Jahja Antiohijski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jahja ibn Said al-Antaki (ar. يحيى بن سعيد الأنطاكي), poznatiji kao Jahja Antiohijski ili Jahja iz Antiohije bio je arapski lekar i istoričar iz 11. veka.

Rođen je u Fatimidskom Egiptu, u porodici melkitskih hrišćana, ali se zbog progona hrišćana za vreme vladavine halifa Al-Hakima bi-Amr-Alaha (koji je vladao od 996. do 1021) preselio u Antiohiju, koja je tad bila pod rimskom vlašću.[1]

Njegov glavni rad bio je produžetak Anala aleksandrijskog patrijarha Eutihija od 938. do 1034. godine. Crpeći podatke iz mnoštva izvora, opisao je događaje u Rimskom carstvu, Bugarskoj, Kijevskoj Rusi, Abasidskom i Fatimidskom halifatu. Takođe je napisao veći broj teoloških radova u kojima brani hrišćanstvo i odbacuje islam i judaizam. Umro je oko 1066. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kazhdan, Alexander (ed.). Oxford Dictionary of Byzantium. . Oxford University Press. 1991. pp. 2213. ISBN 978-0-19-504652-6.