Američki španijel za vodu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Američki španijel za vodu je španijel nastao u SAD krajem 19. vijeka od niza drugih rasa, kao što su irski španijel za vodu i engleski španijel za vodu. Ovu rasu je spasio i postavio standard dr Fred Dž. Fajfer, čiji je rad kasnije doveo do priznanja od strane UKS, a kasnije i AKS. Iako je američki španijel za vodu državni pas Viskonsina, i dalje je retka pasmina.

Američki španijel za vodu

Alternativna imena
Američki smeđi španijel
Zemlja porekla
 SAD
Klasifikacija i standardi
FCI: Grupa 8 Retriveri, cunjavci i psi za vodu Sekcija 3 #301 standard
AKC: Sportski psi standard
KKS: Grupa 1 (sportski psi) standard
KC(UK): Lovački psi standard
UKS: Lovački psi standard

Osnovno[uredi | uredi izvor]

  • Mužjak
    • Visina od 38 do 46 cm
    • Težina od 14 do 20 кг
  • Ženka
    • Visina od 38 do 46 cm
    • Težina od 11 do 18 кг
Američki španijel za vodu

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastao u Viskonsinu, te predstavlja državnog psa.[1] Pasmina je početkom 19. veka nastala u područuju reke Foks i njene pritoke reke Vulf. Lovcima je bio potreban pas koji može biti koristan i na zemlji i u vodi, svestran lovac sposoban da donese različite vrste divljači. Lovcima je takođe bio neophodan lovački pas manje građe tako da se može prevoziti lakim čamcem, ali i pas koji može da izdrži niske temperature u Viskonsinu.[2] Pasmine koje se smatra da su učestvovale u stvaranju američkog španijela za vodu su engleski španijel za vodu, irski španijel za vodu, kovrdžavi retriver,[2] psi domorodačkih Indijanaca, pudla,[3] te ili saseks španijel ili neka druga vrsta kopnenih španijela.[2]

Ovaj mali smeđi pas je postao poznat kao američki smeđi španijel, a bio je težak oko 18 kg. Imao je dugu kovrdžavu dlaku koja ga je štitila od niskih temperatura vode i zime. Korišten je za lov na plovuše, ogrličaste leštarke, prerijske koke, kao i niz krznenih životinja.[2]

Tokom godina brojnost pasmine je počela da opada zbog smanjenja broja pataka u tim dolinskim predelima i zbog preokreta u lovu - od potrebe da se lovi hrana zbog preživljavanja do vida rekreacije. Takođe, posle Drugog svetskog rata, pojavile su se nove vrste pasa u Viskonsinu kao što su seteri, pointeri i drugi španijeli, što je doprinelo specijalizacijama u lovu.

Dr Fred Dž. Fajfer, iz Novog Londona u Viskonsinu, osniva štenare "reka Vulf" kako bi spasao ovu rasu. Brojnost pasa u štenari je varirao ali je išao i do 132 psa.[2] On je reklamirao pse širom države, prodavajući mužjake za 25$, a ženke za 20$.[3] Dio njegovog reklamnog govora za potencijalne vlasnike pasa bio je da je "američki smeđi španijel izrazito američka proizvodnja. Lovci godinama poznaju ovu pasminu i zahvaljujući njihovom trudu je ovaj pas razmnožavan... Godinama smo uzgajali samo određenu vrstu, uzgajanu za lov, stabilnost, hrabrost, inteligenciju i lepotu. Ovo su psi za divljenje i poverenje u svim uslovima bilo kod kuće ili na terenu."[3]

Zahvaljujući trudu dr Fajfera, ova pasmina je, 1920. godine, priznata od strane ujedinjenog kinološkog saveza (UKS) kao američki vodeni španijel. Knjiga o kopnenim rasama 1938. godine navodi ovu pasminu. Pas dr Fajfera, nazvan "kovrdžavi Fajfer" je prvi američki vodeni španijel koji je registrovan u UKS.[2] Džon Skofild od Mizurija i Tomas Bogdan od Raš Lejka, Viskonsin su zajedno radili sa klubom američkih španijela za vodu, dobivši priznanje od američkog kinološkog saveza (AKS) 1940. godine.[4] Pre nego što je primljen u AKS, američki španijel za vodu nije nikada pre učestvovao na izložbi pasa.[5]

Američki španijel za vodu je povezan sa bojkin španijelom, a smatra da je američki španijel za vodu primarno korišten za razvoj bojkin španijela. Razlike između ove dve pasmine su zanemarljive, a neki kinološki istoričari sugerišu da je prvobitni bojkin, nazvan "Dampi", koji je pronađen na ulicama Spartanburga u Južnoj Karolini, zapravo bio američki španijel za vodu koji je izgubljen tokom prevoza. Međutim, štenare za bojkine se ne slažu sa ovim.[3]

