Pređi na sadržaj

Ainu religija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije


Ainu religija je religija Ainu naroda, starosedelaca Japana koji naseljavaju ostrvo Hokaido. Po njihovom verovanju božanstva su prisutna u svim pojavama i objektima.[1]

Politeizam[uredi | uredi izvor]

Ainui veruju u bezbroj božanstava. Od tri prirodne religije (politeizam, panteizam i teizam) prva je najprirodnija i verovatno iz tog razloga politeizam se uglavnom može naći kod primitivnih naroda. Međutim, i Japanci, koji odavno imaju naprednu civilizaciju, nisu sasvim napustili politeistička verska uverenja. Oni nisu sasvim prihvatili čist budizam i ne žive život pobožnog vernika, ali njihova domaća religija – šintoizam govori o „osam miliona bogova“, što govori da Japanci još uvek nisu prevazišli politeistički stadijum.[2]

Običaji[uredi | uredi izvor]

Iako Ainui nemaju hramove i sveštenike, dosta pažnje posvećuju religioznim pitanjima. Nemaju posebno vreme za verske ceremonije, nema porodičnih molitvi, nepoznata im je sveta nedelja i nemaju posebnih praznika. Njihova velika verska ceremonija održava se prilikom medveđe gozbe, pri useljenju u novu kuću i prilikom nečije smrti i sahrane.

Prema Ainu veri, kada se moli Bogu neophodno je okrenuti se prema istoku, osim kada se moli boginji vatre. Otuda je običaj da se koliba gradi tako da gleda na istok.[2]

Božanstva[uredi | uredi izvor]

Ainui nisu ni u kom slučaju Panteisti koji veruju da je Bog sve, da su sve stvari, materijalne i duhovne, potekle od Njega i na kraju se vraćaju Njemu. Oni za svaki fenomen u prirodi vide posebno božanstvo. Svaki pojedinačni oblik života gledaju kao da je za sebe savršen, kao da je dovršena pojedinačna celina, iako je svaka živa jedinica zavisna od sile izvan i iznad nje. Oni svoj život smatraju odvojenim od života Boga. S druge strane, smatraju da zemaljska kontinuiranost tog života zavisi od volje Boga. Stoga se nadaju da će po smrti svoga tela, živeti miran lični život.

Ainui nemaju jednog apsolutnog Gospoda svega. Oni bogu pripisuju i dobar i loš karakter. Postoji mnogo raznih bogova kao što su: dobri i loši, muški i ženski, oni koje treba voleti i obožavati, oni koje treba mrzeti i izbegavati. Postoje bogovi rata i mira, sunca, meseca, zvezda, planina, reka, dolina, kiše, grmljavine, životinja, biljaka, grada, sela. To znači da postoje bogovi za svaki pojam iz prirode i svaki drugi zamišljeni pojam ili predmet. Ovi bogovi uglavnom čuvaju ljude i obezbeđuju im hranu.[1][2]

Pa ipak, Ainui veruju da je iznad svih ovih bogova Jedan Bog, Tvorac svih ostalih koji njemu odgovaraju, jer su oni Njegove sluge i zamenici. Po njihovom mišljenju to je isto kao što vladari upravljaju državama, a njihovi brojni zvaničnici u raznim resorima.[2]

Simbol dobra i zla[uredi | uredi izvor]

Ainu termin za Boga je kamui, a verovatno dolazi iz istog korena kao i japanska reč kami. U drevna vremena japanski oblik reči je bio kamu koja je još bliža ainu reči kamui. Zato je moguće da je japanska reč za božanstvo izvorno Ainu reč.

Danas se reč kamui koristi u proširenom značenju. Značenja zavise od toga sa kojom se reči upotrebljava i u zavisnosti od toga za koji predmet se koristi. Tako će Ainui reći: za velike planine – „božje planine“, za jake vetrove – „božji vetrovi“, za prelepi cvet– „božji cvet“, a za neko lepo lice – „božje lice“ itd. Ali kako i đavo, teške bolesti i još mnogo loših stvari imaju termin kamui, u tom slučaju ne možemo koristiti našu reč za boga. U tom slučaju prikladnija je grčka reč demon.

Može se zaključiti da kada se reč kamui primeni na dobre predmete, time se izražava kvalitet, milosrđe, uzvišenost. Kada se primeni za zle bogove, označava one kojih se najviše treba plašiti i užasavati. Kada se primeni na đavola, zmije i teške bolesti, označava ono što je najomraženije, gnusno i odbojno. Kada se koristi za osobu, često je samo učtiva titula.

S obzirom da Ainui termin za boga koriste za razne stvari, najuzvišenije i najniže, za bogove i đavole, duh i materiju, životinje i ljude, u njihovoj religiji je dosta sujeverja. To što je demonologija pomešana sa teologijom, loše pomešano sa dobrim, govori da su neke Ainu ideje koje se tiču Boga i religije pune oprečnosti.[2]

Sažet prikaz Ainu uverenja[uredi | uredi izvor]

Sagledavanjem verskih ubeđenja i sujeverja kod Ainua, može se zaključiti da:

  • Veruju u jednog vrhovnog Boga, Tvorca svih svetova i mesta, koji poseduje nebo. Njega zovu Kogan kara kamui, Moširi kara kamui, Kando kara kamui.
  • Veruju u postojanje brojnih nižih božanstava koja su potčinjena ovom jednom Tvorcu.
  • Veruju u postojanje mnogo zlih, kao i dobrih bogova.
  • Veruju da je Aioina kamui njihov predak, čovek koji je postao božanski i koji brine o Ainu narodu.
  • Veruju da postoje demoni, od kojih je glavni đavo, koji se zove Nitne Kamui.
  • Veruju da su duše ljudi i životinja besmrtne.
  • Veruju da duše uginulih životinja čuvaju ljude.
  • Veruju da duhovi preminulih starih žena imaju veliku moć da povrede i da se pojavljuju kao demoni u prirodi.
  • Veruju da postoje tri neba: uzvišeno, zvezdano i maglovito, a da ispod njih postoji šest svetova.[2]

Inao – verski simboli[uredi | uredi izvor]

Inao su štapovi od vrbovog drveta sa ostavljenim usecima kore u vrhu. Oni služe kao svete ponude bogovima, a pokazuju veru i predanost prinosioca. Kada se postave pojedinačno nazivaju se inao, a kada se postavi nekoliko njih zajedno, nazivaju se nusa. Ima ih više vrsta, u zavisnosti od toga kojim bogovima su namenjeni i u koje svrhe, a koriste se za razne namene u kolibi i ispred nje, pri odlasku u lov i ribolov itd.

Svaki Ainu najmanje jednom godišnje treba da napravi kućni inao, obično tokom zime. Neko pravi i za vanredne prilike, za razne gozbe ili povodom nekih  uspeha.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ainu History and Culture”. www.ainu-museum.or.jp. Arhivirano iz originala 24. 11. 2018. g. Pristupljeno 17. 11. 2018. 
  2. ^ a b v g d đ e Bečelor, Džon (2014). Ainu -starosedeoci Japana-. Beograd: Kokoro. ISBN 978-86-89057-24-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]