Jovan Komnin (strateg Drača)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jovan Komnin (grčki: Ἰωάννης Κομνηνός; oko 1074. - posle 1105) je bio vizantijski vojskovođa i duka Drača u službi cara Aleksija Komnina (1081-1118).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Aleksije Komnin (1081-1118)

Jovan je rođen oko 1074. godine kao najstariji sin starijeg brata vizantijskog cara Aleksija (1081-1118)[1], Isaka Komnina i njegove gruzijske žene Irine Alanije[2][3]. Godine 1081. Aleksije je predložio sklapanje braka između Jovana i nemačke princeze, ćerke Henrika IV (1056-1105), ali je dogovor propao[4]. Jovan je 1091. godine postavljen od strane Aleksija na mesto duke Drača umesto Jovana Duke koji je dobio titulu mega duksa i zapovedništvo nad vizantijskom flotom. Drač je bio veoma značajan grad. Smatran je "ključem Albanije"[5]. Normani su ga koristili prilikom napada na Balkan[6]. Ubrzo po stupanju na dužnost, Jovan je optužen od strane Teofilakta Ohridskog za zaveru protiv cara. Da bi se odbranio od optužbe, Jovan je optutovao u Filipopolj gde se nalazio Aleksije. Aleksije je odbacio svaku sumnju i vratio Jovana na mesto duke Drača[7].

Jovan je 1094. godine vodio rat protiv Srba pod velikim županom Vukanom. Imao je malo vojničkog iskustva. Dao je Vukanu dragoceno vreme stupajući u nepotrebne pregovore. Vukan je vreme iskoristio da organizuje svoje snage i napadne Vizantince u blizini Lipljana. Naneo im je težak poraz. Jovan je otputovao u Carigrad da opravda svoj poraz. Aleksije ga nije razrešio dužnosti. Jovan je 1096. godine primio Iga od Vermandoa, krstaša čiji su se brodovi nasukali na jadranskoj obali u blizini Drača[5]. Jovan je verovatno bio duka drački i 1105/6. godine kada je Ana Komnina zabeležila jedan poraz vizantijske vojske od Srba. Zbog pretnje Boemunda Tarentskog, car je smenio Jovana njegovim mlađim bratom Aleksijem[8].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Garland 2007, Anna Dalassena
  2. ^ Skoulatos 1980, str. 125, 135
  3. ^ Kazhdan 1991, str. 1144–1145
  4. ^ Skoulatos 1980, str. 135–136
  5. ^ a b Skoulatos 1980, str. 136
  6. ^ Angold 1997, str. 129ff., 152.
  7. ^ Angold 1997, str. 153
  8. ^ Skoulatos 1980, str. 136–137

Izvori[uredi | uredi izvor]