Američki španijel za vodu postao je državni pas Viskonsina 1985. godine,[6] a ostao je retka pasmina. Tokom 1998. godine samo 233 štenca su bila registrovana u AKS, sa procenom od ukupno 3000 pasa na Srednjem zapadu,[2] naročito u Viskonsinu, Minesoti i Mičigenu.[7] Godine 2013. ova pasmina je zauzela 144. mesto na listi najpopularnijih pasa u SAD, od ukupno 177. [8]

Karakteristike rase[uredi | uredi izvor]

Narav[uredi | uredi izvor]

Američki španijel za vodu je osećajan, ali čvrst i aktivan. Odlično pliva, namenjen je za lov na prepelice, patke, fazane, jarebice i zečeve.[9] Potrebna mu je rana socijalizacija sa više nagrade nego kazni, jer kada se grubo tretiraju, mogu postati mrzovoljni i plašljivi.[10] Ovaj pas je nežan sa decom, miran, pun ljubavi. Njegova upozoravajuća priroda ga čini sjajnim čuvarem.[11] Pas voli da laje i nije neobično da čujete ovu rasu kako laje dok juri zeca po polju. Dresurom se može smanjiti lajanje.[12]

Pogodan je za dreusu, a naročito se ističe na trenizima koji su nešto drugačiji od standardnih rutinskih treninga. Ta raznovrsnost prilikom dresure čini sve interesantnijim, kako za psa, tako i za vlasnika. Kao rasa koja želi da udovolji, brzo uči ali mu je neophodan konstanan i dosledan trening kako bi usavršio veštine koje su neophodne za lovačke pse današnjice.[12]

Opšti izgled[uredi | uredi izvor]

Američki španijel za vodu je aktivan i mišićav pas. Ima sitno kovrdžavu ili talasastu dlaku sa jakom poddlakom. Rep je srednje dužine. Boje krzna mogu biti od jetrene boje do boje čokolare, moguće sa malim bijelim tačkama na prsima. Uši su duge i obešene, a oči široko razmaknute (boje lešnika, smeđe ili crne, u zavisnosti od boje dlake) Vrh njuške je ili tamnosmeđ ili crn.[9]

Glava[uredi | uredi izvor]

Mora biti u harmoniji sa ukupnim izgledom. Srednje duga. Izraz je oprezan, samopouzdan i inteligentan.

Oči

Srednje su velike i dobro udaljene jedno od drugog. Premda blago okrugle ne treba da su upadljivo isturene napred ili da su izvirivajuće. Priležući kapci, ne viseći. Boja očiju može da varira od svetle žućkasto braon do braon, boje lešnika ili tamnog tona koji je u harmoniji sa bojom dlake. Žute oči su diskvalifikaciona mana. Žute oči imaju svetlucavu boju kao limun i ne treba ih pomešati sa svetlom žućkasto braon.

Uši

Usađene neznatno iznad linije oka, ali ne visoko na glavi, režnjastog oblika, duge i široke, koža uva dopire do nosa.

Lobanja

Prilično je široka, stop srednje izražen, nije naglašen.

Njuška

Srednje je duga, kvadratična, dobre dubine. Bez naginjanja ka špicastoj, slaboj njušci. Usne su simetrične i napeto priležu, bez preterivanja u koži ili njihajuće.

Nos

Tamne je boje, crn ili tamnobraon, dovoljno širok i sa dobro otvorenim nozdrvama, da garantuje dobar njuh.

Zubalo

Makazasto ili kleštasto.

Vrat/leđna linija/telo[uredi | uredi izvor]

Vrat

Vrat je okrugao i srednje dug, snažan i mišićav, bez podgušnjaka. Oblik vrata treba da je takav da glava može biti dostojanstveno nošena, ali da luk nije naglašen.

Leđna linija

Ravna je ili blago padajuća.

Telo

Dobro je razvijeno, snažno, ali ne previše kompaktno. Dobro razvijene grudi dopiru do laktova, nisu ni preširoke, ni preuske, rebra su dobro zaobljena, ali ne tako dobro zaobljena da otežavaju kretanje prednjih nogu. Slabine su snažne, bez upalih bokova.

Rep[uredi | uredi izvor]

Srednje je dug, savijen u obliku raonika i može biti nošen neznatno iznad ili ispod leđne linije. Završava se špicasto, živahan, prekriven dlakom, sa srednje razvijenim resama.

Noge[uredi | uredi izvor]

Prednje noge: Kose, suve i mišićave plećke. Noge srednje duge, ravne i dobrih kostiju, ali ne toliko kratke da su smetnja za rad u polju, ili tako teške da deluje zdepasto. Došaplje snažno bez znakova slabosti. Prsti su usko jedan uz drugog sa plivajućim kožicama, dobro ispunjeni. Veličina šapa je u harmoniji sa veličinom psa. Zaperci su dozvoljeni. Zadnje noge: Dobro razvijena karlica i butina. Cela noga odaje snagu i dinamiku. Skočni zglob neznatno zaobljen, ne treba da je mali i ima oštre obrise, srednje uglovan. Došaplje srednje dugo, ravno, sa dobrom strukturom kostiju. Skočni zglobovi su paralelni.

