Akuzativ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Akuzativ je četvrti padež u srpskom jeziku i odgovara na pitanje Koga? i Šta?, i zavisi od glagola, prideva i predloga. Pojavljuje se i u većini drugih slovenskih jezika gde ima sličnu funkciju, a ponegde i oblik. Akuzativ je padež koji označava da glagolska radnja potpuno obuhvata neki predmet.

Upotreba akuzativa[uredi | uredi izvor]

  • akuzativ bez predloga u rečenici je
    • pravi objekat (Lile voli Nikolu.)
    • može označavati i logički subjekat (Boli me zub.)
  • prilošku odredbu za vreme (To jutro sam rano ustao.)
  • akuzativ s predlozima je
    • priloška odredba za mesto (Šetam kroz šumu.)
    • nepravi objekat (Kuća je ličila na dvorac.)
    • priloška odredba vremena (Tako je to bilo u ono doba.)
    • priloška odredba namere (Osuđen je za ubistvo.)
    • priloška odredba načina (Moj je otac to uvek radio na isti način.)
    • priloška odredba pogodbe (Uz glavno jelo nam treba i salata.)
    • priloška odredba dopuštanja (I uz sav naš trud nismo ih uspeli pobediti.)
    • rekcijska dopuna prideva (Naše su oči osetljive na svetlost.)
    • ... itd.
  • predlozi s akuzativom:
    • kroz; niz; uz; za; među; nad; pod; pred; u; na; o; po

Predloge među; nad; pod; i pred, akuzativ deli sa instrumentalom i oni u akuzativu označavaju gde se radnja završava, dok predloge u; na; o; i po deli sa lokativom i u akuzativu su uvek vezani za glagol kretanja:

  • Akuzativ: Brod je uplovio u luku. (dinamički odnos)
  • Lokativ: Brod je u luci. (statički odnos)
  • Akuzativ: Uzeo je dete na rame.
  • Lokativ: Dete je na ramenu.

Predlozi u i na mogu biti i predlozi vremena i načina:

  • u jedan glas; na leto; na smrt; u ruke ...

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanojčić, Ž. Popović, Lj. (1992). „Gramatika srpskog jezika“, Zavod za izdavanje udžbenika: Novi Sad. ISBN 978-86-17-02288-2.