Janoš Herceg
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Naslovi knjiga na mađarskom preslovljeni na ćirilicu. Pojavljuje se strana grafema. Potrebna korektura.. (januar 2023) |
Janoš Herceg | |
---|---|
Datum rođenja | 11. maj 1909. |
Mesto rođenja | Sombor |
Datum smrti | 29. januar 1995.85 god.) ( |
Mesto smrti | Sombor |
Herceg Janoš (Sombor, 11. maj 1909 — Sombor, 29.januar 1995) bio je pisac, urednik i prevodilac na mađarskom jeziku.[1][2]
Život i delo[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu i gimnaziju pohađa u svom rodnom gradu. U 1929. godini izdaje časopis „Iks“, koji je objavljen samo jedanput. 1932-1934. g. je službenik u štampariji u Somboru, a zatim saradnik časopisa „Új Hírek” – “Nove vesti”[2]. 1936-1938 g. je urednik u izdavačkoj kući „Dante“ u Budimpešti.[2]
Od 1939. g. je saradnik „Új Hírek” – “Nove vesti”, a posle i glavni urednik za kratko vreme, a zatim novinar u „Jutarnjim novinama“ u Novom Sadu. Od 1941. g. je direktor Gradske biblioteke u Somboru.[2] U vreme mađarske administracije je glavni urednik „Kalanđe“. Posle rata, do 1953. godine je urednik Izdavačke kuće „Bratstvo-jedinstvo“ u Novom Sadu.[2] U dva ciklusa (1953-1955 i 1957-1977) je urednik Novosadskog radija. 1955-1957. g. je glavni urednik časopisa „Most“. [2]
1977. g. je penzionisan i preselio se u Doroslovo. Iz Doroslova objavljuje svoje radove u elektronskim i pisanim medijima u Vojvodini. 1981. g. je izabran za člana Vojvođanske akademije nauke i umetnosti.[2] 1998. godine u Doroslovu, u znak sećanja, osnivaju književnu nagradu „Herceg Janoš“.
Naučni rad[uredi | uredi izvor]
Rad Herceg Janoša je bio izuzetno bogat, mada osim jednog perioda u Pešti, stvarao je uglavnom u uskom geografskom području, što bi se moglo proširiti jedino još prema Baranji (Batini). Odavde je krenuo i tu se i vratio sa izmišljenih i stvarnih evropskih putovanja, a putovao je na relaciji Budimpešta i Beograd, Novi Sad i Subotica; posetio je čitaoce, ljude koje je intervjuisao i kolege pisce. U međuvremenu je pisao, iz dana u dan, iz nedelje u nedelju, pisao je neumorno, istrajno i sa posvećenošću gotovo sedam decenija. Rezultat ovog neverovatnog rada je četrdeset napisanih knjiga.
Pored romana, izrazio se u svim žanrovima proze, u većini slučajeva uspešno, jer je bio upoznat sa svim tajnama zanata. Možemo reći da mu je glavni žanr bio esej, ali on je napisao i dnevničke beleške, portrete, recenzije, intervjue, sociografije, podlistke, eseje, istorijske beleške, dok su od književnih vrlina sve više sećanja zauzela prvo mesto, u mnoštvu žanrova koje je koristio prošlost je "ponovo stvorio", pretvorio u sadašnjost.
Herceg Janoš je bio i javna ličnost, publicista u najplemenitijem smislu te reči. "Mi smo mađarski pisci, ne možemo gledati ravnodušno na razvoj sudbine našeg naroda", rekao je on, a i delovao je u tom duhu. Na nogama je preživeo preokrete sudbine, promene sistema. Objašnjenje je video u tome da je "pažljivo plivao protiv plime, ali je plivao protiv ..." Uprkos uzdržanosti njegovih spisa cenzurisali su ga, izostavili su njegove radove urednici koji su bili oprezniji i od njega. On je učinio više nego iko za opstanak svog naroda, ali videći raspad i bespomoć, nejednom je iskusio neadekvatno individualno ustrajanje.
Priznanja[uredi | uredi izvor]
- Oktobarska nagrada Sombora, 1961.
- Književna nagrada „Kornel Senteleki”, 1972.[2]
- Književna nagrada „Hid”, 1978, 1980, 1990.
- Orden rada sa crvenom zastavom, 1980.
- Nagrada za životno delo Društva književnika Vojvodine, 1982.[2]
- Nagrada „Karolj Sirmai”[2], za sabrane kratke priče, 1986.
- Nagrada „Tibor Deri”, 1994.[2]
Radovi[uredi | uredi izvor]
Romani:[1]
- Tó mellett város, 1937. – Grad pored jezera
- Szikkadó földeken, 1954. – Na osušenoj zemlji
- Anna búcsúja, 1955. – Anin oproštaj
- Ég és föld, 1959. – Nebo i zemlja
- Iketánia, 1987. - Iketanija
- Módosulások, 1989. - Izmene
- Gogoland, 1992. – Gogoland
Kratke priče, eseji i studije :[1]
- Papírhajó, 1953. – Papirni brod
- Leányvári levelek, 1959. – Pisma iz Leanjvara
- Egy meg egy, 1968. – Jedan i jedan
- Két világ, 1972. – Dva sveta
- Előjáték,1975. - Predigra
- Távlatok, 1983. - Perspektiva
- Összegyűjtött elbeszélések I–III., 1986. – Sabrane priče I-III.
- Kitekintő,1989. - Pogled
- Nyíló idő, 1991. – Otvoreno vreme
- Régi dolgainkról, 1993. – O starim stvarima
- Mulandóság, 1994. - Prolaznost
- Összegyűjtött esszék, tanulmányok I–II., 1999., 2001. - Sabrani eseji, studije I-II.
Pesme:[1]
- Kiáltás a ködből, 1970. – Krik iz magle