Josif Isihast

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Josif Isihast

Josif Isihasta (poznat i kao Josif Ćutljivi, grč. Ιωσηφ ο ῾Ησυχαστης) je svetogorski monah. Imena Josifovih učenika povezana su sa obnovom 6 od 20 svetogorskih manastira i mnogih manastira izvan Atosa. Proslavljen među svetima monasima Carigradske patrijaršije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Josif je rođen 1897. godine u selu Levki na ostrvu Paros. Njegov otac Georgi Kottis umro je 1907. godine, a majka Marija se bavila odgajanjem dece. Zbog teškog materijalnog stanja porodice nije završio školu. 1914. radio je u Pireju, zatim služio vojsku i nastanio se u Atini, gde se bavio trgovinom. Sa 23 godine, Francis se zainteresovao za duhovnu književnost. 1921. podelio je svoju imovinu siromasima i otišao na Svetu Goru da se zamonaši. Zatim se povlači u pustinju i obilazi kelije i pećine čuvenih atonskih podvižnika. Pet njegovih učenika - monaha koji su se zajedno sa njim "zatvorili u pećinu" radi praktikovanja Isusove molitve koja je temelj starčevog pogleda na duhovni život i osnovni impuls monaštvu - postali su igumani pet svetogorskih manastira obnovivši monaške svete obitelji u trenutku velike krize monaštva na Svetoj Gori [1].

Carigradski patrijarh Vartolomej je 20. oktobra 2019. godine najavio početak procesa kanonizacije starca Josifa od strane Carigradske patrijaršije [2].

Sinod Carigradske patrijaršije usvojio je 9. marta 2020. zvaničnu povelju o veličanju Josifa Isihaste, kao i Jefrema i Danila Katunačkog, kao svetih atonskih starešina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhimandrit Ioannikiй (Bэlan). Prepodobnый Daniil Isihast / Pravoslavie.Ru”. pravoslavie.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2021-10-19. 
  2. ^ CIII. Πατριάρχης, De Gruyter, 2019-10-21, str. 815—821, Pristupljeno 2021-10-19