1980-1983)". Gamasutra. Retrieved August 26, 2014.
  16. ^ Loguidice, Bill; Barton, Matt (2012-08-21). Vintage Games: An Insider Look at the History of Grand Theft Auto, Super Mario, and the Most Influential Games of All Time (на језику: енглески). CRC Press. ISBN 9781136137587. 
  17. ^ „Diablo Now Available on GOG.COM”. news.blizzard.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  18. ^ а б „Blizzard Entertainment - 10th Anniversary Feature”. web.archive.org. 2002-04-02. Приступљено 2019-05-17. 
  19. ^ „Diablo Demand Skyrockets”. web.archive.org. 1997-06-06. Приступљено 2019-05-17. 
  20. ^ Staff (May 1997). "READ.ME; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (154): 34.
  21. ^ Staff (June 1997). "READ.ME; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (155): 36.
  22. ^ „PC Data Releases Monthly Numbers”. web.archive.org. 2000-03-06. Приступљено 2019-05-17. 
  23. ^ „Diablo...Stayin' Alive”. web.archive.org. 2000-02-26. Приступљено 2019-05-17. 
  24. ^ Staff (September 1997). "READ.ME; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (158): 31.
  25. ^ Staff (October 1997). "READ.ME; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (159): 46.
  26. ^ Staff (December 1997). "READ.ME; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (161): 56.
  27. ^ Staff (January 1998). "READ.ME; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (162): 56.
  28. ^ „Top Selling PC Titles”. web.archive.org. 2000-03-11. Приступљено 2019-05-17. 
  29. ^ Staff (February 1998). "READ.ME; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (163): 36.
  30. ^ „Game Sales on the Rise”. web.archive.org. 2000-03-07. Приступљено 2019-05-17. 
  31. ^ „Media Alert”. web.archive.org. 1999-02-10. Приступљено 2019-05-17. 
  32. ^ „Media Alert”. web.archive.org. 1997-07-04. Приступљено 2019-05-17. 
  33. ^ „Battle.net Defines Its Success: Interview With Paul Sams”. www.gamasutra.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  34. ^ Staff (April 1998). "The Best-Selling Games of 1997". PC Gamer US. 5 (4): 44.
  35. ^ „November's Top Games”. web.archive.org. 2005-04-06. Приступљено 2019-05-17. 
  36. ^ „The Top 20”. web.archive.org. 2005-05-02. Приступљено 2019-05-17. 
  37. ^ „Top 20 Games for March”. web.archive.org. 2005-04-06. Приступљено 2019-05-17. 
  38. ^ „StarCraft On Top”. web.archive.org. 2005-02-08. Приступљено 2019-05-17. 
  39. ^ а б „PC Data for July 1998”. web.archive.org. 2005-04-06. Приступљено 2019-05-17. 
  40. ^ а б Staff (December 1998). "Playing Lately; PC Data Best-Sellers". Computer Gaming World (173): 56.
  41. ^ „PC Data Hit List for September”. web.archive.org. 2000-03-09. Приступљено 2019-05-17. 
  42. ^ а б „Top-Selling PC Games for October”. web.archive.org. 2000-04-11. Приступљено 2019-05-17. 
  43. ^ а б „The Top 20”. web.archive.org. 2005-04-06. Приступљено 2019-05-17. 
  44. ^ Staff (April 1999). "The Numbers Game". PC Gamer US. 6 (4): 50.
  45. ^ „Neue Seite”. web.archive.org. 2000-07-13. Приступљено 2019-05-17. 
  46. ^ „VUD Homepage”. web.archive.org. 2003-01-10. Приступљено 2019-05-17. 
  47. ^ „Media Alert”. web.archive.org. 1999-02-18. Приступљено 2019-05-17. 
  48. ^ „pc.ign.com: PC Data Top Games of All Time”. web.archive.org. 2000-03-02. Приступљено 2019-05-17. 
  49. ^ „Desslock's RPG News”. web.archive.org. 2001-02-03. Приступљено 2019-05-17. 
  50. ^ Staff (April 2001). "Top 20 of 2000". Computer Gaming World(201): 34.
  51. ^ „Blizzard Entertainment - Press Release”. web.archive.org. 2000-08-16. Приступљено 2019-05-17. 
  52. ^ „Blizzard Entertainment - Press Release”. web.archive.org. 2001-10-24. Приступљено 2019-05-17. 
  53. ^ „Blizzard Entertainment - Press Release”. web.archive.org. 2001-12-01. Приступљено 2019-05-17. 
  54. ^ „Diablo”. Metacritic (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  55. ^ а б в г д ђ е Ward, Trent (1997-01-23). „Diablo Review”. GameSpot (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  56. ^ а б в г д ђ „Diablo Review”. web.archive.org. 2003-07-10. Приступљено 2019-05-17. 
  57. ^ а б в г д Staff (April 1997). "Caliente". Next Generation (28): 130.
  58. ^ а б в г д Klett, Steve (March 1997). "PC GamePro Review Win 95: Diablo". GamePro. No. 102. IDG. p. 56.
  59. ^ Yee, Bernard (April 1997). "Joyriding". Next Generation. No. 28. Imagine Media. p. 24.
  60. ^ "Finals". Next Generation. No. 42. Imagine Media. June 1998. p. 135.
  61. ^ а б „GameSpot's Best & Worst Awards: Table of Contents”. web.archive.org. 2000-12-13. Приступљено 2019-05-17. 
  62. ^ а б в Staff (May 1997). "The Computer Gaming World 1997 Premier Awards". Computer Gaming World (154): 68–70, 72, 74, 76, 78, 80.
  63. ^ а б Staff (July 1997). "The Computer Game Entertainment Awards 1996". Computer Game Entertainment (1): 54–58.
  64. ^ а б „Computer Games Online News”. web.archive.org. 1997-06-14. Приступљено 2019-05-17. 
  65. ^ The PC Gamer Editors (October 1998). "The 50 Best Games Ever". PC Gamer US. 5 (10): 86, 87, 89, 90, 92, 98, 101, 102, 109, 110, 113, 114, 117, 118, 125, 126, 129, 130.
  66. ^ „The Greatest Games of All Time - Diablo - GameSpot”. web.archive.org. 2014-10-13. Приступљено 2019-05-17. 
  67. ^ Staff, Game Informer. „The Top 100 RPGs Of All Time”. Game Informer (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  68. ^ "In the Studio". Next Generation. No. 23. Imagine Media. November 1996. p. 17.
  69. ^ „Diablo: Battle Chest”. GameSpot (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  70. ^ Schreier, Jason. „Blizzard Is Remaking Diablo Inside Of Diablo III”. Kotaku (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17. 
  71. ^ B, Pripremio Dominik (2016-11-07). „Originalni Diablo se vraća u Diablo 3”. IGN Adria (на језику: српски). Приступљено 2019-05-17. 
  72. ^ а б Machkovech, Sam (2019-03-07). „Blizzard has handed Diablo 1’s keys to GOG, and you can buy it right now”. Ars Technica (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-17.