Dlaka[uredi | uredi izvor]

Može biti „andulirana“ (jednosmerno talasasta) do usko loknasta (uvijena). Mnogi talasi ili lokne, na istom psu, mogu varirati od jednog do drugog dela tela. Podlaka je značajna, čija dovoljna debljina štiti od vremenskih uslova, vode ili oštrih cestara, ali ne sme biti pregruba ili suviše meka. Guša, potiljak i zadnje noge dobro pokriveni dlakom. Uši su obostrano dobro odlakane, kod slobodno kontrolisanog slušnog kanala. Čelo je pokriveno kratkom, ravnom dlakom i bez čuperka. Rep je odlakan do vrha, srednje duge rese. Noge su srednje odlakane sa talasastim ili uvijenim resama saglasno sa dlakom. Dlaka sme da se trimuje ako to zahteva negovana spoljašnjost, uši se smeju šišati ali se obe radnje ne zahtevaju.

Boja[uredi | uredi izvor]

Jedinstvena jetrena braon, braon ili tamnočokoladnobraon. Dozvoljeno je malo belog na prsima i prstima.

Kretanje[uredi | uredi izvor]

Američki španijel za vodu kreće se sa ujednačenim osvajanjem prostora i zamahom. Posmatrano od napred ne sme biti naznaka u polje upravljenih laktova. Gledano od pozadi, treba dobiti utisak da su zadnje noge, dobro mišićave ne kravlje i kreću se paralelno, koliko je moguće, sa skočnim zglobovima koji saučestvuju u kretanju kao i da su elastični i da poseduju snagu i jačinu.

Nega i zdravlje[uredi | uredi izvor]

Potrebno mu je nedeljno četkanje i povremeno skraćivanje dlake. Zahteva svakodnevnu aktivnosti, koja može biti i u vidu šetnje.[9]

Neke genetske linije imaju problema sa kožom. Ostali zdravstveni problemi nisu učestali, ali ih vredi pomenuti. U pitanju su srčane mane, rak, displazija kukova, dijabetes, alergije, epilepsija i katarakta.[11]

Životni vek im je od 10 do 12 godina.[13]

Savet odgajivača[uredi | uredi izvor]

  • Vežbanje i šetnja: zahteva dosta šetnje i vežbe.
  • Četkanje i šišanje: Masno krzno američkog španijela za vodu se četka dva puta sedmično. Samo se u retkim slučajevima kupa, pošto ovo može da utiče na prirodnu masnoću krzna i da isuši kožu. Zbog masnog krzna ova rasa ima jak vonj, ali se slabo linjaju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Smit, Pol A. „Smit: Službeni pas Viskonsina je pametna, vredna i svestrana rasa. Znaš li koja je to rasa?”. Milovoki Sentinel članci (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18. 
  2. ^ a b v g d đ e Spiota - Dimare, Loren (1999). Sportski španijel - priručnik (na jeziku: engleski). Berons. ISBN 0-7641-0884-0. OCLC 41528346. 
  3. ^ a b v g Smit, Steve (2002). Enciklopedija severnoameričkih sportskih pasa (na jeziku: engleski). Minokva, Viskonsin: Vilou Krik pres. ISBN 1-57223-501-2. OCLC 49277228. 
  4. ^ Američki španijel za vodu (na jeziku: engleski), Kejos, 2020-02-07, Pristupljeno 2020-08-18 
  5. ^ „Američki španijel za vodu - Informacije”. Američki kinološki savez (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18. 
  6. ^ „Viskonsin - Državni simboli”. Zvanična stranica države Viskonsin (na jeziku: engleski). 2010-01-12. Arhivirano iz originala 12. 01. 2010. g. Pristupljeno 2020-08-18. 
  7. ^ Robuk, Kenet K. (1982). Lovački psi dresura španijela i retrivera (na jeziku: engleski). Stekpol knjige. str. 38. ISBN 978-0-8117-0778-7. 
  8. ^ „Američki kinološki savez - statistika” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 07. 02. 2015. g. 
  9. ^ a b v „Američki španijel za vodu - Informacije”. Mezimci (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-08-18. 
  10. ^ „Američki vodeni španijel”. Pas za vas (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 12. 08. 2020. g. Pristupljeno 2020-08-18. 
  11. ^ a b „Američki španijel za vodu”. everymancars.com. Arhivirano iz originala 22. 09. 2019. g. Pristupljeno 2020-08-18.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  12. ^ a b „Udruženje američkih španijela za vodu - Regionalni klub američkih španijela za vodu - Istorija pasmine”. Udruženje američkih španijela za vodu (na jeziku: engleski). 2011-07-25. Arhivirano iz originala 25. 07. 2011. g. Pristupljeno 2020-08-18. 
  13. ^ „Životni vek američkog španijela za vodu”. Životni vek (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]