Alonso Lopez Pinsijano

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alonso Lopez Pinsijano
Datum rođenja1547.
Datum smrti1627.

Alonso Lopez Pinsijano, (šp. Alonso López Pinciano), bio je španski humanista i erudita 16. veka.

O njegovom životu se malo zna. Pretpostavlja se da je rođen oko 1547. godine u Valjadolidu, ali se ne zna ni kad ni gde je umro. Bio je doktor medicine i lični lekar Marije od Austrije, sestre Filipa II, koja se posle smrti svog muža, Maksimilijana II, vratila u Španiju i provela ostatak života u manastiru Bosonogih kraljevskih kaluđerica (šp. Descalzas Reales). Takođe je brinuo o zdravlju infante Margarite koja je bila zaređena u istom manastiru. Prema tome, verovatno da je živeo u Madridu, u ulici Urosas, gde su takođe živeli i Huan Ruiz de Alarkon (šp. Juan Ruiz de Alarcón) i Luis Velez de Gevara (šp. Luis Vélez de Guevara), i tamo je izgleda živeo do kraja života.[1]

Dela[uredi | uredi izvor]

Pinsijanovo najpoznatije delo je Filozofija antičke poetike (šp. Philosophía antigua poética). Radi se o pedagoškom traktatu o poetici, podeljenom na epistole. Pinsijano sledi Aristotelovu poetiku koju je izložio u delima Poetika i Retorika, a zatim i Horacija. Pisma sadrže dijaloge u kojima se raspravlja o sreći, poeziji, doktrini tragedije, komedije itd. Predstavlja klasicistički pokušaj da se zaustavi nezadrživi uspeh Lope de Vege i njegove nove poetike teatra koja je doživela vrhunac u novoj komediji.[1]

Takođe je sastavio jednu epsku poemu, Pelajo, i preveo je Aforizme od Hipokrata.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Rico Verdú, J. Introducción a Obras Completas de Alonso López Pinciano[1][mrtva veza]